Google

srijeda, 18.07.2007.

Koga ryu ninjutsu 1

Uz Igu, Koga je jedno od najpoznatijih imena koja se asociraju uz ninjutsu. Zadnjih godina interes za ovu vještinu se drastično povećao, čime je poraslo zanimanje i za Kogu. Nažalost, informacije dostupne većini su često pogriješne, a tu najčešće govorimo o internetu.
Prva od zabluda leži u samom imenu regije i stila. Dok ostatak Japana znakove koji označavaju regiju izgovaraju kao „Koga“ (ili točnije „Kouga“, sa naglašenim „o“), starosjedioci tog područja ga nazivaju „Kouka“. Većina japanaca to ne zna, jer stvar koju čitaju izgovaraju na najjednostavniji način. Ono što je zaista zanimljivo, jest činjenica da to ne znaju ni mnogi samoproglašeni majstori Koga ryu ninjutsu-a. U ostatku članka koristiti ću naziv Koga jer je taj termin mnogo učestaliji.
Kada je Stephen Hayes prvi puta upoznao zapad sa Togakure ryu ninjutsu-om, osnovao je organizaciju pod nazivom „Sjene Ige“ jer se Togakure ryu prenosio kroz Igu. Mnogi majstori se se tada počeli predstavljati kao učenici Koga ryu sustava, vjerojatno pokušavajući time objasniti velike razlike njihove vještine i vještine prezentirane kroz Iga ryu. No, u stvarnosti su Iga i Koga regije vrlo bliske kako geografski, tako i kulturno i politički. Oba područja su jedno uz drugo, te su dio Suzuka planinskog lanca, uz vrlo dugačku zajedničku povijest. U stvari, sve dok car Yamato nije ustanovio regije Japana, spomenute regije su se smatrala dijelovima istog područja. Uz nove granice, Iga je tvorila zasebnu provinciju, dok je Koga postala maleni dio Omi provincije sjeverno od Ige. Po mnogočemu Koga ima više zajedničkih točaka sa Igom nego sam ostalim dijelovima Omi provincije. Kasnije su japanske drame i romani prikazivali Kogu i Igu kao žestoke suparnike, ali osim nekoliko sitnih sukoba karakterističnih za sva područja u cijeloj povijesti, ovdje to nije bio slučaj.



Gledajući u spise regija može se naići na mnogo slučajeva u kojima su ninje obiju regija zajednički radile i vježbale. Te regije su možda i kolijevke vještine koja je kasnije postala poznata kao ninjutsu zbog velikog spleta okolnosti. Ljudi iz Ige su bili buntovne naravi, te su vladari uglavnom pamćeni samo po imenima.
Kada je Japan počeo kliziti u doba ratova, lokalni ljudi su formirali vlastitu vladu, a vladali su sami sobom vijećem najjačih ljudi. Jedno od pravila koje je sastavilo to vijeće, a koje je ostalo čitko do danas, govori o pomoći i potpori saveznicima iz Koge na sjeveru. Koga je isto tako imala određeni stupanj samoupravljanja. Omi-em je vladala obitelj Rokaku koja je u zamjenu za lojalnost Kogi ponudila oblik samoodlučivanja u unutrašnjim poslovima. To je pravilo dozvolilo ljudima iz Koga i Ige da vanjskim silama nude svoje usluge plaćenika. Kasniji zapisi zbog toga navode neke ljude iz Koge kao vazale gospodara izvan regije. Zbog tako postavljene situacije, ljudi iz Ige i Koge su imali sva vrata otvorena kako bi što bolje brusili svoje vještine. Ninje su se mogle tako ustrojiti poput švicarskih kopljanika. Samoupravljanje Koge i Ige je značilo sigurnost za unutrašnje poslove, ali ne i sigurnu međusobnu potporu klanova van granica svojih regija. Izučavatelju zapadne vojne povijesti pornalaženje plaćenika iz iste regije na suprotnim stranama nije novost. Isto takav je slučaj sa ljudima Ige i Koge. Tako su se znale sukobljavati miješane skupine ratnika sastavljene od ljudi Ige i Koge proiv sličnih skupina ratnika iz istih provincija. Razlozi takvih i sličnih konflikata leže u dualnoj naravni ninjine aktivnosti, ali i u vrlo isprepletenim vezama sa poslodavcima.
1487.g. Koga je pozvana na odanost obitelji Rokaku, na što su potvrdno odgovorili zajedno sa nekim pripadnicima Iga regije. Sve se to odvijalo 10 godina nakon završetka velikog sukoba pod nazivom Onin no Ran (1466 – 77). U ratu su se sukobile strane među kojima je odavno tinjala napetost. Cijela zemlju je zahvatilo ludilo rata, te se takvo stanje nastavilo do uspostave Tokugawa šogunata. Nekoliko godina nakon početka velikog rata, šogun Ashikaga je postao gotovo bezmoćan. No ne u potpunosti. Poglavar Rokaku obitelji, Takayori, je razbijesnio šoguna Yoshihisu Ashikagu nakon čega je pobjegao u Omi provinciju. Tamo je pozvao Koga ninje, sa kojima su došle i neke iz Ige. Yoshihisa im je bio za petama. Ulogorio se u selu Magari, u Kogi.
Tamo je prva napala skupina Koga ninji. Koristeći svoje vještine nevidljivosti, uzrokovali su kaos i pustoš među braniteljima. Ninje su u napadima palile namirnice i pričuve branitelja, rastjerivale im konje i ranjavale brojne ratnike. Kao rezultat njihovih napada, šogunove snage su neko vrijeme bile potpuno nepokretne, a i zaostajali su u utvrđivanju kampa. Uslijed nehigijene pojavila se i kuga od čijih je posljedica preminuo i sam Yoshihisa. Time je reputacija ninji porasla do neba. Ako se u obzir da je u to vrijeme magiji i prokletstvima pridodavana velika važnost, postaje jasno zašto neki mitovi navode šogunovu smrt kao djelo ninji. Nakon tih zbivanja, 53 najistaknutije obitelji Koge su titulirane zajedničkim nazivom „53 obitelji Koge“.
Začuđujuće, a isto tako i upitno s obzirom da su događaji opisivani nakon samih zbivanja, kasniji Ashikaga šoguni navodili su kako su unutar njihovog kampa imali ninje iz iste provincije iz koje su bile neke ninje koje su napadale. Premda je upitna, ova priča nije nimalo neobična za tadašnje prilike.
Taj period, početak doba ratova, poznat u japanskoj povijesti kao Sengoku Jidai, je vrijeme iz kojeg potječu pravi zapisi o nečemu kasnije poznatom kao ninjutsu. Koji oblik je imao ninjutsu do tada je stvar koja je zavijena velom tajne i kao takva je predmet mnogih rasprava. Isto tako predmat rasprava je i definicija ninjutsu-a. Naime otkako je ljudi i međusobnih sukoba, tajnovitost i neočekivano i podlo napadanje su sastavni dio ratovanja. S obzirom da je sve to jedan dio ninjutsu-a nailazimo na problem u njegovom razlikovanju od drugih oblika ratovanja.
Bansenshukai je djelo koje datira iz ranog Edo perioda, nakon doba ratova, te je bilo popularno i među Koga i među Iga ninjama. U njemu je napisano da pravi ninja mora biti vješt i u Innin-u i u Younin-u. Innin predstavlja penetraciju u neprijateljski teritorij koristeći vještinju prekrivanja oblika, dok younin teži istom cilju ali bez prikrivanja. Tu se dakle govori o špijunaži i kamuflaži. U knjizi su čak i opisani primjeri opće poznatih ninji za koje navodi da ako i jesu bili zaista tako veliki o njihovim djelima ne bi bilo nikakvih zapisa. S povijesnih stajališta to predstavlja problem.
Po naravi zadataka, ninjina djelovanja nisu smjela biti opažena, pa tako ni zabilježena dok one zabilježene predstavljaju samo jednu stranu medalje. Vrlo je malo zabilježeno o Koga ninjama koje su svoje sposobnosti koristile za kartografiju, brojenje vojnika određenih regija pa čak i za izviđanje njihovih uporišta. Kada se vratio nalogodavcu, ninja je uzeo novac i sve što je povijest mogla zabilježiti jest da je određeni vojni zapovjednik znao točno kada i gdje napasti svoje protivnike. Ostale su zapisane samo najdramatičnije epizode u kojima se ninje tek neznatno spominju, premda su i ti zapisi često kontradiktorni.
Regije Ige i Koge su od uvijek bile u blizini glavnoga grada, ali dovoljno daleko kako ne bi bile pod strogom kontrolom vladara. njihove zemlje su ispresijecane planinama i dolinama, te je putovanje kroz ta područja bilo iznimno teško. Tako su od ranog Nara razdoblja (rano 8.st.) ta područja poznata kao mjesta prebjega onih u nemilosti dvora, lopova i vojnika koji su gubili u raznim ratovima.
Spisi o kasnijim ninja klanovima malo pomažu u nastojanjima da se shvati evolucija tog područja. U većini slučajeva u njima se nailazi na pretjerivanja. Isto vrijedi za sve preživjele zapise o obiteljima te regije. Mnoge obitelji navode vrlo važne pretke poput Minamoto no Yoshitsune-a ili Kusunoki Masahige-a. I jedan i drugi su bili veliki ratnici koji su poraženi i ubijeni. Unatoč tome, u tim pričama možda i postoji nešto istine.
Preci nekih od tih familija možda i jesu bili podanici tih ratnika, te su na kraju morali pobjeći i sakriti se nakon što su im gospodari uhvaćeni i ubijeni. No povijesnim spisima Ige i Koge se ne pridaje neka važnost. Dio problema leži u tome što ninje Ige i Koge nisu bile zapravo članovi ryu-ova (škola). Koga – ryu je naknadno dodani naziv kojim su se opisivale ninje te regije, no u starijim zaspisima govori se o Koga grupi (Koga – shu, Koga gumi) ili Iga grupi. Ryu je politička i društvena organizacija kao isto kao i mjesto podučavanja određene vještine.

Nastavak slijedi...

- 11:03| 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  srpanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2007 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ninje, smauraji i japanska povijest, kultura i tradicija do 20. stoljeća.

Obavijest

Blog je u fazi prebacivanja materijala sa bloger servisa, tako da molim za malo razumijevanja. Naknadno ću ubaciti i sve slike i neke članke koje nisam prebacio jer obiluju slikama. Nažalost prebacivanje traje malo dulje nego što sam očekivao, ali intenzivno radim na tome. Dok čekate, objavio sam novi tekst. Hvala na razumijevanju.

LINKOVI
nihongichigai
kucanica u Japanu
kabulske priče

Counter
Counter