Učenje organizacije i strategije

četvrtak, 19.07.2007.

Čak je i kao dijete, samuraj bio napravljen po volji svoga gospodara. Obrazovanje je bilo tako formulirano da dijete ne odraste u čovjeka većeg od svoga gospodara koji je umišljen u svojoj moći i koji ima premalo ideje o služenju drugome.
Djeca su prvo primala samurajsku odjeću i mačeve u dobi od 5 godina. Bila su podijeljena u grupe, a svaka grupa je imala svojega vođu od koga bi djeca učila. Do 10 godine djeca bi memorizirala sve tekstove od svoga vođe. U godinama od 10 do 14, djecu se podučavalo i očekivalo da izvode i znaju sve službene manire ponašanja samuraja. U dobi od 13 godina započinje vojna obuka; streljaštvo, mačevanje borbe bez oružja itd. U dobi od 16 godina grupe se rasformiraju i započinju individualne instrukcije koje su potrajale sve do 22 godine života.
Samuraji niže klase bili su podučavani u različitim školama, čiji je kurikulum bio reguliran Bakufu zakonom. Koncepti služenja svom gospodaru bili su dakako temelji obrazovanja. Bez obzira na klasu i rang samuraja, pismenost je bila 100% -na, dok su seljaci bili 20% pismeni.
Socijalna stratifikacija nije postojala samo među samurajima i seljacima. Sa razlikama u poučavanju kao polazne točke, raslojavanje je postojalo i između samih samuraja (tzv. "viših i nižih samuraja"). Bilo je zabranjeno vjenčavati bilo koga iz niže klase sa višom i slično, pa se čak i preljub dešavao samo unutar iste klase.
Prva pedagoška zadaća u odgoju i obrazovanju samuraja bila je izgradnja karaktera, ostavljajući u sjeni didaktiku, brigu i inteligenciju.
Međutim intelektualna se superiornost poštivala, ali riječ chi koja se koristila da označi inteligenciju, u biti je značila mudrost te je znanje pogurala na drugo mjesto. Trojstvo koje je podupiralo logiku Bushida bilo je chi, jin i yu, što je značilo mudrost, velikodušnost i hrabrost. Samuraj je bio čovjek akcije, i učio je one predmete koji samo mogli olakšati njegove aktivnosti. Religija i teologija su bile prepuštene svećenicima, te se samuraj posavjetovao s njima samo u pogledu ohrabrivanja na svom putu.
Filozofija i literatura su formirale glavni dio njihovog intelektualnog djela, ali literatura se uzmala tek kao pomagalo koje je zastarjelo, a filozofija kao praktična pomoć u formiranju karaktera ili za rješavanje nekog vojnog ili političkog problema.
Nije čudo da se kurikulum učenja, prema pedagozima Bushida sastojao uglavnom od: mačevanja, streljaštva, jiujitsa (borilačka vještina), jahanja, korištenja koplja, učenja taktike, kaligrafije, etike i povijesti.
Velika se važnost posvećivala pisanju (kaligrafiji) vjerojatno zato što logogrami posjeduju tu umjetničku vrijednost i zato što je kaligrafija bila izraz osobnog karaktera. Jiujitsu se ukratko može opisati kao primjena anatomskog znanja u svrhu napada i obrane. Razlikuje se od hrvanja, jer ne ovisi o mišićnoj snazi, također se razlikuje od ostalih napada, jer ne sadrži oružje. Njegov cilj nije ubiti suparnika već ga onemugućiti da napada neko vrijeme.
Predmet koji bismo očekivali da se nalazi u vojnoj obuci, a kojeg uopće nema je matematika. To se donekle može objasniti činjenicom da borbe nisu bile planirane sa znanstvenom preciznošću i osim toga, cjelokupno treniranje samuraja bilo je kritično prema stvaranju bilokakvih numeričkih ideja.
Djecu su odgajali sa svojevrsnim gađenjem prema novcu. Smatralo se lošim ukusom govoriti o novcu te ignoriranje vrijednosti novca, kao i namjerno nerazlikovanje različitih kovanica bilo je znak dobrog odgoja. Znanje brojki bilo je bitno u okupljanju vojnih snaga, kao i u raspodjeli hrane i benificija, ali brojanje novca je uvijek prepuštano nekom drugom. U mnogim dvorcima, javne financije bile su vođene od strane "nižih" samuraja ili svećenika. Svaki samuraj je znao da novac čini jedan bitan "mišić" rata, ali nikad nije podizao vrijednost novca kao jedinu koju treba cijeniti. Istina je da se ohrabrivala štednja novca, ali ne toliko zbog novca, već zbog samodiscipline. Bogatstvo se smatralo najvećom napasti čovječanstva i zahtijevala se jednostavnost življenja. Pošto je bushido nalagao ignoriranje vrijednosti novca, skupa s tim pravilom otpalo je 1001 zlo čiji je ono uzrok. Samo to je dovoljan razlog zašto samuraji nisu nikad bili korumpirani.
"Roditelj me donio na svijet, ali učitelj me učini čovjekom"
Sa ovom idejom poštovanje prema učitelju bilo je veoma visoko. Da bi čovjek mogao probuditi takvo povjerenje u učeniku, nužno mora biti darovit superiornom osobnošću i znanjem. Bio je otac djeci koja nemaju oca, i savjetnik onima koji griješe.
"Jer moj otac i moja majka, su kao nebo i zemlja, moj učitelj i moj gospodar su kao sunce i mjesec"
Učitelji nisu primali plaću, jer ono što su davali, nije se moglo kupiti novcem, bilo je od unutarnje vrijednosti, nemjerljivo. Učenici bi ipak svojim učiteljima donosili novac ili hranu u različitim godišnjim dobima, ali to nisu bile plaće već ponude. Naravno učitelji su ih uvijek prihvaćali pošto su to bili ljudi koji su držali do svog statusa, "previsoki" da bi radili po polju i preponosni da bi prosili. Na taj način bili su još jedno utjelovljenje onoga što se smatralo krajem učenja, živući primjer discipline disciplina, samokontrole, koja se jedinstveno zahtijevala za sve samuraje.
Bili su ozbiljne slike velikih duhova neustrašenih od strane siromaštva.

Zahvaljujći marljivoj ekipi sa filozofskog fakulteta u Rijeci. Hvala!

- 12:54| 15 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	srpanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

hanzo

četvrtak, 19.07.2007.

Učenje organizacije i strategije

Komentari da/ne?

Opis bloga

Obavijest