Koliko su znanstvenici uspjeli shvatiti, trening ninji nije bio toliko strukturiran. Trenirali su u grupama i vrlo je vjerojatno da su pritom izmjenjivali neke informacije. Većina se mogla okarakterizirati kao prenošenje obiteljske tradicije i raznih oblika ryu-ova. Kasniji oblici ninjutsu-a, koji imaju korijene u tim školama se nazivaju Koga ryu, premda se uglavnom na kraju toga naziva dodavao i naziv utemeljitelja ili obitelji koja je vodila taj smjer te sufiks –ha.. Na primjer, obitelj Tanaka je prakticirala Koga ryu Tanaka-ha. Međutim, naravno da to nije bio klasični ryu nego su takvi nazivi utemeljeni nakon doba ratova.
Za vrijeme sengoku jidai-a ljudi Koge su bili vrlo zaposleni. Borili su se u područjima uglavnom oko središnjeg, ravničarskog, dijela Japana. To područje je ujedno i poprište jednih od najokrutnijih borbi viđenih u Japanu od početka utrke vojski za prevlast u Kyotu. Neki od Koga ninji su tada zaposleni od strane Tokugawe (koji se tada nazivao Matsudaira) kako bi osiguravali taoce, i tako su mu pomogli u prebacivanju savezništva sa Imagawom na savez sa Nobunagom.
Nobunaga je u povijesti poznat kako prvi od trojice ujedinitelja Japana, ali svakako nije poznat po strpljenju i nježnosti. U to vrijeme je upravljao većinom Japana, uključujući i područjima oko glavnoga grada. S vremenom je zauzeo Omi provinciju, pa tako i Kogu. Rokaku obitelj nije imala ekspanzionističke tendencije, no Nobunaga je želio želio pod svojom kontrolom sve pod vedrim nebom. Ideja o ninjama koje služe drugim gospodarima, koji su ih mogli iskoristiti protiv njega, Nobunagi se nije nimalo svidjela. Mnoge od Koga ninji su mu se tada pokorile.
No barem jedan, Sugitani Zenjubo, je pokušao ubiti Nobunagu. Osoba iz Koge po imenu Takigawa je požurivala Nobunagu da u potpuosti slomi sve obitelji tog područja. Nedvojbeno je kako se Takigawa želio naći u jednoj od liderskih uloga nakon završetka svih sukoba. Međutim, Nobunagu je od takvih namjera odvratio Ieyasu Tokugawa.
To je bio dug koji su obitelji Koge vratile lojalnošću Tokugawa klanu. Za vrijeme bitke za Igu (Tensho Iga no ran) sjeverne Nobunagine snage su na Igu prodirale sa sjevera (iz Koge), no tu su naišle na žestoki otpor ninji koji su na taj način pružali pomoć svojoj braći sa juga.
Pri tome su kasnije spomenuta neka od prominentnijih imena Koge poput Mochizuki-a. Zbog želja da pomognu Igi, mnoga sela, imanja i kuće Koga obitelji su potpuno uništene. U frugoj invaziji na Igu u napadu je bilo više vojnika nego što Iga ima stanovnika. Svaki otpor je bio osuđen na propast već od samog početka. Shvativši to, mnoge ninje su pobjegle. Naivaju se dijasporom Iga ninji. Ironično, na taj su pomogli tradicijama Ige u preživljavanju i održavanju do današnjih dana.
Neki od izbjeglica su dobili posao kod drugih gospodara. Neki su već bili zaposleni kod vanjskih feudalaca te su dočekani sa dobrodošlicom nakon čega su postali stalni članovi njihovih vojnih jedinica. Više nisu bili poznati kao Iga ninje. Neki su i dalje nazivani Iga grupama, no većina je preuzela imena područja u koja su se doselili. Neki su pak uzeli imena svojh davnih predaka i dodali na kraju ryu.
To je početak mnogih tradicija poput Kishu-ryu ninjutsu-a koji su pobjegli u provinciju Kii nakon invazije na Igu. Nobunaga nije poživio dugo nakon detrsukcije Ige. 1582.g. ga je ubio jedan od njegovih podanika. Nakon toga se rasplamsala bitka za ostacima Nobunaginog naslijeđa, a Tokugawa se našao u vrlo nemirnim vodama. Tada je zadužio jednog od svojih ljudi, Hattori Hanza, da sakupi grupu Iga i Koga ninji čime bi mu pomogao u prebjegu u svoju rodnu provinciju na istoku. Zabilježeno je čak i da se Tokugawa odmarao nekoliko dana u kući jednog od Koga ninji. Ninje Koge su Tokugawi vratile povjerenje vjernom službom, nakon čega je Ieyasu postao japanski šogun. Hattori Hanzo i njegove Iga ninje su također nagrađeni. Hanzo je postao general snaga Ige i Koge. Time je Tokugawa pridobio u službu 300-tinjak ninji iz obje regije.
1600. godine Koge su služile Tokugawu u obrani dvorca Fushimi. Dvorac je bio na ruti vitalnoj za vojsku Ishide Mitsunari-a u događajima koji su doveli do bitke kod Sekigahare koja je pomogla u postavljanju Tokugawe kao šoguna. Nažalost po Tokugawu, dvorac je bio duboko unutar Ishidine utjecajne sfere. Ieyasu se samo nadao da će uspjeti što više oslabiti protivničke snage koje su marširale prema Sekigahari, jer mu je bilo itekako jasno da će dvorac pasti a svi branitelji biti pobijeni.
Ieyasu je na čelo obrane postavio čovjeka po imei Torii Mototada. Čak mu je dao još ljudi premda je bio itekako svjestan da će svi izginuti. Unatoč tome ostavio mu je i dobar dio Koga ratnika. Neki su se borili unutar dvorca a neki su napadali kampove napadača izvan dvorca. Kao jamac za vjernost, Ieyasu je držao zatočene njihove obitelji. Poginulo je stotinjak Koga ninji. Tokugawa je na kraju postigao što je i naumio. Oslabio je i usporio protivničke snage dovoljno da se sam može regrupirati. Preživjeli iz te bitke su bili u velikoj Tokugawinoj milosti.
Nastavak slijedi...
srpanj, 2007 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ninje, smauraji i japanska povijest, kultura i tradicija do 20. stoljeća.
Blog je u fazi prebacivanja materijala sa bloger servisa, tako da molim za malo razumijevanja. Naknadno ću ubaciti i sve slike i neke članke koje nisam prebacio jer obiluju slikama. Nažalost prebacivanje traje malo dulje nego što sam očekivao, ali intenzivno radim na tome. Dok čekate, objavio sam novi tekst. Hvala na razumijevanju.
LINKOVI
nihongichigai
kucanica u Japanu
kabulske priče