zovem se hana... možda... :-)

petak, 11.08.2006.

Ajm sou umobolna i sou stupid.

Ne mogu vjerovati. B. F. je lagala. Lagala mi je u vezi svega. Uopće joj nije umrla majka, nije bilo nikakvog sprovoda, nikakvog ključa. U cijeloj toj priči ništa se nije dogodilo, osim, naravno, da joj je otac nestao. Ali to nije nikakva novost.

Kakva lažljivica!

Mislim, možete me nazvati naivnom, slobodno, jer to i sama o sebi mislim. Kako sam joj mogla vjerovati.

Reći ću vam kako je to bilo, ona je mene nazvala, a ja sam, pošto sam bila sama doma sa sestričnom nisam mogla javiti roditeljima ni nikome, pa sam odmah sjela za kompjuter i napisala onaj veliki post.

Nemojte mi zamjeriti, molim vas!

Jer dovoljno mi je što sam u zadnjih nekoliko dana zamrzila samu sebe. A popis je doista podugačak.

Najprije, odmah, nakon što me nazvala, i nakon što sam napisala post, nazvala me ona i počela se valjati od smijeha, mislila sam, znate, da je malo poludjela od tuge ili tako nešto, ali onda je ona kroz smijeh protisnula: «Hana kako si ti glupa!», nije mi bilo jasno o čemu sad to ona priča, ali nisam trebala dugo mozgati.

-Hahahahhaha, kako sam te zeznula! Da samo čuješ što drugi misle o tebi-rekla je kroz smijeh.

Razgovor je otprilike tekao ovako:

-Glupačo kako si nasjela, hahaha-
-Na što?-
-Pa na ono da mi je mama umrla-
-Zar nije?-
-Nije glupačo, evo je tamo ispred moje zgrade otišla kupit mlijeko i kruh.-
-Molim?!-
-Kaj, osim što si glupa još si i gluha?- začula sam smijeh sa strane
-Tko je tamo?-
-Oh, ja, Tina, Ana jedna, Ana druga, Petra, Karla iii… Iva. Stavila sam te na razglas.-
-Kad?-
-Sad i maloprije.-
-Zašto si to učinila?-
-Zašto si to učinila,-ponovila je za mnom podrugljivo,-Zato da vidim jesi l još uvijek ona glupača ko prije.-
-B. F., jesi li ti dobro? Kaj ti je? Kaj imaš protiv mene?-
-Hm, ne mogu ti to reći preko telefona, jer je popis predug.-
-A kako to da nisi u Crikvenici?-
-Zar se to tebe tiče?-
-Imaš pravo, uopće ne, niti me ne zanima. Iznevjerila si me, B. F.-
-Boli me džon. Nije mi žao.-
-Hoćeš li mi molim te reći zašto si se iznenada iz moje najbolje prijateljice pretvorila u živčanu…-
-U najgoru.-
-Da.-
-Zato što si ti, Hana, najveća krava u školi.-
-Ma daj, od kada?-
-Oduvijek. I ne moj mi srat neke tamo izreke, prijateljstvo je ovo, prijateljstvo je ono. Jer ti se nemaš pravo javljati kada je to tema!-
-A što sam ja to učinila?-
-Dobro ti znaš šta!-izderala se B.F.
A meni su popucali živci. Ma neću se ja dati samo tako izvrijeđati! Kako sam joj mogla povjerovati. Priča je doista, zvučala sasvim nevjerojatna, ali… povjerovala sam joj. Zašto? Ne znam ni sama. Zato što smo od malih nogu naj prijateljice?

-Ne, što to?-
-Dala si knjižicu s mojim tajnama!!!!- povikala je zlobno. Čula sam sa strane neko došaptavanje. Sestrična me pogledala u čudu. Sigurno je čula taj povik B.F.

To je knjižica s tajnama. Mala bilježnica, zapravo, blokić. U njega sam upisivala sve tajne koje mi je povjerila B.F. iz sigurnosti da, ako bude odala moje, mogu i ja odati njezine. B. F. to nije smetalo, ali nije napravila svoju o meni, ona je meni potpuno vjerovala i govorila je kako se nikada nećemo posvađati. Ma vraga! Ovaj blog mi je živi dokaz da je pogriješila!

Ali, ja taj blokić nisam nikome dala. Kako mi je mogao nestati? Shvatila sam da B.F. ima doista veliki razlog da se ljuti. Jer, ako je istina da je taj blokić dospio u neprijateljeve ruke, imao je dosta toga saznati o njoj. Sve obiteljske tajne, tračevi o prijateljicama, sve njezine simpatije…
Vau, nadrljala sam.

Samo, jedna mi stvar nije jasna. Zar blokić nije tamo u mojoj ladici? Uvjerena da je, nakon kraće stanke, progovorila sam slabašno.

-Lažeš!-no B.F. se očito nije dala smesti.
-Ma nemoj! A tko je dao Mariji blokić?-upitala je ljutito.

Marija je najveća tračerica u razredu. Zna sve najnovije tračeve po školi i kvartu. I, ako je blokić kod nje, nema sumnje da je sve tajne već razglasila okolo. A bilo je stvarno sočnih…

-Ja nisam!-
-A ne, moja mama je!-
-Znači, ništa se nije dogodilo tvojoj mami?-

čula sam grohotan smijeh. Iako je preda mnom stajala samo moja zabrinuta sestrična, pocrvenila sam od glave do pete. Tako se bar kaže.

-Nije kozo, ne moj mi se pravit da se brineš. I znaš šta, goni se od mene i nikad me više ne moj zvati ni ništa! Marš! Kako si me samo razočarala! Glupačo jedna!-

-Ali, dopusti da ti objas…-
-Ne zanima me!- rekla je i poklopila.

Postiđena, skupila sam malo ponosa što mi je ostalo, i otišla do stolića s ladicom nadajući da ću u ladici zateći ono što mi treba.

No, naravno, kakav je život, nepravedan, u ladici je nije bilo. A onda sam se sjetila. Bila sam kod Marijine susjede (i moje školske kolegice) Lucije, neki dan. Tamo sam imala jaknicu, jer je bilo hladno, i s njom, duboki džep. I vjerojatno sam, kada sam kod kuće malo listala, nesvjesno spustila u džep, a Lucija ima mlađeg brata, koji mi je dodao jaknicu kada sam išla kući…

Prepričala sam sestrični kaj mi se dogodilo, a ona, prvi puta u životu, nije imala nikakav savjet za mene.

Mogla bih sve priznati B.F., ali ne javlja se na mobitel, ni na kućni, ne odgovara na poruke….

AUUUUUHHHH!!!!

Primila sam poruku od B. F.

Ej Hana, kaj si to doista mislila da ja nikada nisam imala knjižicu o tebi?
Čini se da si gluplja nego što sam mislila!



O moj Bože! Zvala sam ju na mobitel, ali ga je jasno, ponovno isključila.

Eto, tako sam vam ja nadrljala. Zašto sam nasjela? Zašto sam joj vjerovala? Zašto sam ponijela tu prokletu knjižicu????

Da joj je umrla mama?! Paf, kakva glupost. I to na kakav način! Pa takvi se prizori ni u filmovi ne odigravaju.

I tako živim posljednja dva tjedna ili koliko već. Jedva jedem, jedva spavam. Jer, znate, moje su tajne bile puno ozbiljnije i važnije od njezinih. A upravo sad, smiju im se neki moji iz razreda.


KAKO SAM GLUPA NE MOGU VJEROVATIIIIIIIIIIIIIIIIII
Dođe mi da plačem. Nadam se da moja djeca neće biti ovako blesava ko ja.
Jao, kako mi je krivo.

Započeo je rat između mene i B.F. Koliko će trajati? ne znam. Ali znam da je bila bezobrazna što me tako izvrijeđala, nije mi dala niti da joj objasnim, a osim toga, lagala mi je o knjižici s mojim tajnama… I kakva mi je to prijateljica koja nema povjerenja u mene?

Znam da vjerojatno nemam pravo, ali počela sam ju mrziti. I više ju ne gledam kao prijateljicu. Već stranu, hladnu, neprijateljsku, daleku, jadnu, glupu, nepovjerljivu, sebičnu, drsku, odvratnu…. mogla bih tako do sutra…. osobu.

P. S. U vezi Dečka nema novosti. Još uvijek ga nismo srele, a i naši posjeti ka slastičarnici su se prorijedili. Iako sam puna problema, još uvijek o njemu najviše mislim. Strašno mi nedostaje. Kakva glupost. Nedostaje mi osoba koju sam vidjela jednom u životu. Je l da? Glupa sam od glave do pete.


Tako se ne kaže. To je živa istina.


Glupa Hana.

Tako sam stupid. I have never been so alone like that time.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv