O svemu običnome i neobičnome

srijeda, 31.05.2006.

Muke po kišobranima

Sinoć je kišilo bez prestanka. Nije stalo ni na pola sata. Neprekidno damdamanje po krovnim prozorima, a naša kućna zaliha kišobrana svela se na bijedne ostatke ostataka polomljenih žbica i visećih komada rasparanog platna. Posljednji pristojni kišobran, tamnoplav i sklopiv, s logom domaćeg avioprijevoznika uzela Mala ujutro, pa pravac škola. Meni je ostao jedan prastari crveni što se ne može zatvoriti, mora ga se dobro omotati onom trakicom na čičak, inače puf. Nespretno dozlaboga, osobito ako uz kišobran imate pune ruke vrećica i psa na uzici, ali bolje ikakav kišobran nego nikakav.
Mala se iz škole vratila bez kišobrana, pokisla kao miš. Ukralo joj. A mora ponovo u školu, na infu, i šta sad, evo joj moj defektni crveni, a što ću ja? Kiša i dalje pada, a Pas skače po meni i hoće van, kud puklo da puklo.
Kopam po spremištu i izvlačim prašne kišobrane koje bi zapravo trebalo baciti jer nam skupljaju lošu energiju i onemogućavaju protok dobre. Ima tu jedan sa Zagijem još iz vremena Univerzijade, ali platno mu je razderano duž žbica, mogao bi poslužiti eventualno za plašenje griponosnih ptica. Zatim ima još jedan prekrasan, ljubičast, skoro nov, ali neispravan. Čovjek bi morao biti mađioničar da ga otvori i napravi od njega korisnu spravicu. A baš je lijep i žao mi ga baciti. Možda bi ga nositi kao modni dodatak uz ljubičaste cipele u dane kada nebo visi i kiša samo što ne padne, pa tako cijeli dan, no moglo bi biti zlo ako se nebo uprkos predviđanjima otvori.
Konačno pronađem jedan koji bi mogao poslužiti svrsi. Izgleda tako da me je sve sram izaći s njim na ulicu, ali bolje i to nego vrećica na glavi. Čini mi se da smo taj raritetni kišobran naslijedili od pokojne bake. Izrezbareno drvo drške malo je oguljeno, a špica na vrhu isturena poput antene, odavno je ostala bez laka i vidno se trusi. Nekada je zasigurno bio elegantan, ima formu suncobrana. Na crnom, još dobro držećem platnu izvezeno je krasopisom ime proizvođača, P&J.
Nema mi druge nego izaći među svijet s tim muzejskim primjerkom kišobrana, a Psa baš briga. Njemu svejedno. Šljapkamo po blatu, a na povratku kući u knjižari kupujemo zadnji kišibran koji im je preostao, s vrata, jer psima je ulaz zabranjen.

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2017 (1)
Rujan 2015 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)