- Hajdemo se igrati nešto. - predloži Dobli dok sam gledao kako sekundara na satu vrti svoj krug. Pazi, neumorno ide uvijek u istom smjeru. Kad je završila krug shvatio sam da je minuta mog života prošla a proveo sam je buljeći u spravu za mjerenje vremena. A možda sam je mogao i korisnije utrošiti.

- A što bi se igrali? - upita Triksi – Prijedlog?
- Hm, hajdemo se igrati polemike?
- Pa, to radimo stalno, ne radimo li?
- Mislim, idemo odabrati temu pa malo polemizirati o nečemu.
- Ajde, biraj temu. Slab si polemičar pa ti prepuštam izbor. - malo zlobe, prijateljske, uvijek se moglo očekivati od Triksija.

Još jedan krug, još jedna minuta više, a zapravo jedna manje. Hm, tako bi mogli proteći sati, potpuno neiskorišteno. Koliko ih je već prošlo? Kad bih ih mogao nekako vratiti....

- Triksi, u biti ja jesam loš polemičar ali što ti to vrijedi kad uvijek izgubiš?
- Prijatelju i gospodine, provokacije ti ne pašu uz ovu tvoju svijetliju obrvu koju si tako značajno podigao. Tema???
- Pa, recimooooo....

Vremeplov, pomislio sam, kad bi netko izmislio vremeplov.

- Vremeplov! - odjeknuo je Doblijev glasić gotovo istovremeno.
- Vremeplov?? Hmm, pa nije li to malo naučna fantastika? To ne postoji. Glupo je polemizirati o tome.
- Da, ali zamisli ovako, pretpostavimo da vremeplovom ne možemo ići u budućnost jer je ona još nepoznata. Pretpostavimo da možemo ići u prošlost koja se već dogodila ali da ne možemo ništa mijenjati. Pretpostavimo samo da možemo gledati prošlost kao film, dramu, komediju ili... najbolje dokumentarac. Naravno ako si uopće sposoban zamisliti tako nešto.
- Brigaj se ti za svoje sposobnosti, ionako ih imaš manjka. Ali ovo s prošlosti, hmm, da, to bi bilo korisno.
- Misliš?
- Naravno, ali samo u smislu nekih spoznaja, otkrivanja povijesnih pogreški. To bi dalo veće šanse budućnosti.
- Ne bih rekao.
- Ali tako je.
- Na primjer?
- Na primjer, na primjeeeer...- Triksi je tražio dobar primjer, no možda će se zaletjeti – recimo da bi vjernici, recimo kršćani, mogli otići u prošlost da vide kako se rodio Isus i što se sve zaista događalo. Mogli bi vidjeti način postanka svijeta. To bi bio dokaz, potvrda i sigurno bi više ljudi nakon toga počelo vjerovati.
- Hmm, diskutabilno.
- Diskutabilno?
- Aha, otkud znaš da bi dokazi govorili u korist vjere?
- Pa, u Bibliji ti ionako sve piše.
- Otkud znaš da je bilo tako kao piše? Što ako bi pregledavanje povijesti pokazalo drugačije. Kakvu bi šansu imala budućnost? Opći kaos i propast.

Sad je Triksi bio malo zatečen. Pa zaista, danas je mnogo stvari nedokazano i visi u zraku, mislim si ja. Postoji za i protiv Stvoritelja, za i protiv Darwina. Ljudi su podjeljeni u mišljenjima. Je li zaista moguće da svaki ishod ima odrađenu mogućnost. Neki bi rekli 'da' a neki...

- Ne! - Triksi zastupa taj do čovječanstva – Kroz povijest smo neke stvari ipak zapisali, nešto je ipak vjerojatnije od nečeg drugog.
- Dozvoljavam, ali to sad nije tema. Kad bi bilo po tvome onda zapravo ne bismo otkrili ništa novo, to jest... staro, da kažem. Misliš li zaista da bi u modernom svjetskom poretku svi prihvatili da kopanje po prošlosti donosi samo pozitivne rezultate? Postoji mnogo ljudi koji bi radije da povijest ostane tamo gdje joj je mjesto, u povijesti. Povijest bi mogla dokazati sasvim neočekivane stvari. Mnogi bi zbog toga stradali.
- Pa neka! O tome se i radi. Raščistimo jednom za svagda što je istina a što nije.
- Ne vidiš li da je to neizvedivo, posljedice bi mogle biti kobne. Zamisli da otkrijemo da ne postoji Bog već smo postali od vanzemaljaca, zamisli da da je AIDS pobjegao iz vojnih laboratorija, zamisli da su snimke spuštanja na Mjesec napravljene u stijenjaku u Nevadi, zamisli da su razne druge činjenice zapravo upravo obrnute od onoga što znamo danas. Promjene u svjesti i mentalnom sklopu ljudi, promjene svjetonazora i shvaćanja svijeta posvađalo bi interesne grupe, sve bi se okrenulo napopačke, centri moći bi se izvrnuli preko noći. Kaos, kažem ti...
- Ma daj, manipuliraš i izvrćeš. Gdje ti je tvoja urođena pozitiva. Zašto bi sve bilo suprotno?
- A zašto ne bi?
- A zašto bi?
- A zašto, pitam, ne bi?
- Jer nije!
- Triksi, gubiš se...

Nećemo znati. Ovu bi polemiku prekinuo jedino odlazak u povijest. Ništa od toga, vremeplov ne postoji. Zvjezdane staze ne postoje, nema sofisticiranih uređaja koji bi čitali slabašne kvantne tragove događaja od prije tisuća godina.

Pa gdje smo sad. U ovoj točki povijesti. Što možemo? Ah, počnimo detaljno bilježiti što radimo tako da nekoj dalekoj budućnosti prošlost bude jasna, makar od 21. stojeća nadalje. Neka ne bude nedoumica i svađa zbog krivih tumačenja i interpretacija.

Duhovi prošlosti neka ostanu u svom vremenu jer vući ih za sobom nas samo usporava i sputava. Ne idemo nikud, tapkamo u mjestu dok se sekundara neumorno vrti. Minuta za minutom.
Mi stojimo, a vrijeme prolazi. Zanimljiva zamisao. MI stojimo, a VRIJEME prolazi. Dižem se s fotelje (prethodno spuštam noge sa stolića za kavu) i sjedam na kauč. Promijenio sam pespektivu. Zakopamo li se u prošlost ovaj mali aksiom dobiva sasvim drugo značenje: Vrijeme stoji, a mi prolazimo. Uh, krenimo dalje, naprijed, doviđenja duhovi, počivajte u miru....

- Promijenit će se!
- Neće se promijeniti!
- Hoće...
- Neće...
- Opet se gubiš...!

Sjetio sam se da sam negdje vidio zanimljiv sat gdje su brojevi napisani u suprotnom smjeru. Ali, svejedno, i sekundara je išla u suprotnom smjeru. Bolje da se opet premjestim. U spavaću sobu.