Heaven & Hell

petak, 28.07.2006.

Eto vam malo zabave dok se mi ne sjetimo napisati novi post... ...vic... Jedan mladi katolički svećenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni riječi progovoriti pa upita biskupa za savjet… Ovaj mu reče da slijedeći put popije čašu vode sa 2 kapljice votke i odmah će se osjećati slobodnije. Poslije toga, svećenik se osjećao tako dobro da ga ništa nije moglo uznemiriti. Nakon povratka sa mise pronađe sljedeću ceduljicu od biskupa… Poštovani svećeniče, sljedeći put stavite nekoliko kapljica votke u vodu a ne obratno. Osim toga evo još nekoliko savjeta kako se neki ispadi ne bi ponovili: 1. Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara. 2. Ormar pored oltara je mjesto za ispovijed, a ne WC. 3. Ne oslanjajte se vise na statuu Blažene Djevice Marije, ne grlite je vise i ne ljubite. 4. Postoji 10 zapovijedi, a ne 12, 12 apostola, a ne 7. Nijedan od njih nije bio patuljak. 5. Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. i kompanija. 6. David je pobijedio Golijata praćkom i kamenom. Nije ga umlatio i prosuo mu mozak. 7. Judu ne nazivamo kurvinim sinom. 8. Papu ne nazivamo El Padrino. 9. Bin Laden nema veze sa Isusovom smrti. 10. Sveta vodica je za posvećivanje, a ne da bi se osvježavali ispod pazuha. 11. Nikada se ne smijete moliti tako da pri tome sjednete na stepenice ispred oltara i stavite nogu na Bibliju. 12. Hostija nije grickalica uz vino, već za vjernike. 13. Grešnici idu u pakao, a ne u p.m. 14. Poziv na ples nije loš, ali ne polka trčeći kroz crkvu. 15. Onaj, u kutu pored hora, kojeg ste nazvali pederom, kontrašem i transvestitom u suknji, bio sam ja. Nadam se da sljedeće nedjelje ove greške će biti ispravljene. OBRATITE POZORNOST NA OVE "SLUČAJNOSTI" U FILMOVIMA: Muškarac neće pokazati znakove bola dok prima najokrutnije udarce, ali će se tresti dok mu žena pokušava očistiti njegove rane. Detektiv može riješiti slučaj samo ako je suspendiran sa dužnosti. Svaka brava može se u sekundi otvoriti kreditnom karticom ili spajalicom - osim ako to nisu vrata koja vode u zgradu u plamenu, s djetetom zarobljenim unutra. Jedan čovjek koji puca u dvadeset ljudi ima vise šanse ubiti ih, nego dvadeset ljudi koji pucaju u jednog čovjeka. Nije važno ako ste višestruko u manjini pri borbi koja uključuje borilačke vještine - vaši neprijatelji čekat će strpljivo da vas napadnu jedan po jedan, plešući naokolo u prijetećem maniru, sve dok ne oborite njihove prethodnike. Majke svakog jutra pripremaju jaja sa špekom i kolače za svoga supruga i djecu, iako ih oni nikada nemaju vremena pojesti. Jednom nanesen ruž za usne nikad se neće izbrisati - čak i dok ronite s punom ronilačkom opremom. Policajcima se uvijek dodjeljuju partneri koji su njihova potpuna suprotnost. Automobili koji se sudare gotovo će uvijek eksplodirati u plamenu. Šef policije uvijek će suspendirati svoga glavnog detektiva - ili mu dati 48 sati da završi posao. Što više muškarac i žena mrze jedno drugog, veća je vjerovatnost da će se zaljubiti. Kada plaćate taxi, ne morate pogledati u novčanik dok vadite novčanicu - samo zagrabite jednu nasumice i dajte je. Bit će to uvijek točan iznos cijene vožnje. Ako odlučite plesati po ulici, svaki slučajni prolaznik na koga usput naletite znat će vaše plesne korake. Kada se vozi auto, normalno je ne gledati na cestu već u osobu koja sjedi pored vas ili na zadnjem sjedištu. Uvijek je moguće parkirati neposredno ispred zgrade koju posjećujete. Većina laptop kompjutera dovoljno je snažna da sruši komunikacijske sustave bilo koje alienske osvajačke civilizacije. Kviz: How smart are you...?

Ako nam želiš š'a poručit... [20] - Štedi boju... - #

nedjelja, 23.07.2006.

Olaaaaaaa svima... huh, mi smo se skroz zaokupirale svim i svačim, pa nikako nismo našle vremena napisati novi post! I dok DeViL jutrima zove razne agencije, prevodi tekstove i slično na praxi, a u večernjim satima sluša predavanja za vozački; AnGeL se banja u moru i iskorištava sve blagodati ljeta, dakle, kao i obično- uživa (mhm, da, hedonist kao što rekosmo) Tako da ljudi nemojte se uvrijedit, ne, nismo vas zaboravile, nismo se ni ulijenile, samo smo malo zaokupljene... I, š'a smo zanimljivog nas 2 radile osim navedenog? U petak smo bile u Voloskom, na ribarskoj fešti di je svirao naš omiljeni Cocktails band... Čim smo došle, kako su se dečki još bili zagrijavali, mi smo navalile na juice i sprite-vodku, da se i mi zagrijemo (na svoj način)... Pa smo se dobro isplesale, a kad su nam došli još i Mauro i Hrvoje (sokol) svi smo skupa navalili najprije na lovranski, a zatim na medicu... Ubrzo nakon toga smo se već ljuljuškali i došli na ideju da se "stvorimo" odjednom ispred pozornice i mahnemo Maurichu... za pozdrav... (btw. u onakvom stanju uspjele smo proučit koji član ima najbolju pozadinu... al to ipak držimo u tajnosti, da se ne bi dečki umislili... Ipak mi njih dolazimo slušat, a ne gledat (khm, da)!! To smo, naravno, i napravili! A Mauro je bio cijelu večer u strahu od određenih primjeraka suprotnog spola da će ga tlačit... pa smo se mi kao prave frendice ponudile da mu glumimo curu/ljubavnicu!! Dakle, situacija je izgledala ovako: nas troje stojimo i sprdamo se, a do nas se dovuče neki njegov frend koji nas ne pozna, pa krene spika...: Mauro: "E, da te upoznam, ovo mi je cura Valentina." Tip: "Drago mi je, ja sam taj- i -taj." Mauro: "A ovo mi je ljubavnica Mateja." Tip: "Ha? Ček? Šta? A šta ti nije ono cura?" pa tip malo gleda u jednu, pa u drugu, kao, nije mu baš jasno, a mi se previjamo od smijeha... Tip: "A dobro, ako vas to veseli..." Kako smo mi ovu noć bile u stilu pepeljuge, ubrzo nam je kucnuo čas i mi smo morale trk doma (na svu sreću ne pješke- to je ujedno i smanjilo rizik da AnGeL, kao prava pepeljuga ne izgubi svoje štikle (il taki) po putu ) Neki dan smo nas 2 bile u večernjoj šetnji.. i pričajući o svemu pomalo, ono š'a je trebala bit trač-party il neč slično, valjanje provala, završilo je sjedenjem na vrhu tribina na igralištu na Halubjanu i raspravljanjem o dubokoumnin, misaonim, gotovo životno važnim pitanjima.. O stvarima koje su nam zaista bitne u životu, š'a želimo od života, kako najbolje iskoristit ono što nam je dano. Trebamo li se suzdržavat od svega lošega š'a nam se može dogoditi ili se jednostavno prepustit (stil: samo jednom se živi) pa kud puklo da puklo, kao barem ćemo steć nekakvo iskustvo, naučit to... O ovome zadnjem smo se brzo složile kako zapravo imamo obje neku granicu do koje se ludiramo, radimo svakakve pizdarije, zbog kojih vrlo često požalimo dan kasnije ili ih se čak ni ne sjećamo dan kasnije, al' ovi problemi prije su nas više mučili... Zaključile smo koliko želimo drukčije stvari, koliko zapravo ljudi mogu bit drukčiji, kako nisu svi ljudi isti, kako ponekad treba bit i malo tolerantniji (DeViL je pokazala AnGeL kako je ona puno puta netolerantna i da ne može uvijek bit sve po njenom... ), popuštat, jer ako ti očekuješ od nekog da se prilagodi tebi, morat ćeš se i ti s vremenom drugima prilagodit, bar malo... U jednom smo se trenutku zatekle kako razmišljamo o svojoj budućnosti... o obiteljima... I dok je AnGeL razmišljala kako želi normalnu obitelj, muža, djecu, posao (nekakvu, nazovi, idilu) DeViL je i dalje tvrdila (k'o i obično) "Ja se neću udat! Ja ne želim djecu!" Samo ovaj put, to nije zvučalo djetinjasto k'o i inače, sad smo jedna drugoj davale objašnjenja... Strah od samoće, želja da imaš nekog (ah, o tome kasnije), da paziš nekog i da netko pazi na tebe... Ili s druge strane, osjećaj sputanosti drugom osobom, želja za nadogradnjom samog sebe, za prevladavanjem svojih granica, želja za slobodom... Nabrajajući sve to, uplašile smo se stvari o kojoj nismo nikad prije razmišljale, a koja nam nije bila ni na kraj pameti: š'a ako jednog dana izgubimo jedna drugu!? U svoj toj strci zvanoj život odraslih... A tad, shvatile smo kako nam malo fali do toga jer je samo AnGeL rekla: "Pa ti ideš ća! Ti druge godine ideš na fax u Ljubljanu!!" (da, za sad su to samo želje, al' moglo bi se i ostvarit, zapravo je 99% sigurno) DeViL: "A... pa... ako upadnem... al neću se odmah preselit gore! Pa bit ću svaki vikend ovdje, s vama!!" pa nam je bilo lakše... ...svega će bit al' prijatelja neće svega će bit, al' neće biti sreće svega će bit, pusti suza nek teče... Sve u svemu, hvatale su nas paranoje, hvatala nas je nostalgija za prošlim danima, za svim š'a smo prošle (dobrim i lošim) i nakon ovakvog razgovora, još smo se više "povezale" (a misliš da to nije bilo moguće..) Eto, nikad ne znaš koliko stvari još možeš saznat o nekome, ma koliko ga dobro znao, i nikad ne možeš bit dovoljno blizak s nekim, da ne bi mogao postat još bolji!! In the end, hvatala nas je pomalo i nostalgija za starim ljubavima... Razmišljale smo o onome š'a smo nekad tražile kod dečkiju, u čemu smo se razočarale.. š'a sad tražimo (naravno, fizički izgled nam se baš ne podudara, al' to je na kraju krajeva pozitivno, bar se nećemo svađat oko istog dečka), o tome kako želimo nekog, al' ne bilo kojeg nekog, nego baš onog "nekog", a tog nema... ...when the night has come and the land is dark and the moon is the only light we'll see no I won't be afraid, no I won't be afraid just as long as you stand, stand by me and darlin', darlin', stand by me, oh now now stand by me stand by me, stand by me... Mislimo da smo dosta filozofirale za ovaj post i da vam se ni ovo neće dat pročitat... Pa ostatak ljubavnih jada slijedi jedan drugi put... kad bude malo manje kasno i kad budemo malo manje umorne... Napravit ćemo sapunicu od ovog... Pozz: Devil: Ok, last time sam dobila neke primjedbe da nisam spomenula jedan jako, jako bitan dio mog života (koji se, sad vidim, savršeno uklapa u ovaj post, jer je to još jedna stvar bez koje ne mogu zamislit život, i osobe za koje bih bila u stanju napravit sve! Riječ je o mažoretkinjama (da, da, sad svi koji me ne poznaju dobro će ostat Paf! al, eto tako...) ples, zabava, putovanja, ekipa... Nešto što mi uvijek podigne raspoloženje, i kad sam u najvećoj depri, dovoljno mi je da čujem prve taktove naše cha-cha koreografije i već mi je bolje!! Cure, volim vas...!! Još jedan pozdrav... Lani i Marini... Cure, znate sve što želim reć, znate koliko jedva čekam subotu da se vidimo, ovih godinu dana je full brzo prošlo, al' mi falite k'o da vas nisam vidjela stoljećima... AnGeL: Huh... kojih pozdrava... ja pozz' neke meni najdraže osobe: Nenu, Katju, Ines & Maura... (ostatak, don't be mad, nabrajala bih do jutra kad bih krenula...) Bez obzira na gore navedene, sve vas mi puuuuuuuuno pozdravljamo i šaljemo vam veeeeeeeliiiiiiiiiiikuuuuuuuuu pusu!! Pozdrav!

Ako nam želiš š'a poručit... [12] - Štedi boju... - #

četvrtak, 13.07.2006.

Ok, uhvatilo nas... Sad ćemo pisat postove svaki dan, ma šta svaki dan- svaki sat! Da, tako je to kad vrućina ubija i nema se šta za radit, a palačinke smo pojele... I možemo reć da su bile full dobre!! Imale smo namjeru slikat sve, ali su prebrzo nestale... Pa vam sad mogu ić' sline samo od onih par koje su ostale... Al' sve nam se nekako čini da bi i ove mogle brzo nestat jer obje opasno pogledavamo prema tanjuru... ma k'o šljivi kile i dijetu, treba bit hedonist i uživat u životu... a Vale (AnGeL) je najveći hedonist kojeg poznajemo... A sad dosta zajebancije... Idemo za ozbiljno... (ja, moreš mislet...) Nešto nas muči... Osim toga š'a moram svako jutro ustat u 7 i onda trulit na praxi. Ali, ae, bar imam c00l mentoricu! (DeViL) Muči nas to š'a nemamo di ić van... To je preeeeeeeestrašno!!! Svugdje oko nas, di god se okrenemo, puštaju se cajke (tarantele...) Nemojte nas krivo shvatit, nemamo mi niš'a protiv cajki i onih ko'i ih slušaju, ali jednostavno, to ni'e naš stil... Kad se samo spomene naše najdraže Viškovo, svi se odmah dignu protiv i viču CAAAAJKEEEEE!! Užas... Imamo feeling da gubimo ono nešto š'a je prije bilo naše, domaće. To je prije bila mala zatvorena sredina di su svi sve znali, a sada svakim danom sve je više novih nepoznatih lica, Viškovo je sve industrijaliziranije i zatire se sve više naš domaći čakavski zajik... Ne bi se mi bunili kada bi mi i dalje imali mjesta na kojima bi mogli slušat našu muziku... Sad nam to preostaje jedino u vrijeme maškara, a one prekratko traju... Zato hvala bogu na ribarskim i ostalim feštama koje se organiziraju... i na kojima se može dobro pit i plesat! Nemojte ovo shvatit kao nekakvu revoluciju ili ustanak protiv svih ko'i nisu domaći, kao š'a smo već rekle, nemamo niš'a protiv, ok ste nam, samo želimo i mi imat nešto svoje... ...sopi, sopi triještinka, neka čuju naši mlaji, da te nismo pozabili, još te vole naši kraji... Ae pozdrav dok nam opet (vrlo ubrzo, vjerojatno) ne pukne da još nešto napišemo...

Ako nam želiš š'a poručit... [17] - Štedi boju... - #

ponedjeljak, 10.07.2006.

Ok,ovako... uvijek je teško počet pisat prvi post (koji nije samo pozdrav) paaaaa... nemojte nam zamjerit na neoriginalnosti... vjerujte nam, bit će kasnije bolje i zanimljivije... kao, mogle bi se za početak opisat? navest razloge za otvaranje bloga, mah,u biti razlozi i nisu neki... bilo nam je dosadno, i jedne mamurne nedjelje ujutro samo nam je sinulo, ono,totalno paf! "ajmo otvorit blog" "ša ja i ti? zajedno?" "aha" i tako je krenulo... a nas dvije smo inače prve susjede, znamo se kakvih 17 god... i best frendice smo (no, dobro, to se dalo i zaključit) i potpune smo suprotnosti jedna je plava, druga crna... jedna je visoka, druga niska... hah, jedna dobra, a druga zločesta (hahahahahaha) šalimo se, obje smo dobre!! š'a nam je zajedničko?? ima i toga, volimo dobro klopat (napolitanke, ćevapi, pršut...) volimo i dobro popit- na vrhu top ljestvice favorite cuge su nam 'fkors piva i naša dobra stara domaća medica!! a i volimo tancat! Cocktail's band su nam najžešći (e, dečki, nedeju ste rasturali va Rupe!) od ostale muzike sluša se pretežito rock... HIM, Siddharta, Gunsi, Rolling Stonesi... so, this was nešto kao upoznavanje, ili bolje rečeno predstavljanje... hehe, da znate s kim imate posla... naše umotvorine slijede u ostalim postovima... to je sve od nas za sad! pusa & pozz'!

Ako nam želiš š'a poručit... [12] - Štedi boju... - #

nedjelja, 09.07.2006.

Ovo je za početak...

Hello! Nakon višesatnog mučenja oko otvaranja bloga, evo konačno prvog posta...

Ako nam želiš š'a poručit... [12] - Štedi boju... - #