srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

design by Rain
Komentari Yep/Nope

Opis bloga

Još jedan od mnogobrojnih HPFF blogova...

Ovo je HPFF blog i zato molim anti-potterovce da ne ostavljaju uvredljive komentare ili slična sranja. Svaki uvredljiv komentar bit će prijavljen kao SPAM i zato vas molim da poštedite i mene i sebe toga. Također, ne ostavljajte mi lance sreće, nagradne igre ili sl. Ako ste HP-fan nadam se da ćete uživati čitajući blog kao što ja uživam pišući ga!

Također, ovaj je blog zaštićen copyrightom i ne smijete kopirati niti jedan sadržaj, bilo postove, dijelove teksta ili likove, bez mog dopuštenja ili navođenja mene kao autora. (Btw, ovo sam samo skinula s NALC-inog bloga jer mi se nije dalo pisati XD)

Evo, moj prijedlog za sve HP-fanove: Riješite ova dva testa!

Congratulations on making Gryffindor!

Basically, you're brave, daring, chivalrous, and pretty much.. an all around good person. Of course, some see you as a goodie-two-shoes. But hey, it's true! You're really good at winning, and normally always come out as the hero. Everybody likes you.. except, maybe, the Slytherins. You're too perfect. No, really.. You're too perfect. It's annoying to watch you win, repeatedly. Oh well. Be proud anyway.



be sorted @ nimbo.net

Haha, ja sam Gryffindorica! A kaj drugo? :)

You are most like Harry Potter!

Which HP Kid Are You?

Jeee, evo ti još jednog protivnika Voldy! XD

supermassive black hole muse mp3 | lyrics

free music downloads | music videos | pictures

Supermassive Black Hole- Muse

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

ONI koje morate posjetiti:


Rain- osobni

Rain Rosier

Rain Black

Helen

Sabrina

Starz Skrable

SHURTUGAL

Aidan

Nessa- HPFF

Nessa (Cinth)- SFF blog

Sumrak na moj način

Elbereth/Chloe

FORUMI:

Magic in Hogwart-Učlanite se već danas!!! (Moj profil: Hannah Howell)

Hogwarts-Forum naše Angy =) (Moj profil: Hannah Howell)

Eragon forum-Se onr sverdar sitdža hvas! (Moj profil: Elain Destin)

subota, 26.07.2008.

Svugdje je lijepo, ali u Hogwartsu je najljepše

-Hannah, stvarno mislim da se ne bi trebala toliko brinuti oko izbacivanja iz škole.-rekla je Abby trpajući grah sveokusnjak u usta.-Misim, ako dosad nisi dobija nikakvu pojuku, to znači da nitko nea bjage veze da si ti izveja neku čarojiju! Mmmm, bijela čokolada s rumom! Nije loše!-
Bio je 1.rujan, a Sarah, Abby i ja smo se nalazile u Hogwarts-ekspresu u jednom od mnogobrojnih kupea. One su navalile na razne slatkiše koje su maloprije kupile, a ja sam gledala kroz prozor. Nakon našeg prvog posjeta napuštenoj kući, nas tri smo sve češće tamo odlazile. Odlučile smo je očistiti, od podruma do tavana, a za to nam je bila potrebna pomoć. Pozvale smo Tonyja Fostera i Paula Dicksona (na Abbynu preporuku), jer su živjeli u blizini. Međutim, oni misle da je to prije bila kuća Sarahine bake koja je umrla. Prije dva dana smo napravili malu zabavu za početak školske godine i baš smo se super zabavili!
-Pa, to me također zabrinjava. Zašto nitko nije znao da sam upotrijebila magiju ? Nisam sigurna, ali mislim da ima veze s kućom.-rekla sam
-Što s kućom?- začula sam Paulov glas, koji je upravo ušao u kupe s Tonyem.
-Oh, ništa,ništa!-brzo je slagala Sarah- Samo razgovaramo o tome kako smo napravili super posao u kući moje bake!-
-Aha!-rekli su Tony i Paul u isti glas, spremajući kovčege. Primjetila sam da se Abby tako zacrvenila ko' da joj je netko u mozak dolio punu kantu crvene boje. Očito joj je bilo neugodno zbog slatkiša koje je munjevito jela kad je Paul ušao.
-E, sorryte društvo, samo smo došli ostaviti kovčege. Vratit ćemo se malo kasnije, kad se vidimo s ostalima.-rekao je Tony
-Nema frke.-rekla je Sarah
Dok su izlazili Paul je uputio velik smiješak Abby.
-Mislim da ću se rastopit!- tiho je rekla spuštajući se niz sjedalo. Sarah i ja smo je pogledale.
-Nisam ja kriva što je on tako...-nije stigla dovršiti, jer ju je Sarah udarila laktom u rabra i očima je usmjerila prema vratima. Abby se naglo uspravila kad je shvatila što joj je Sarah pokušavala reći: Paul se vratio u kupe, rekavši da je nešto zaboravio.
-Sad možeš završiti.-rekla sam sretno kad je Paul nestao s vidika.
-...zgodan!-i završila je, a onda smo sve tri prasnule u smijeh...


Napokon smo stigli!!! Sve je manje-više bilo isto kao i prošle godine. Samo je (na našu veliku žalost) bilo puno učenika koji su prvi put u Hogwartsu, tako da je razvrstavanje potrajalo sat i pol!! Užas!! Gozba je bila fantastična kao i prije, a Dumby je održao svoj uobičajeni govor. Bilo je smiješno što je svake godine govor isti, tako da smo mi stariji znali što će Dumby unaprijed reći. Tek u 22.30 smo otišli u spavaonice, kako bi se raspakirali i dobro naspavali za sljedeći dan kad počinju predavanja.

(Sljedeće jutro na satu Preobrazbe)

-Želim vam svima dobro jutro...-rekla je prof. McGonagall kad smo svi ušli u učionicu i smjestili se u klupe-... i prije svega sretnu novu školsku godinu. Učenici šeste godine će se pripremati za Opasne čarobnjačke ispite ili tkz. OČI. Zato vas molim da se potrudite redovito učiti i pisati domaće zadaće. Za početak otvorite 5. stranicu u udžbenicima i pročitajte uvod.-uzdahnula je, tako da se činilo kao da joj je sve to bilo jako teško za reći, i okrenula se prema meni.
-Gospođice Howell. Pođite za mnom, molim vas.- Krenula je prema vratima, a ja sam zbunjeno pogledala Sarah i Abby koje su sjedile do mene. Sarah me malo gurnula, pa sam se digla i otišla za profom, svijesna pogleda koji su buljili u mene kao da sam neki marsovac što se upravo sa svemirskim brodom spustio u učionicu. Stali smo u hodniku, a onda mi je profa rekla:
-Gospođice Howell, ravnatelj me zamolio da vas pošaljem u njegov kabinet
tokom ovoga sata. Lozinka je punjene karamele.-završila je i vratila se u učionicu.
Skamenjeno sam stajala i zbunjeno gledala u vrata koja je profa prije nekoliko sekundi zatvorila. Ništa mi nije bilo jasno. Što je ona sad to rekla? Iskreno, nisam je baš pozorno slušala jer sam, dok mi je govorila, vidjela neki par sa sedme godine kako šetaju. Mislim da mi je rekla da me ravnatelj očekuje... O moj Bože!! (Napokon sam se vratila u stvarnost). Ravnatelj!!! Odjednom sam primjetila da još uvijek zurim u vrata i da se nisam pomaknula ni za milimetar.
Počela sam trčati ignorirajući par koji me čudno gledao kao da sam poludila! Hej! Pa i jesam luda! Ja trčim ravnatelju da mi kaže kako više nikad neću vidjeti ovu školu. Trčim!!Zašto trčim? Zašto jednostavno ne stanem i počnem lagano hodati znajući da zadnji put, u svome dragocijenom životu, gledam ove hladne zidove?? Postalo mi je vruće. Kao da godinama ovako trčim bez prestanka. Stala sam ispred vodorige hvatajući zrak. Rekla sam lozinku,došla do vrata Dumbledorova kabineta i pokucala.
-Naprijed!- rekao je Dumbledorov glas iza vrata. Ušla sam. Sjedio je ,kao i obično, za velikim radnim stolom.
-Dobro jutro, gospodine.-rekla sam zadihano
-Sjednite!-rekao je i pogazao rukom na stolac nasuprot njemu. Sjela sam ne skidajući pogled s njegova lica, dok je on zurio u stol. Nakon duge 3 minute napokon me pogledao. Izgledao je umorno, a izraz lica mu je bilo bezizražajno, pa nikako nisam mogla dokučiti kakvu mi vijest treba reći. Nakon duge šutnje i gledanja (zbog čega sam polako šizila), napokon je rekao:
-Dakle, pretpostavljam...-
-Profesore, nećete me valjda izbaciti.?!- tiho sam rekla,iako sam se bojala njegova odgovora.- Mogu vam sve objasnit ako...-
Digao je desnu ruku da me ušutka, a lijevom otvorio ladicu i iz nje izvukao malo pismo i stavio je na stol.
-Mislim da ovo pripada vama i mislim da vam dugujem objašnjenje. Kao i vi meni.-rekao je smiješkajući se. Nisam znala je li to što mi je upravo rekao dobro ili loše.
-Unutra se nalazi značka prefekta.-nastavio je dok sam ja buljila u pismo na stolu.-Imali smo mali problem u vezi s poštom, pa vam nismo poslali ovo pismo. To je djelomice moja greška, koja se neće više nikada ponoviti, pa vam se ispričavam. Uzmite je, vaša je!-rekao je opet se smješkajući. Nisam mogla vjerovati svojim ušima! Bila sam uvjerena da će me izbacit, a onda postanem prefektica i još mi se ravnatelj ispričava! Omg!
-Hvala vam, gospodine!-jedva sam izgovorila i uzela pismo sa stola.
-Zašto ste mislili da bih vas izbacio?-upitao je
Nisam znala zašto, ali nisam mu lagala. Nisam mogla lagati. Sve sam mu ispričala,dok je on pozorno slušao i kimao glavom. Kad sam završila samo mi se nasmiješio i rekao :
-Zanimljivo! Ali ne morate se ništa brinuti, potpuno vas razumijem! Ne bih želio da nešto propustite na satu Preobrazbe, pa ću vas pozvati jedne večeri da vam odgovorim na sva vaša pitanja u vezi s tom kućom. A sada mislim da biste trebali krenuti.-
-Dobro! Hvala vam, profesore! Doviđenja.-rekla sam, digla se sa stolice i brzo otišla iz kabineta ostavljajući Dumbyja da se smiješka. Bila sam tako sretna da sam do učionice skakutala ko' luda po hodnicima. Malo sam zastala da izvadim značku i stavim je na pelerinu gledajući kako se presijava na suncu...


TO BE CONTINUED...



P.S. Evo za početak jedna vijest: ja sutra idem na more! Htjela sam prije nego što odem objavit post koji ste tako dugo čekali. Ima možda nekoliko greškica, jer sam brzo nešto naškrabala tak da imate kaj za komentirat. I prije nego što vi to napišete u komentaru, odmah ću vam reć da znam da se prefekti biraju na 5.godini, al' jedino to mi je palo na pamet. Nadam se da mi ne ćete zamjerat.
Eto, komajte bezjaci ,vještice i čarobnjaci i vidimo se za tjedan dana!!!!!!

HJCH

subota, 19.07.2008.

Ludi provod 2

Stajale smo tako na ulici i gledale jedna u drugu. Začula se jedna jeziva grmljavina i sve tri smo poskočile.
-O,ne!-zajaukala je Abby
Odjednom je počelo kišiti kao iz kabla.
-Nemamo vremena za razmišljanje! Pođite za mnom!-zapovijedno je rekla Sarah.
Prešle smo cestu i našle se ispred one velike kuće. Polako smo otvorile vrata na ogradi koja su tako jako zaškripala da smo morale rukama prekriti uši. Uvukle smo se u dvorište zaraslo koprivama, otvorile ulazna vrata i ušle u kuću. Nije bilo mračno jer je mjesečina obasjavala prostor oko nas. Dok su se kapljice kiše tiho spuštale niz našu mokru odjeću, mi smo zurile u mali dnevni boravak. Nije bilo nikakvog namještaja osim malog dvosjeda koji je izgledao kao da ga je netko rezao oštrim nožem. Dva-tri metra lijevo od dvosjeda nalazilo se stubište koje je vodilo na kat. Desno i lijevo su bila dvoja drvena vrata koja su bila ukrašena čudnim znakovima. Sarah je uzdahnula.
-Hajdemo pogledati ima li nešto korisno ovdje!-rekla sam
Prvo smo otvorile desna vrata...
-O moj Bože!-uzviknula je Abby
Iza vrata je bla mala kupaonica; ogledalo je bilo razbijeno, umivaonik također, a o wc-školjci da i ne govorimo...
-Ovo izgleda grozno!- s gađenjem je rekla Sarah
-Ja bih rekla da izgleda bolje nego što miriši.-rekla sam.
Cure su se nasmijale, a vrata smo isti tren zatvorile. Druga vrata su vodila u malu sobicu u kojoj je bio ormar.
-Abby ti ga otvori.-javila se Sarah kad smo došli do njega.
-Zašto ja? Neka Hannah to učini!-odvratila je Abby
-Joj, jeste bebaste! Pa to je obični stari ormar.-rekla sam iako nisam tako mislila. Bio je prejeziv. Stavila sam svoju hladnu ruku na kvaku ormara i povukla je.
-Da. Ogromni stari ormar ogromnih starih bunda!-rekla je Abby smijući se. Sarah je prišla bliže i dotaknula jednu bundu.
-Ne bih rekla da su stare. Imaju etiketu i skroz su nove! Piše da je napravljena od vidrine kože!-izjavila je veselo
-Ja ću obući jednu.-rekla je Abby
-Također. Bezveze se smrzavamo kad ispred nas stoje prekrasne nove bunde...-počela je Sarah.
-Napravljene od vidrine kože!-uzviknula sam prekidajući Sarah
-Oprostite, ali ako ste zaboravile animagus mi je vidra i nema nikakve šanse da to stavim na sebe, pa makar bila mokra do kože!!!- Krenula sam valikim koracima van iz sobe, što sam brže mogla. Počela sam se penjati stepenicama, čvrsto se držeći za ogradu. Svaki moj korak činio mi se beskrajno dug i mislila sam da nikada neću doći do vrha; da neću uspijeti. Osjećala sam se kao da je vrijeme stalo, a samo sam ja išla dalje... Više nisam čila ni škripanje stepenica ni glasove mojih prijateljica. Ništa osim mog srca koji je kucao sve glasnije i glasnije; u ritmu kazaljke na satu koja je pokazivala sekunde... Osjetila sam veliko olakšanje kad sam napokon stigla. Ispred mene se nalazio dug hodnik, a na kraju njega vrata koja su bila malo odškrinuta. Kad sam došla do kraja hodnika, gurnula sam vrata koja su se širom otvorila. Ništa strašno,pomislila sam. Samo mala kuhinja. Počela sam prekopavati po ladicama, ormarićima, te frižideru koji naravno nije radio. Našla sam nekoliko korisnih stvari i vratila se u prizemlje. Abby i Sarah su baš izlazile iz one sobe, a na sebi su imale bunde. Smijale su se (prije bih rekla da je to bilo neko hihotanje), a kad su me vidjele naglo su ušutile.
-Gdje si bila?-upitala je Abby
-Gore.-odgovorila sam sumorno.
-Gle, žao nam je ako smo te uvrijedile il nešto slično, ali nama je jako hladno i...-počela je Sarah dok je Abby kimala glavom.
-U redu je.-odvratila sam.
-I što si našla?- pitala je Abby nekako oprezno, ko' da ću je pojest ako progovori. Podigla sam malo ruke u zrak pokazujući što imam u njima i rekla:- Gore je neka kuhinja. Našla sam par svijeće, šibice i neku staru, smrdljivu deku.-
Deku smo postavili na pos u sredinu dnevnog boravka, a Abby je iz svoje torbice izvadila mali parfem i pošpricala deku par puta. Sjele smo u trokut, dok su oko nas gorjele svijeće koje su davale svijetlost i toplinu. Gledale smo se, što smo često radile u zadnjih nekoliko sati, i u sebi razmišljale što dalje. Naravno nijedna nije mogla spavati, a razlog tome je bila glad koja je bila sve veća i veća. Najednom sam tiho progovorila ne gledajući negdje sa strane:-Ja imam svoj štapić, uvijek ga nosim sa sobom.-
-Što ti to znači?-upitala je Abby sa znatiželjom.
-Paa.. mislila sam da...ovaj...ja..-
-No? Daj više reci!-navaljivala je Sarah.
-Duboko sam udahnula i rekla:-Mislila sam da naručimo pizzu.- Brzo sam zatvorila oči, jer sam se bojala kako će cure reagirati. Kad sam se usudila otvoriti ih, vidjela sam samo zbunjena lica svojih prijateljica. Odjednom su prasnule u takav smijeh da sam poskočila. Valjale su se po deci ko' lude da sam pomislila da je neko bacio urok na njih. Očito me nisu shvatile ozbiljno, iako sam se i sama suzdržavala da se ne nasmijem.
-Prestnite, molim vas!! To nije smiješno! Ozbiljno vam govorim!- viknula sam na njih, a one su se odmah prestale smijati i prestrašeno me pogledale.
-Slušajte što ću vam reći, a onda se valjajte od smijeha!-počela sam.-Gore u kuhinji ima pokvareni telefon. Mogu ga začarat da proradi i naručiti pizze. Pošto nemamo novaca mogle bismo dati neke vrijedne stvari koje bi dostavljač rado uzeo umjesto novaca. Ne prekidajte me!-viknula sam na njih kad su otvorile usta i nastavila.-Znam da riskiram da me izbace iz Hogwartsa, ali nije to nešto ogromno. Samo sam spriječila da ne krepamo od gladi! Uostalom, obadvije ste napravile nešto ludo pa je sad red na meni. Ja to ne gledam kao nekakvu igru, nego samo mislim da bi bilo fer.-napokon sam završila. Cure su bile prestravljene.
Abby je uspijela progovorit: -Dobro, ajmo se pretvarat da smo prihvarile ono s telefonom i pizzom, al' još nekužim jednu stvar. S tog telefona možemo nazvat roditelje i reći da dođu po nas, što smo mogle napraviti i sa nekom obližnjom govornicom. Joj, ja to ne mogu objasnit! Jeste sve pokopčale?
-Aha!- rekla je Sarah i pogledala me.
-Ako nazovemo starce u tri ujutro, poludjet će. Kad im kažemo to s Moćnim busom i kućom mislit će da smo sve to izmislile kako bi mogle ostat do tri sata vani. E, onda nam slijedi doživotna kazna zabrane izlazaka. A ovako ako dođemo u osam sati ujutro sigurno će se zabrinut. Pogotovo kad vide na šta ličimo.-rekla sam sretno.
-Logično je.-priznala je Abby
-Je! Ali ja još nisam sigurna za ono prvo šta si rekla. Da moram birati, ne bi mi bilo svejedno. Radije bi krepavala od gladi nego da mi prijateljicu izbace!-rekla je Sarah, dok sam se ja trudila da ne zaplačem.
-Slažem se s Sarah! Rado bi te spriječila u toj tvojoj ideji, ali koliko te poznajem sigurno ne bi uspijela u tome.-javila se Abby
-Hvala vam cure, najbolje ste!-rekla sam zagrlivši ih.- Ali ja ipak idem po telefon!-

* * * * *

Eto. To je to. Gotovo je. Sve je gotovo. Ne,ne, nisu me izbacili! Paaa, gdje da počnem. Hm... Pogodite što se dogodilo kad sam začarala telefon? Ništa. Baš ništa. Tišina. Bila sam uvjerena da ću odmah vidjeti pismo ili neki urlojav iz Ministarstva. Ali nisam ništa od toga dobila. Telefon je normalno radio, a ja sam naručila tri jumbo pizze. Imale smo sreću što je došao neki skroz zbunjen, mladi i uplašen bezjački dostavljač pizze. Abby je bila razočarana kad nije umjesto njega došao neki zgodan tip, al' kaj je tu je. Sve je išlo po planu. Abby i Sarah su zaspale ko' topovi kad smo se najele, a ja sam još ležala na podu i razmišljala o jednom jedinom pitanju koji je cijelo vrijeme hodao po mom mozgu: Zašto bi netko ostavio ormar pun skupih novih bunda u ovakvoj kući? Dok sam tako razmišljala ubrzo sam zaspala na podu napuštene stare kuće...

* * * * *

Jutro je bilo svježe kad sam se probudila. Sarah, Abby i ja vratile smo stvari koje smo dirale na svoje mjesto i odlučile da ćemo do kuće ići pješice. Nakon 20 min. hodanja morale smo se rastati ispred moje kuće. Cure su produžile dalje a ja sam sitnim koracima krenula prema kući. Nisam došla ni do pola puta kad sam čula maminu i tatinu viku iz kuće. Kad su otvorili vrata, tata je došao do mene obućen u normalnu odjeću i uzviknuo:-Merlinove mu brade, Hannah!- Nisam mu zamjerala. Vlastita kćer koje nema već nekoliko sati, pojavi mu se na vratima rano ujutro tako prljva da bi čovjek pomislio da je upravo izašla iz svinjca. Nije me mogao zagrliti, jer je to već učinila mama, koja je van izašla u spavačici i s trbuhom do brade. Primjetila sam da je iz svoje sobe izjurila Norrah, moja najfrendica i ''sestra'',s osmjehom od uha do uha. Kad smo napokon ušli u kuću, dok sam ja hvatala zraka jer su me skoro zadavili, mama je takvom brzinom počela vaditi sav sadržaj iz frižidera pitajući me hoću li sok od bundeve, čaj od metvice ili nešto treće. Nisam joj imala srca reći da zapravo nisam uopće gladna, jer sam prije nekoliko sati pojela cijelu jumbo pizzu. Kad sam na silu pojela neko pecivo i popila čaj, ispričala što se dogodilo (s tim sa sam izostavila dio s telefonom i pizzom i samo rekla da smo prespavale u jednoj nepuštenoj kući) i okupala se, otišla sam u svoju sobu i legla na krevet da nisam primjetila kako me Norrah pratila. Kad je progovorila, vrisnula sam i drosnula s kreveta.
-Hoćeš ti meni ispričat što se stvarno dogodilo ili ne? Znaš, priča ti je stvarno jadna.-
Nasmijale smo se, ona je sjela do mene na pod, a ja sam počela pričati. Kad sam završila, gledala me nakoliko sekundi kao da mi ne vjeruje što sam upravo rekla, a onda se nasmiješila, zagrlila me i rekla :-Drago mi je što si se vratila!-
Onda se digla i izašla iz sobe, ostavljajući me zbunjenijom nego inače.
I sad mi vi recite tko je ovdje lud?! XD


P.S. Hy! Nadam se da vam se sviđa drugi post. Meni je dobar al mislim da sam mogla i bolje. Žao mi je što dugo nisam pisala, ali obećajem da se neće ponovit! Ovaj post je trebao biti do prvih zvijezdica, a pošto nisam tako dugo pisala odlučila sam ga produžit. Oni koji su se prijavili za likove će biti u 4. il 5. postu, pa ću tada staviti i njihove opise u linkove. Mislim da je to sve.
Uživajte! PoZzZzZ!!!!!!

HJCH

četvrtak, 10.07.2008.

Ludi provod

Bila je subota navečer,oko sedam sati, a ja sam se nalazila u sobi moje najbolje frendice Sarah; točnije, ležala sam na krevetu i buljila u strop.
Ni Sarah se baš nije zabavljala. Sjedila je na podu i mršteći se prelistavala neki bezjački časopis koji je donijela Abby. Da, i Abby je bila tu. Naslonila se na prozorsku dasku i gledala kroz njega, dok joj je njezina plava kovrčava kosa padala preko ramena.Dakle, bilo nam je dosadno.
Predosadno. Da budemo iskreni, crkavale smo od dosade.
Abby se naglo okrenula prema nama i rekla:
-Cure, imam jednu ideju. Možda bi mogle...-
-Ne!-rekle smo Sarah i ja u isti glas. Naime, Abby je uvijek bila ta koja je imala ideje za ubijat dosadu. Ali problem je bio u tome što su te ideje bile
prelude pa bi se nas tri često našle u ''škripcu''.
-Ali nisam još ništa rekla!-pobunila se Abby. Sarah je digla pogled s časopisa.
-Ti znaš kako te tvoje ideje završe. Kad se sjetim prošle godine u Hogwartsu što smo sve radile na nagovor tebe, odmah mi je zlo!-rekla je
Sarah s tim da je povisila ono ''tebe''.
-Sarah ima pravo-rekla sam jednostavno
-Dobro zar ćete ostatak ljetnih praznika provesti ovako? Dajte barem me
saslušajte!-moljakala je Abby
Ne može biti nešto tako strašno,pomislila sam.
-Dobro, ali uz uvjet da ti ništa ne možemo obećat.-rekla sam
-Super! Dakle, mislila sam da odemo do Šupljeg kotlića.Čitala sam u Dnevnom proroku da je pored njega otvoren neka nova gostionica za čarobnjake i vještice. Moglo bi biti zanimljivo!
-Ja pristajem!-brzo sam viknula i digla se s kreveta. Abby mi se nasmiješila.
-Oke! Zašto ne?-i Sarah je pristala nakon malo dužeg razmišljanja...

*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***

Dugo nam je trebalo da se spremimo, pogotovo Abby. Pola sata je tražila prikladnu odjeću. Na kraju je obukla crnu minicu, bijelu majicu na bretele i jepanke. Ja sam imala obične traperice, zlatne tenesice, crvenu majicu bez rukava , te puštenu kosu. Sarah je imala kratke traper hlačice, japanke i lijepu crnu majicu ''bez leđa''.
Hodale smo tako ulicom, pomalo nesigurno.
-Što si ono rekla Abby, kako ćemo tamo doći?-upitala je Sarah
-Nisam rekla!-odgovorila je Abby sa smješkom na licu.Čekale smo da nastavi govoriti ali nije.
-Hoćeš nam reći kako ćemo tamo doći il' moramo čekati sljedeće stoljeće?-upitala sam povišenim glasom
Odjednom je zapuhao jak vjetar, a ja sam ubrzo dobila odgovor.
-Pa Moćnim autobusom naravno!-veselo je rekla Abby
Ispred nas se stvorio ogroman ljubičasti autobus na dva kata. Iz njega je izašao neki smješni čovo. Možda je imao oko 25 godina. I izgledao je kao da mu treba temeljito tuširanje! Rekao je :-Dobra 'ečer moje dame i dobro 'ošle u Moćni autobus! Ja sam Stan Shunpike i vaš kondukter!Izvolite ući!- Sarah je zinula, a ja sam rekla :-Abby ti si luda!-
-Da, znam!-odvratila je Abby uzbuđeno.
Brzo smo ušle unutra jedna po jedna. Primjetila sam da je Stan svaku od nas odmjerio od glave do pete i nešto sebi promrmljao u bradu. Nisam ni okom trepnula, a mi smo se već luđački vozili. Sve tri smo zavrištale i pale na pod. Jedva smo se digle kad sam čula da Stan govori :
-I, moje dame, kamo?
-U Šuplji kotlić!-zadihano je viknula Sarah jer se ništa nije čulo od silne buke.
-U Londonu!-dopunila sam je
Stan je nešto promrmljao kao 'Fino,fino' , a onda viknuo:
-Jesi čuo Ern? Šuplji kotlić!-
Ljigava glava koja je visjela blizu vozača počela se podrugljivo smijati i nije prestala dok nismo došli. Bus se brzo zaustavio, a nas tri smo već bile na podu.
-Izvolite,moje dame. Šupli kotlić!-rekao je Stan
Platile smo i izašle van. Odmah sam se naslonila na zid, jer mi se užasno vrtilo. Čula sam Stana kako nam je rekao da se sljedeći put ne deremo, ali mislim da ga cure uopće nisu slušale. Koga briga, meni je smijeh one ljigave glave još uvijek odzvanjao u ušima! Abby se pored mene previjala od smijeha, a Sarah je rekla:-Nikad više!- Ali znala sam ja da se i njoj svidjelo.
Uglavnom smo se dobro provele! Gostionica je bila puna vještica i čarobnjaka, a vidjele smo i neke prijatelje iz Hogwartsa. Abby je odmah primjetila Paula Dicksona i otišla ga pozdraviti. Vidjele smo Tonyja i onu darkericu Stellu. Iskreno nije mi bilo drago što je vidim. Svirala je muzika, pa smo plesali. Oko jedan sat odlučile smo otići kući. Nije nam bilo druge nego da idemo Moćnim autobusom. Naravno opet smo vrištale, a na pola puta Stan je rekao:
-Moje dame! Lijepo sam vas prošli put zamolio da ne vrištite! To nije lijepo! Mušterije će nam pobjeći. Sad vas molim da izađete!-
Abby i ja smo ga čudno gledale ko' da ga je trenutno neko udario tavom po glavi.
-Molim?!-viknula je Sarah -Oprostite, al' moram vam reći da vama nisu sve ovce na broju!-
-Sa mnom je sve u redu,hvala na brizi. A sad...-odvratio je Stan mirno i pokazao rukom na vrata.
-Mogu se kladit da je popio više od 5 plamenviskija!-šapnula sam Abby i Sarah. Potvrdno su mi kimnule glavama. Nismo imale izbora, pa smo zbunjene izašle van.
-To bi vam bilo..-računao je Stan-... 20 galeona!
-Molim?!- rekle smo iznenađeno sve tri u isti glas
-Za što? To što smo vrištale? Pa kad ste se vi vozili prvi put u tom čudu i vi ste sigurno vrištali!- ljutito je rekla Abby
-Pa i zbog toga. Ali i zbog toga što ste vrijeđale i mene i Moćni autobus(i to više puta), jer po zakonu piše da je skuplje u kasnijim satima, a sad ste se opet derale na mene pa bi vam to bilo... 21 galeon!-rekao je sretno Stan
-Ali mi nemamo toliko novaca!-viknula sam
-22 galeona!- Upitno smo ga pogledale.
-Pa blefirate! Zar ne?-rekao je sa smješkom
Morale smo mu dati sve što imamo. On je otišao bez pozdrava, a mi smo ostale stajati nasred mračne ulice u pola 2 u noći bez jednog jedinog knuta!
-Krasno! Baš krasno!-rekla je Sarah
-I što sad? Imaš ideju Abby?-upitala sam ju
-Ideje, ideje, ideje! Dosta mi je ideja! Pogotovo Abbynih!-rekla je ljutito Sarah
-Začepi!-zaderala se Abby. Sarah ju je ljutito pogledala, ali se Abby nije obazirala na nju.
-Jedino možemo otići pješice kući. Najmanje 20 minuta pješačenja!-
Sarah je zakolutala očima.
-Imaš li ti bolju ideju?-viknula sam na Sarah
-Ne-rekla je tiho
-Zapravo...-počela je Sarah-...Što mislite je li ona kuća napuštena?-pitala je i prstom pokazala na veliku kuću preko puta ulice. Bijelu fasadu su joj prekrili bršljan i mahovina, a prozori su bili zatvoreni trulim daskama. Vrata su bila razbijena, a ograda koja je nekad bila siva sada je poprimila narančasto-smeđu boju hrđe.
-Neznam, rekla bih da je. Zašto?-upitala sam znatiželjno
-Pa nema samo Abby dobre ideje.-rekla je i zadovoljno se nasmiješila.

TO BE CONTINUED...


P.S. Evo ja sam napokon napisala svoj prvi post. Znam da je skroz glup al nisam znala kak da počnem. Nadam se da mi nećete zamjerit ako sam nešto krivo napisala,ako je post predug(ili prekratak) il' predosadan. Očekujem vaša (iskrena,po mogućnosti XD) mišljenja o ovom postu u komentarima. I naravno još uvijek ima mjesta u likovima! To je to za sada! I još veliko hvala mojoj frendici NALC koja me nagovorila da otvorim ovaj blog i puno mi pomogla u uređivanju!!! Pozz

HJCH

utorak, 08.07.2008.

In the beginning...

Evo, prvo da se predstavim:
Zovem se Hannah Howell.
Učenica sam najpoznatije škole za Vještičarenje i čarobnjaštvo Hogwartsa i polazim 6. godinu u domu Gryffindoru. Na otvaranje ovog bloga me nagovorila moja frendica NALC koja svoj piše već par mjeseci. Nadam se da će vam se moja priča svidjeti, nije ništa različita od vaših ali je posebna na svoj način.
Pa, to je sve od mene za sad...
Nadam se da se čitamo!
P.S.: Primam likove u priču pa tko želi da ga ubacim neka mi ostavi podatke i čiju sliku da mu stavim u komichima. PoZz!