(15:02) petak, 29.05.2009.
...It's all over but the crying, fade to black I'm sick of trying. Took too much and now I'm done...It's all over but the crying...
...But now that we know for sure they're telling lies when they say
No one gets hurt and therefore nobody dies
You know it's hard to believe anything that you hear
They say the world is round...
Kao prvo, pozdrav svima. Javljam vam se prije nego obično, ali eto, ljudi me pitaju kada će nešto novo. Pišem vam s velikom glavoboljom, šmrkavim i crvenim nosom. Ali sve u svemu dobro sam. Možda malo umorno :)
Ljeto. Sve je bliže. Vrući dani. Sparne noći. Savršen zalazak sunca. A ja? Da, ja se osječam kao da je zima. Opet se vratio onaj nepoznati osječaj. Ne znam kako da to nazovem. Čekam nešto. Nešto što ne dolazi, i sigurna sam da nikada neće doći. Jer, više ne vjerujem. Koliko god sam željela vjerovati. Ne želim više čekati. Na puteljku, usred noći čekam njega. Rekao mi je da će doći po mene. Da će se vratiti. Ali.. Ali ne. Nije se vratio. Prevario me.
Užasan je. Nema osjećaja. Zašto je tako pokvaren?! Da bar nemam te osječaj, da bar nemam to srce koje kuca i čeka nešto. Možda bi bilo bolje? Koliko sam puta rekla sebi, a i drugima da je gotovo? Da ne mislim na to razočaranje, na te uplakane noći, na moj jastuk kojega sam toliko izgrizla samo da ne zavrištim?
Zašto? Zašto se sve to vraća?? Zašto se ja opet tako nekako osječam? Zašto želim nekoga u svojem zagrljaju? Toliko zašto... Ne znam... Samo jednom želim s nekim gledati zalazak sunca. Da me čvrsto drži u svojim velikim rukama. Da zaspim s osmjehom na licu. Osjećam se sigurno... Sretno... Zadovoljno... I tada se probudim...
...In my happy home i read the signs
In my lovers arms I move in time
There's no more crying and there's no more lies
I never once in my sweet short life was waiting for desire
...
And there's no more crying
And there's no more pain
I never thought for one second I'd have nothing left but shame...
(18:59) subota, 16.05.2009.
....So long, and good night...
...Something causing fear to fly
Rising like a dark night
In silence
Traveling like a broken boat
Heading for the sky
And I'm an island...
Kako bi bilo da samo odem? Daleko. Od svih. Od svega. Samo uzmem nepotrebne stvari i odem. Nekamo. Tamo. u svijet. Daleko od Njega. Daleko od Nje. A i od njih. Samo da budem sama. U ono savršenoj tišini. Kako lijepo. Da živim. Da budem slobona. Sretna. Samo uzmem grančicu, na nju zavežem rubac, u njega stavim te moje nepotrebne stvari i odem. Uzet ću crnu bojicu i na bijeli zid ću na pisati 'bila sam tu'. I krenuti. Sa osmijehom na licu. Suza sreće mi klizi niz lice. Bez imalo tuge. Bez onog glasa odgovornosti u glavi. I da samo uživam.Pjevušim Njihovu pjesmu. Tko zna, možda ih na tom putu sretnem. Da bar. Misliti ću na sve njih i govoriti da će im biti bolje bez mene. Neću im faliti, onoliko koliko će oni meni faliti.
Ne znam gdje ta zemlja. I kada ću stići. Ali idem. Odlučila sam. Znam. Neću požaliti ni najmanje. I disati ću punim plućima. I biti sretna. Puno puta sam rekla riječ sretna, ali kada jesam. I bit ću. I reći ću tu savršenu riječ opet.
Ne znam hoću li tamo nekoga sresti. Mislim da neću. Ma ne znam. Ipak je to moja zemlja, pa ću možda sresti nekoga. Njega? Možda. Da bar. Kada stignem, on me ugleda, nasmiješi se ogromni osmijehom, da mu se blistavi zubi sjaje. Potrčim prema njemu. I on prema meni. Čvrsto me primi u zagrljaj. Poljubi, i kaže da me voli. Suza će opet krenuti niz lice. I opet ću bit sretna. Još sretnija. Ali za to vrijeme kada ću putovati misliti ću o njemu. I znam, biti će dana kada će me biti strah. Jer, nije lako putovati po noći.
Puno pozdrava i velikih pusa svima vama. Od mene, naravno. Hvala vam na podršci. xo
