Tokugawa Ieyasu - prvi Tokugawa shogun - Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno. - Blog.hr

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

subota, 18.12.2010.

Tokugawa Ieyasu - prvi Tokugawa shogun






Tokugawa klan - I dio
Tokugawa klan - II dio






Stoljetno razdoblje neprekidnih ratova i borbi između klanova i provincijskih
vladara tokom 15. i 16. stoljeća u Japanu naziva se sengoku period ili "vrijeme
zaraćenih država".Procesom ujedinjenja Japana koji je započeo Oda
Nobunaga
(1534-1582),nastavio Toyotomi Hideyoshi (1536-1598),a završio
Tokugawa Ieyasu (1543-1616) započelo je razdoblje "velikog mira" ili taisei.
Osnivanjem shogunata Tokugawa 1603. godine započet je drušveni poredak
koji se naziva bakuhan (bakuhan taisei) ili "struktura vlasti bakufua i daimyoa".
Bakufu znači vlada pod šatorom a daimyoi su bili lokalni vladari u svakoj
provinciji širom srednjovjekovnog Japana.





gore,karta Japana,između 1560 i 1590. godine;


Nakon što je 1603. godine Tokugawa Ieyasu dobio titulu shoguna (seii taishogun) od
cara,1605. predao ju je svom sinu Hidetadi i postao shogun u mirovini (ogosho),te
nastavio vladati iz pozadine i učvršćivati položaj svoga klana za buduće generacije.
Ali,to nije radio na štetu ostalih.Naprotiv. Jačanjem klana Tokugawa jačala je i stasala
cijela zemlja.Dok je Hidetada kao shogun stolovao u Edu,Ieyasu se 1607. preselio u
dvorac Sumpu (Sumpu-jo,danas Shizuoka prefektura) gdje je živio do smrti.




gore,dvorac Sumpu (Sunpu-jo) u kojem je Tokugawa Ieyasu živio od 1607. do
1616. godine


Prije konačnog odlaska Ieyasu je u godinama između 1603. i 1616. izradio
pregršt pravila kako bi se definirali odnosi sa daimyoima,dvorskom i vjerskom
elitom te drugim društvenim skupinama.Nastavio je politiku mjerenja zemlje
koju je započeo Hideyoshi,razvijana je trgovina,rudarstvo i drugi načini
iskorištavanja društvenih i prirodnih bogatstava. Jedna od važnih crta karaktera
Tokugawe Ieyasua bilo je strpljenje o kojem je sam Ieyasu rekao:

Snažni su oni muškarci u životu koji razumiju značenje riječi strpljenje.Ono znači
kočenje vlastitih poriva.Postoji sedam emocija: radost,ljutnja,zabrinutost,ljubav,bol,
strah i mržnja - i ako im čovjek ne podliježe,za njega možemo reći da je strpljiv.
ja nisam jak koliko bih trebao biti,ali odavno poznajem i primjenjujem strpljenje. I ako
moji nasljednici žele biti kakav sam ja - oni se moraju naučiti strpljivosti.1





Ieyasu se nije zamarao detaljima i sitnicama.To je prepustio suradnicima koje je
znao odabrati.Godine 1601. Ieyasu je počeo kovati novac - zlatni,srebrni i bakreni.
Zlatni novac se zvao koban i sadržavao je 16,8 grama zlata.Do njegove smrti (1616)
iskovano je oko dvije tone takvog novca.

Ieyasu je volio biti u toku,znati što se gdje događa.Tako ga je zanimalo što se
događa i izvan Japana.Da bi to saznao stupio je u kontakt sa prvim englezom koji je
došao u Japan 1600. godine.Taj englez zvao se William Adams,a njegov boravak u
Japanu prikazan je u tv seriji Shogun koja je bila prikazivana i na našoj televiziji
početkom 80-ih godina 20. stoljeća.Williama Adamsa koji se u seriji zove John
Blackthorne glumio je Richard Chamberlain,a Tokugawu Ieyasua koji se u seriji zvao
Toranaga - nenadmašni Toshiro Mifune.Serija je snimljena preman istoimenom
romanu
Jamesa Clavella.




gore,William Adams (1564-1620),prvi englez u Japanu




gore,poster tv serije Shogun




gore,Richard Chamberlain kao John Blackthorne (Anjin-san)




gore,Toshiro Mifune kao Yoshi Toranaga (gospodar Kwantoa)




gore,naslovnica Clavellove uspješnice koja je prevedena i na hrvatski jezik,


William Adams je Ieyasuu preneo mnoge informacije,o stanju u tadašnjoj Evropi,
sukobu rimokatoličkih i protestanskih država,o plovidbi,navigaciji i mnogim drugim
stvarima koje su zanimale znatiželjnog Ieyasua.Ieyasu je bio pomalo neugodno
iznenađen veličinom Japana na zemljopisnom globusu koji mu je Adams pokazao.
Inače,uvijek su mi interesantne scene u tv dramama kada netko samurajima,
nije važno radi li se o 12.,17. ili 19. st.,pokazuje koliko je Japan mali na karti svijeta.
Nezaboravna su njihova začuđena lica u tim trenucima.




gore,grob Williama Adamsa koji se nalazi u mjestu Hirado (Nagasaki prefektura)




gore na karti,putevi Nakasendo (Kisokaido) i Tokaido,koji su povezivali carsku
prijestolnicu Kyoto (koji su tada zvali Miyako) i shogunov grad Edo (danas
Tokyo);Ieyasu je bio svjestan da putevi povezuju ljude i razvija se trgovina;
zato je dao urediti i proširiti postojeće puteve,posebno one između Eda (označen
na karti brojem 1) i Kyota (označen brojem 55);putovanje noću bilo je zabranjeno,
a put od Eda do Kyota (preko 500 km,zavisi kojim se putem išlo) trajao je dva
tjedna, jer putovalo se najčešće pješice;

Nakasendo ili "centralni planinski put" imao je 69 konaćišta između Edoa i
carske prijestolnice Kyoto (oko 535 km);Tokaido ili "istočni morski put"
imao je 53 konaćišta koja je oslikao Utagawa Hiroshige; i danas je Tokaido
najprometnija i vrlo brza (zahvaljujući shinkansenu) trasa koja povezuje
Japan,od Tokya do Osake i dalje...




gore,stari Nakasendo put danas




gore, jedan od preživjelih stupića Nakasendo puta,pomoću kojih se označavalo
kolika je udaljenost između konaćišta u kojima se mogao iznajmiti konj za put




gore,Tokaido put,snimljen 1825. godine;
photo by Felice (Felix) Beato (1832-1909)


Interesantno je kako su već u 17. stoljeću tiskani i objavljivani turistički vodiči koji su
informirali putnike o slavnim mjestima na Tokaido putu,te mjestima gdje se može
prespavati,nešto pojesti ili zabaviti u Edu,Kyotu ili Osaki.





Nekada se po Tokaido putu putovalo tjednima,a danas je dovoljno nekoliko
sati zahvaljujući shinkansenu.





Godine 1615. Ieyasu je naredio da se izradi pravilnik o ponašanju ratničkih kuća
(Buke Shohatto) kojim se obavezuju sve tri vrste pokrajinskih vladara i "feudalaca"
(shimpan,fudai i tozama) na određeno ponašanje.Uz manje promjene i dopune
taj je pravilnik ostao na snazi do kraja Tokugawa shogunata.Evo njegovih osnovnih
pravila:

01. Ratnici (bushi ili samuraji) su dužni neprestano učiti.Knjiga u lijevoj,a oružje u
desnoj ruci.

02. Pijanstvo i nepristojno ponašanje moraju se izbjegavati.Prostačko ponašanje i
kockanje dovode do propasti države.

03. Zločincima se nigdje ne smije pružiti utočište.Zakon je osnova ispravnog
ponašanja.

04. Vojnici otuženi za ubojstvo ili izdaju moraju se protjerati sa svakog posjeda.

05. Boravak na privatnom posjedu dopušten je samo onima koji su tamo rođeni.

06. Svi građevinski radovi na tvrđavama i dvorcima moraju se prijaviti pa čak i
popravci.Strogo je zabranjena svaka nova izgradnja.

07. Tko sazna da se na susjednom posjedu planiraju zavjere ili ustanci,mora to
odmah prijaviti.

08. Zabranjeno je privatno sklapanje brakova.

09. Svi "feudalci" (daimyoi) u službi bakufua (tj. shogunata) moraju poštivati propise o
ponašanju.Oni u grad ne smiju dovesti pratnju koja je veća nego što odgovara
njihovom rangu.

10. sva odjeća i ukrasi moraju odgovarati vlasnikovu rangu.Boja i kroj ne smiju
biti ekstravagantni.

11. Zemljoradnici,obrtnici i trgovci ne smiju se nositi u nosiljkama (palankin).
Iznimku čine liječnici,astrolozi,starci i invalidi.

12. Svi samuraji na svim posjedima moraju živjeti skromno.

13. Svi feudalci izabrat će sposobne ljude koji će ih savjetovati u upravljanju njihovim
imanjima.2




gore,shogunova prijestolnica Edo


Tokugawa Ieyasu umro je 1. lipnja 1616. godine,pretpostavlja se od raka ili sifilisa.
Imao je 19 žena i konkubina koje su mu rodile 16-ro djece (11 sinova i 5 kćeri).
Posthumno je nazvan Tosho Dai Gongen ("Veliki Gongen,svjetlo Istoka" ili
"Buddha inkarniran kao božanstvo Sunca Istoka).Gongen znači nešto poput Buddhina
avatara.Tijelo mu je sahranjeno u Gongenovu mauzoleju Kunozan (Kunozan
Tosho-gu
- shinto svetište,Shizuoka).Kasnije je premješten u Tosho-gu (Nikko)
čiji se arhitektonski stil zove gonken zukuri ili gonken stil.




gore,ulazna vrata Ieyasuova mauzoleja (Nikko) u kojem se nalazi njegov grob kojeg je
dao izgraditi Tokugawa Iemitsu (1604-1651) ,Ieyasuov unuk i treći Tokugawa shogun
(1623-1651);


# bilješke #

1 Božidar Pesarić,"Kratka povijest Japana,Zagreb,kolovoz,2010.,str.166;

2 Pesarić,nav. dij.,str. 168,169;