Ja u krugu 360°
U ime Boga Milostivog, Samilosnog, Mir i spas Božji ti želim!
"Post pisan upravo za tebe!"
"Jest da je post 'kratki' - al je 'slatki'."
*
Ja u "krugu" -360°"
Ja narod! - Ja država?!
– Ovo je za neke zaplitanje novo i novo i novo sve do jednog određenog dana
*
Evo nekoliko pitanja i mojih promišljanja pa pročitaj.
Svoje znanje, svoju veličinu pokazuješ i dokazuješ praštanjem a negiranjem neznanje i oholost.
1. Čija je zemlja po kojoj hodaš?
2. Čovjek?
3.Ja država, Ja narod?
4. Mi vas štitimo?
5. Jednakost?
6. Prijateljstvo?
7. „Prašina“?
8. Zašto je dobro i kada nije dobro?
9. sviđanje račun?
10. Zašto je dobro umrijeti prije smrti?
*
1. Čija je zemlja po kojoj hodaš?
– Znaš li odgovor il' ne znaš?
Ako znaš, dobro je, ako ne znaš opet dobro je jer, odgovor te ne interesira.
A znaš li stvarno čija je zemlja po kojoj hodaš?
Po onomu što pišeš i govoriš vidljivo je da ne znaš čim je svojataš, za nju se vezuješ.
Jedan od mnogobrojnih uzroka ljudske patnje i boli upravo je poistovjećivanje sa nekim ili nečim i svojatanje onoga što po zakonima prirode pripada svim ljudima. Poklon – dar koji dobiješ tvoj je, nije tvoje vlasništvo i za uvijek ostaje poklon. Odnos prema poklonu ujedno je pokazatelj tvog odnosa prema darivatelju.
Pa čija je zemlja po kojoj hodaš?
Odgovor: Njegova!, tebi na brigu i korištenje darovana. Zaboravljaš da si i ti Njegov, stvorenje Njegovo. Ti koji danas svojataš zemlju po kojoj hodaš, zapitaj se čija je bila prije 2000 godina i znaj da će je možda već sutra svojatati onaj koji bude jači od tebe, koji te iz nje protjera. To je sudbina „naciona“, onih koji svojataju ono što njihovo vlasništvo nije, pa neka ne plaču kad iz nje protjerani budu.
*
2. Čovjek?
. . . ti je interesantna „biljka“ ?!
"Kada mu je dobro, nedostupan je, oholi se i uzdiže iznad drugih ljudi, traži da mu drugi ljudi robuju.
Kada na kušnju bude stavljen, zdvaja, kuka, plače, pomoć traži i moli i onoga koga je do jučer poricao."
Svi ljudi na ovaj svijet dolaze sa jednakim potrebama u odnosu na zemlju po kojoj hodaju, ne i sa istim talentima. Svaki pojedinac treba znati da nema niti jednog prava bez odgovornosti.
Oni koji bi drugačije da postupaju nisu ludi nego, zavodnici običnih ljudi iskorištavajući njihovo neznanje, njihovu prostodušnost kako bi iz date situacije za sebe izvukli što veću materijalnu dobit koja pak traži brigu za nemoralno i nezakonito stečeno i strah od gubitka istoga. Kako bi sačuvali ono što su na nepošten i nemoralan – možda i „zakonit način“ prisvojili svađaju ljude strašeći ih „drugim i drugačijim“ jer jedino u doba kaosa, nereda i straha mogu opstati i opstaju na položajima koji im po ljudskim i moralnim kvalitetama ni pod razno ne pripadaju. Umisliše: „Poslije mene potop“ zaboravljajući da i iza stvarno dobrih ljudi koji „odoše u vječnost“ svijet i dalje nastavlja da „živi“ raste i razvija se. Oni kao takvi: oholi, lašci, kradljivci, prevaranti, smutljivci, zločinci korisni su za narod jedino kao dobrovoljni sakupljači negativnih iskustava kako pojedinac ne bi morao
Kažu oni; „Mi vas štitimo!“ – Hvala!, kažem Ja. Molim vas da me ne štitite.
Na kraju;
„Bolje da strada jedan nego cio narod“.
*
3. Ja narod, Ja država?
Ako država i svi njeni zakoni ne služe meni onda mi država kao takva potrebna nije.
Prvo potpitanje: Tko ili što sam Ja, čovjek pojedinac?
Ne zaboravimo da svaki pojam zamagljuje pogled na poimano, pa tako i pojam „Ja“.
Koji odgovor ili koliko odgovora mogu dati kako bi opisao sebe, svoje Ja?
Onaj sam kakav sam, koji sam na blagodatima zahvalan, koji ljubim sva stvorenja i sve stvoreno, dato mi na brigu i upravljanje, poštujem zakone, poreze plaćam u interesu boljitka mene, tebe, svih pa i „njih“ koji kao što sam Ja nisu mada su „oni“ druga polovina Ja. Ja sam ne samo ime i prezime koje nosim, nego i onaj koji sam kakav sam, čiji sam, odakle sam, što sam, što sam radio, što sam iskusio pa i kada bih ostao bez jedne noge, bez obadvije noge, bez ruku, samo sa jednim bubregom, pola plućnog krila, bez vida , oštećena sluha, pola jetara, ibd. I tada Ja ostajem Ja.
Pitam se sada, a kada to Ja više nisam Ja? Pitanje je da li sam Ja Ja, kada spavam, kada padnem u nesvijest u trans? Tada znam da ne znam jesam li Ja Ja. Sve dok sam svjestan sebe, svoje okoline, svoga postojanja mogu za sebe tvrditi da Ja jesam Ja i ovakav i onakav, svakakav nekakav. Iz ovoga se da zaključiti da sam Ja ne samo materijalno tijelo nego i ono nešto što imenujemo dušom – životnom energijom koju mi je podario moj Stvoritelj.
Kada me ona napusti onda Ja bivam „ono“. Ono je njegovo tijelo, njegovi tjelesni ostaci koji se vraćaju tamo odakle su uzeti.
Trebaš znati da bez Ja nema Ti, bez mene i tebe (muško i žensko) nema bračnog para, nema porodice, novih naraštaja, nema obitelji, nema rodbine, roda, poroda i naroda. Bez Ja i Ti nema Mi, bez MI nema oni. A bez Ja, koji sam i Ti, i Mi, i Vi, i Oni za nas ništa postojalo ne bi, te iz ovoga slijedi logičan zaključak da bez „Ja“ nema niti države, pa tako da u stvarnosti; “Država to sam Ja!“
A nacija??
Nacija je nečija izmišljotina, pojam nacija revolucije je imaginacija, svojatanje zemlje – teritorija, vezivanje za istu, izmišljena od zlonamjernih kako bi lakše mogli upravljali i vladali (narod/e) pljačkati bez odgovornosti, jer svu krivnju prevale na „Njih“ - narod i „Nju“ – naciju. Tako da taj pojam predstavlja maglu, prašinu, mutnu vodu koja koristi da se u njoj najlakše „riba“ (ljudi neznalice) ulove, svojevoljno im robuju, a da to i ne znaju.
„Čamac u vodu, 'Da'!, voda u čamac 'Ne'!“
Vrhuncem uređenja društveno-političkih odnosa proglasiše demokraciju gdje vlast proizlazi iz naroda i vraća se narodu. Pitanje je kako se to vlast narodu vraća i obraća?, a odgovor iz prakse je; Kao „Gospodar“, „kao bumerang“. Vlast proizlazi iz naroda ali se la(h)ko odnarodi. (Izabrani uživaju u vlasti koja narod brzo razvlasti) kada osjeti da je sila u njihovim rukama. Država garantira svojim građanima jednakost pred zakonom, dok u praksi vidimo da od jednakih postoje „jednakiji“. Tko to za sebe može tvrditi da je iznad države jer mu država služi da ostvari svoju punu afirmaciju? To je onaj koji zakone poštuje, poreze plaća, dobro čini, za dobrobit svih se zalaže, od zla odvraća. „Zakoni države su tu da ih ljudi krše, da posrnule pojedince preodgoje, ne da ljude skrše.“ Pod krinkom državnih i nacionalnih interesa, državne tajne, skrivaju se mnogi grabežljivci pljačkaši, zločinci spram svojega naroda, spram svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju, prikazujući se spasiteljima i čuvarima nacionalnih interesa.
Na demokraciju navezaše pojam „Sloboda“? Sloboda govora, izražavanja mišljenja, vjere, opredjeljenja, ibd. U stvarnosti „sloboda“ se manifestira kroz praksu gdje;
„Sve se vraća, sve se plaća!“
I? Ta(o)čka.
A Ti znaj da, nema slobode do u krilu materinomu, u zagrljaju Oca.
*
4. Mi vas štitimo?
Od koga? Od mene?!
Ne trebamo mi zaštitu, nama treba mir temeljen na istini i pravdi!
Kakav je to mir koji vi donosite?, mir zamrznutih sukoba.
1. Mir donosi priznavanje svoje zablude, svojih grijeha, zlih dijel, za koje se kajemo, oprost molimo i spremni smo prihvatiti izrečene nam zakonom propisane kazne, i oprost oštećenih.
2. Pravo i pravedno je da svako zlo bude otvoreno pokazano i osuđeno od svakog pojedinca i zajednice a da ljudi koji to čine budu brzo i efikasno sukladno važećim zakonima sankcionirani dok oni koji dobro čine budu cijenjeni u svojoj zajednici, isticani za primjer kakav čovjek trebam biti.
Moje pisanje ma koliko bilo dobronamjerno i na korist svima pa i njima nije bitno, bitno je ima li tko da to pročita, čuje, sluša, posluša, shvati i prihvati.
Nema!
Zašto?
Pa demokracija je, sami smo ih birali. Kako to da su oni „nesmjenjivi i nezamjenjivi“? Pa naučili su zanat od mafije koja ima izvanrednu organizaciju, rodbinsku – rodijačku, ortačku pružajući zaštitu svojim članovima od zakonskog progona jer su na sve odgovorne funkcije postavili svoje, u službi zla, dok bi oni od mene izabrani trebali da rade u korist dobra svih pa i njih. Ali, kažu mi; „Mi vas štitimo!“. Mi vas štitimo, mi vas branimo (od vas), vi nas čuvate (od sebe), vi nas hranite. Zašto se čudimo „katastrofalnom stanju u komu se nalazimo? Praksa gdje uzročnik ne snosi posljedice vodi „slast“ – vlast sebe u propast, narodu na spasenje.
"Ako pravda nije brza i učinkovita, ljudsko srce sklono je ka grijehu!"
*
5. Jednakost?
Svi se rađamo sa jednakim životnim potrebama, zdravom hranom, čistom vodom, čistim zrakom, jednakim pravima i slobodom. Rađamo se sa jednakim životnim potrebama, ne sa istim talentima kojima smo obdareni da bi jedne uzdizali iznad drugih, da biste jedni drugima služili ne i robovali. Nema jednakosti u pravima ako nema jednakosti u obavezama, sve u slobodi ne uznemirena izbora.
Kada o jednakosti odlučuju oni na vlasti, na kraju krajeva sva njihova jednakost biva svedena na nejednakost (u talentima).
*
6. Prijateljstvo?
„Prijatelje biramo sami, dok nas za prijatelja biraju drugi.“
„Nema važnije domovine od prijateljstva.“ T.Đ.
Domovina te ne može obraniti?! „Domovina to sam Ja!“ Moja dužnost je domovinu – sebe braniti. Sada se tu uklapa Tamarina maksima:
„Nema važnije domovine od prijateljstva.“
– Na muci se poznaju junaci! Prijatelja i prijateljstvo kušaj ali ne iskušavaj!!
Neprijatelje ne traži niti ih stvaraj. Ako ih nemaš, imaju oni tebe, ili će ti ih roditi majka.
Tko ne voli „njih“ neprijatelje, ne voli ni sebe, jer oni su dio tebe?! Voljeti njih ne znači voljeti i opravdavati njihova zla djela, djela mržnje i osvete.
*
7. „Prašina“?
U „zla – olujna vremena“, u vremenima krize morala, gubitka osjećaja za prve vrijednosti, smutljivci podignu „prašinu“, zamute vodu jer znaju da se u zaprašenoj prostoriji teško diše, a u mutnoj vodi najlakše se riba lovi jer izlazi na površinu kako bi do zraka došla.
A, prašina?
To su ljudi bez identiteta, morala, vjere, časti i poštenja, (naš narod kaže; Sa dna kace), koji će na nagovor smutljivaca koji prašinu dižu i „uzdižu“ pod krinkom državnih interesa a za svoje sitne interese činiti svako, zlo koje možeš i ne možeš zamisliti. Da se prašina slegne, da se vod izbistri hoće se određeno vrijeme.
Ali?! (naučili smo kako ubiti ali-a)
Kako „olujna vremena“ ne jenjavaju jer vjetrovi i dalje pušu sad sa jedne sad sa druge strane ne daju prašini da se slegne niti vodi da se izbistri. Za slijeganje prašine hoće se jedan pljusak da prašinu u blato pretvori, tada ju je lakše ukloniti – saprati dok za izbistriti vodu hoće se uklanjanje mutivoda – smutljivaca. Neka svatko odgovara za svoje postupke ne tražeći alibi u postupcima drugih pa i onih koji su to isto činili prije njih.
*
8. Zašto je dobro i kad nije dobro?
Ljudi moji pa je li i to moguće? – Moguće je.
Nije li već rečeno; „Nije svako zlo za zlo nego uvijek i za neko dobro!“ A?
Patnja i bol su najbolji učitelji, odgajatelji i pre-odgajatelji. Živeći u teškoćama iz njih uzimamo pouku „da nas zmija iz iste rupe ne ugrize dva puta“. Da bi nam bilo dobro i kad nije dobro hoće se katarza.
Bez nje ostajemo vječne budale koje umišljaju da su pametni i mudri. Žao mi je tih i takvih.
*
9. Sviđanje račun?
„Bio, bila, bilo, bili!?“
Živjeli kako su htjeli, proživjeli što su htjeli i nestali. Ljudi, narodi, carstva i sistemi.
Ideje su naj-naj! – Ideja dobra i dobrote za sve!, kad za to dođe vrijeme.
O kako ovo umirujuće zvuči.
Sve na ovom svijetu prolazno je. Zna se Tko ostaje.
Sve što je bilo upravo je tako moralo biti, jer bilo je. Sve što jeste tako mora biti jer tako je. Sve što će biti tako mora biti jer biti će. ovo nisu riječi fataliste nego razborita čovjeka koji zna da će i za njega jednog dana reći; Bio.
„Svaka sila za svoja vremena!“
Poučak: Bolje mi je kroz zadano mi vrijeme koje životom zovemo proći čineći dobro nego zlo.
Bolje je svesti račun sam sa samim sobom prije nego poslije smrti, sebe radi.
*
10. Zašto je poželjno "umrijeti za ovaj svijet" prije smrti?
Da bi na svakom udisaju i proživljenom danu zahvalan bio, sreću uživao u sve dane života svojega, jer znaš da sreća ne ovisi o stanju tijela nego duha – duše.
*
Rasplitanje totalno - u znanju:
Znanjem da je sve stvoreno na zemlji dato čovjeku na brigu i korištenje i ovo da je Sotoni – Iblisu dato pravo zavođenja čovjeka i odvođenja u neposluh na stranputicu, u propast svim sredstvima izuzev oduzimanja života.
Kada ovo znam malo čemu se čudim što vidim da se događa „pod kapom nebeskom“ izuzev o onomu čemu proces ne znam, zaplesti se ne dam. hn. :)
*
PS. Još uvijek ovo nije post o "KRUG-u 360°"
*
Svaku sreću, mir i dobro u svakom trenutku sada od srca Ti hn. želi!,hn. :)
