(Članak je izvorno objavljen u časopisu Ninja Magazine, 1985.g.)
U svim borilačkim vještinama, pa tako i u ninpu, najvažniji aspekt je rad nogu; stoga ću raspraviti o radu nogu i pozadini nekih tehnika.
Nitko ne voli hladnoću, uključujući ninje; koji i za vrijeme ljetnih dana nose tabi-je (japanske čarape), kako bi grijali stopala. Stopala su ključna mjesta preko kojih tijelo zadržava svoju toplinu i zdravlje. U orijentalnoj medicini postoji izraz, zukan no kunetsu, koji znači: "Čuvaj glavu hladnu a stopala topla". Ovo je esencijalno za očuvanje dobrog zdravlja i liječenje od bolesti. Ja ću osobno nositi tabi-je bez obzira na vanjske temperature.
Kako bi povećali snagu i muževnost, ninje su masirali stopala tako što su držali prva tri nožna prsta koje su potom rotirali. Čak su i kunoichi (ženske ninje) prakticirale ove tehnike kako bi bile zdrave. Tehnika je pogotovo dobra za jetru, gušteraču i cijeli probavni sustav. Dijelovi tehnike podrazumijevaju masiranje tabana za održavanje dobrog tlaka i uravnoteženje živčanog sustava.
Ninje su također trenirali hodanje po grahu razbacanom po tlu; to pomaže u masiranju točaka i u očvršćivanju tabana. Napredniji ninje su naučili s vremenom hodati po tetsubishi-ima (šiljcima) bez da su se ozlijeđivali. To nisu postigli samo zbog otvrdnuća tabana, već i zbog činjenice da su takvim vježbama naučili hodati savršeno uravnoteženo i lagano, raspoređujući težinu tako da su jedna dodirivali šiljke.
Hodanje je izvrsne vježba, i može se raditi bilo kada i bilo gdje. Svakodnevno šećem svoja tri psa po tri sata, i uvijek to radim ubrzanim korakom, ali pazim da hodam malim ubrzanim koracima. To je dobra vježba za savladati, pa čak i za cestu, jer ponekad se psi susretnu sa mačkom ili nečime što ih uzbudi. No, kako uvijek hodam ispravno, imam kontrolu i nagli trzaj uzice me nikad ne izbaci iz ravnoteže.
Prije dvije godine (1983) sam odžao seminar u Daytonu. većina američkih učenika koje sam tamo susreo hoda poput Frankensteina, a ne poput praktikanata borilačkih vještina. Bilo im je izuzetno teško hodati malim, brzim koracima. Mnogi su smatrali da hodam prebrzo, ali sam i u Japanu objasnio da se stopala smatraju "drugim srcem", i da bi se imalo snažno srce, mora se imati i snažan um. Tako da ispravni hod razvija um. Hodanje je najvažnija stvar u životu.
Kada je tehnika hodanja usavršena, kada netko hoda kao ninja, taj ima osjećaj kao da mu stopala ne dodiruju tlo. Osjećaj je kao da se hoda po zraku. Čak štoviše, jedan od učenika mi je rekao nakon demonstracije da mi stopala niti ne dotiču tlo. Da izgledam kao da lebdim u zraku. Još jedan učenik, profesionalni vojnik čija je zemlja bila u ratu, mi je rekao da je vježbanje nogu (u njegovoj zemlji) esencijalno; kada se god nađe u Japanu, uvijek hoda stepenicama, a nikada ne ide dizalom. Kada sam to čuo, znao sam da je dobar ratnik.
Hodanje je osnova za kretanje cijelog tijela u borilačkoj vještini. Kada učiš vještinu, budi svjestan hoda u svako vrijeme; uvijek uči taijutsu (borba korištenjem samo svog tijela). Tako će ostati jako malo mogućnosti da budeš uspješno napadnut. Poznajem profesionalnog revolveraša koji cijelo vrijeme nosi rukavice. Ovo je način razmišljanja koji je vrlo bitan u borilačkim vještinama. Uvijek treba vježbati i brinuti se za sebe. Vježba je svakodnevna stvar, isto kao i hodanje.
Hodanje u stranu (yoko aruki), je tehnika ninji koja podrazumijeva spuštanje centra ravnoteže i koračanje nogom preko noge. Hod uključuje i kretnje ruku nalik plesnim pokretima kako bi se održala ravnoteža.
Kada nosiš oružje, hodaš u skladu sa okolinom i ovisno o svom odnosu sa njom. Važno je vježbati takvo hodanje u raznim okruženjima. Sa mačem, posebice noću, mač se može izvući kako bi se njime osjetilo što leži ispred.
Shizumi araki je niski hod; tehnika posebno korisna i uskim prostorima. Na uskom putu npr., bolje je biti što niže, tako si manje vidljiv potencijalnom napadaču. Postoji još jedna tehnika niskog hoda u stranu, ninpo uzuru gakure. Mokuton označava sakrivanje u krošnjama drveća, sooton u travi a sekiton među kamenjem. Svi se ti načini hodanje mogu razviti jednom kada je usavršena osnovna tehnika hodanja. Kada ninja hoda sam, ili u društvu, svi mogu proći neopaženo ako hodaju "ispravno". Očigledna prednost hoda u skupini za vrijeme misije je u tome da više ninji ima više očiju, više noseva i ušiju, od kojih se svaki osjet fokusira na drugi smjer čime se pokrivaju sva područja.
U shoten no jutsu-u, ninja vježba penjanje po drveću pod raznim kutevima koji se povećavaju i do 85 stupnjeva kako bi se usavršila hodanja i penjanja u šumi. Vježba s vremenom napreduje do penjanja po deblima pod kutevima od 90 stupnjeva. Nakon što dosegne vrh, ninja vježba vraćanje u prvobitan stav (kamae). Često, kada se nosi mač, i mač i korice se koriste za održavanje ravnoteže. Hodanje u stranu se koristi za hodanje po granama u krošnjama drveća. O koto ryu koppojutsu-u (koji uključuje mnogo tehnika takvog hoda), ninja se lagano može odmaknuti bez okretanja od neprijatelja jednostavno koračajući nogom preko noge. To je posebno korisno u izbjegavanju napada i pozicioniranju za protunapad.
Ninja no shinobi kobashiri označavan trčanje u malim koracima sa tijelom nagnutim naprijed. Po noći, posebno u planinama, može se vidjeti nebo među drvećem. To je tvoj put. Isto tako moraš biti vrlo oprezan kada hodaš pored vode ili bilo čega što može dati odraz jer te može odati (mjesečina može biti i neprijatelj i saveznik).
U Japanu, borilačke vještine nisu samo napadački orijentirane, nego su i vrlo obrambene. Japanci su narod pretežno agrarne djelatnosti; te su naše borilačke vještine nastale u toj tradiciji. Nadam se da je ova ilustracija osnovnog hodanja i kretanja tijela bila od pomoći. Bitno je imati dobra stopala na zemlji.
by Masaaki Hatsumi
srpanj, 2007 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ninje, smauraji i japanska povijest, kultura i tradicija do 20. stoljeća.
Blog je u fazi prebacivanja materijala sa bloger servisa, tako da molim za malo razumijevanja. Naknadno ću ubaciti i sve slike i neke članke koje nisam prebacio jer obiluju slikama. Nažalost prebacivanje traje malo dulje nego što sam očekivao, ali intenzivno radim na tome. Dok čekate, objavio sam novi tekst. Hvala na razumijevanju.
LINKOVI
nihongichigai
kucanica u Japanu
kabulske priče