Bila je subota navečer,oko sedam sati, a ja sam se nalazila u sobi moje najbolje frendice Sarah; točnije, ležala sam na krevetu i buljila u strop.
Ni Sarah se baš nije zabavljala. Sjedila je na podu i mršteći se prelistavala neki bezjački časopis koji je donijela Abby. Da, i Abby je bila tu. Naslonila se na prozorsku dasku i gledala kroz njega, dok joj je njezina plava kovrčava kosa padala preko ramena.Dakle, bilo nam je dosadno.
Predosadno. Da budemo iskreni, crkavale smo od dosade.
Abby se naglo okrenula prema nama i rekla:
-Cure, imam jednu ideju. Možda bi mogle...-
-Ne!-rekle smo Sarah i ja u isti glas. Naime, Abby je uvijek bila ta koja je imala ideje za ubijat dosadu. Ali problem je bio u tome što su te ideje bile
prelude pa bi se nas tri često našle u ''škripcu''.
-Ali nisam još ništa rekla!-pobunila se Abby. Sarah je digla pogled s časopisa.
-Ti znaš kako te tvoje ideje završe. Kad se sjetim prošle godine u Hogwartsu što smo sve radile na nagovor tebe, odmah mi je zlo!-rekla je
Sarah s tim da je povisila ono ''tebe''.
-Sarah ima pravo-rekla sam jednostavno
-Dobro zar ćete ostatak ljetnih praznika provesti ovako? Dajte barem me
saslušajte!-moljakala je Abby
Ne može biti nešto tako strašno,pomislila sam.
-Dobro, ali uz uvjet da ti ništa ne možemo obećat.-rekla sam
-Super! Dakle, mislila sam da odemo do Šupljeg kotlića.Čitala sam u Dnevnom proroku da je pored njega otvoren neka nova gostionica za čarobnjake i vještice. Moglo bi biti zanimljivo!
-Ja pristajem!-brzo sam viknula i digla se s kreveta. Abby mi se nasmiješila.
-Oke! Zašto ne?-i Sarah je pristala nakon malo dužeg razmišljanja...
*** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** *** ***
Dugo nam je trebalo da se spremimo, pogotovo Abby. Pola sata je tražila prikladnu odjeću. Na kraju je obukla crnu minicu, bijelu majicu na bretele i jepanke. Ja sam imala obične traperice, zlatne tenesice, crvenu majicu bez rukava , te puštenu kosu. Sarah je imala kratke traper hlačice, japanke i lijepu crnu majicu ''bez leđa''.
Hodale smo tako ulicom, pomalo nesigurno.
-Što si ono rekla Abby, kako ćemo tamo doći?-upitala je Sarah
-Nisam rekla!-odgovorila je Abby sa smješkom na licu.Čekale smo da nastavi govoriti ali nije.
-Hoćeš nam reći kako ćemo tamo doći il' moramo čekati sljedeće stoljeće?-upitala sam povišenim glasom
Odjednom je zapuhao jak vjetar, a ja sam ubrzo dobila odgovor.
-Pa Moćnim autobusom naravno!-veselo je rekla Abby
Ispred nas se stvorio ogroman ljubičasti autobus na dva kata. Iz njega je izašao neki smješni čovo. Možda je imao oko 25 godina. I izgledao je kao da mu treba temeljito tuširanje! Rekao je :-Dobra 'ečer moje dame i dobro 'ošle u Moćni autobus! Ja sam Stan Shunpike i vaš kondukter!Izvolite ući!- Sarah je zinula, a ja sam rekla :-Abby ti si luda!-
-Da, znam!-odvratila je Abby uzbuđeno.
Brzo smo ušle unutra jedna po jedna. Primjetila sam da je Stan svaku od nas odmjerio od glave do pete i nešto sebi promrmljao u bradu. Nisam ni okom trepnula, a mi smo se već luđački vozili. Sve tri smo zavrištale i pale na pod. Jedva smo se digle kad sam čula da Stan govori :
-I, moje dame, kamo?
-U Šuplji kotlić!-zadihano je viknula Sarah jer se ništa nije čulo od silne buke.
-U Londonu!-dopunila sam je
Stan je nešto promrmljao kao 'Fino,fino' , a onda viknuo:
-Jesi čuo Ern? Šuplji kotlić!-
Ljigava glava koja je visjela blizu vozača počela se podrugljivo smijati i nije prestala dok nismo došli. Bus se brzo zaustavio, a nas tri smo već bile na podu.
-Izvolite,moje dame. Šupli kotlić!-rekao je Stan
Platile smo i izašle van. Odmah sam se naslonila na zid, jer mi se užasno vrtilo. Čula sam Stana kako nam je rekao da se sljedeći put ne deremo, ali mislim da ga cure uopće nisu slušale. Koga briga, meni je smijeh one ljigave glave još uvijek odzvanjao u ušima! Abby se pored mene previjala od smijeha, a Sarah je rekla:-Nikad više!- Ali znala sam ja da se i njoj svidjelo.
Uglavnom smo se dobro provele! Gostionica je bila puna vještica i čarobnjaka, a vidjele smo i neke prijatelje iz Hogwartsa. Abby je odmah primjetila Paula Dicksona i otišla ga pozdraviti. Vidjele smo Tonyja i onu darkericu Stellu. Iskreno nije mi bilo drago što je vidim. Svirala je muzika, pa smo plesali. Oko jedan sat odlučile smo otići kući. Nije nam bilo druge nego da idemo Moćnim autobusom. Naravno opet smo vrištale, a na pola puta Stan je rekao:
-Moje dame! Lijepo sam vas prošli put zamolio da ne vrištite! To nije lijepo! Mušterije će nam pobjeći. Sad vas molim da izađete!-
Abby i ja smo ga čudno gledale ko' da ga je trenutno neko udario tavom po glavi.
-Molim?!-viknula je Sarah -Oprostite, al' moram vam reći da vama nisu sve ovce na broju!-
-Sa mnom je sve u redu,hvala na brizi. A sad...-odvratio je Stan mirno i pokazao rukom na vrata.
-Mogu se kladit da je popio više od 5 plamenviskija!-šapnula sam Abby i Sarah. Potvrdno su mi kimnule glavama. Nismo imale izbora, pa smo zbunjene izašle van.
-To bi vam bilo..-računao je Stan-... 20 galeona!
-Molim?!- rekle smo iznenađeno sve tri u isti glas
-Za što? To što smo vrištale? Pa kad ste se vi vozili prvi put u tom čudu i vi ste sigurno vrištali!- ljutito je rekla Abby
-Pa i zbog toga. Ali i zbog toga što ste vrijeđale i mene i Moćni autobus(i to više puta), jer po zakonu piše da je skuplje u kasnijim satima, a sad ste se opet derale na mene pa bi vam to bilo... 21 galeon!-rekao je sretno Stan
-Ali mi nemamo toliko novaca!-viknula sam
-22 galeona!- Upitno smo ga pogledale.
-Pa blefirate! Zar ne?-rekao je sa smješkom
Morale smo mu dati sve što imamo. On je otišao bez pozdrava, a mi smo ostale stajati nasred mračne ulice u pola 2 u noći bez jednog jedinog knuta!
-Krasno! Baš krasno!-rekla je Sarah
-I što sad? Imaš ideju Abby?-upitala sam ju
-Ideje, ideje, ideje! Dosta mi je ideja! Pogotovo Abbynih!-rekla je ljutito Sarah
-Začepi!-zaderala se Abby. Sarah ju je ljutito pogledala, ali se Abby nije obazirala na nju.
-Jedino možemo otići pješice kući. Najmanje 20 minuta pješačenja!-
Sarah je zakolutala očima.
-Imaš li ti bolju ideju?-viknula sam na Sarah
-Ne-rekla je tiho
-Zapravo...-počela je Sarah-...Što mislite je li ona kuća napuštena?-pitala je i prstom pokazala na veliku kuću preko puta ulice. Bijelu fasadu su joj prekrili bršljan i mahovina, a prozori su bili zatvoreni trulim daskama. Vrata su bila razbijena, a ograda koja je nekad bila siva sada je poprimila narančasto-smeđu boju hrđe.
-Neznam, rekla bih da je. Zašto?-upitala sam znatiželjno
-Pa nema samo Abby dobre ideje.-rekla je i zadovoljno se nasmiješila.
TO BE CONTINUED...
P.S. Evo ja sam napokon napisala svoj prvi post. Znam da je skroz glup al nisam znala kak da počnem. Nadam se da mi nećete zamjerit ako sam nešto krivo napisala,ako je post predug(ili prekratak) il' predosadan. Očekujem vaša (iskrena,po mogućnosti XD) mišljenja o ovom postu u komentarima. I naravno još uvijek ima mjesta u likovima! To je to za sada! I još veliko hvala mojoj frendici NALC koja me nagovorila da otvorim ovaj blog i puno mi pomogla u uređivanju!!! Pozz
HJCH
Post je objavljen 10.07.2008. u 16:42 sati.