"Gdje su strasti snažne,izvori Božanskog su plitki".
"Nemate li štap,uzet ću vam ga;imate li štap,dat ću vam ga."
"Put zena zahtijeva veliku vjeru,veliku sumnju i veliku hrabrost."
...iz knjige prof. Devidea o zenu...
Kad otvorite knjigu profesora Devidea "Zen" ovo je prvi tekst na koji naiđete:
Dok smo mi laici - posjetioci,nakon obuke u zazenu,po običaju hrama Soji-ji
prali hramske zahode,motrio sam kako taj isti posao radi jedan njegov redovnik;
s krpom u ruci - bez gumenih rukavica - prao je pod i brisao ga od ostataka prljavštine i
mokraće,a četkom je čistio zahodske školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,
doduše,radili i mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu tog posla
vidjela u tome da nas pouči poniznosti i skromnosti.Međutim,s lica i pokreta redovnika
vidjelo se nešto posve drugo:Naime,da on čišćenje zahoda doživljava kao nešto
obično pri čemu nije potrebna nikakva samodisciplina. Jednostavno,to je posao
kao i svaki drugi.Tome redovniku - čije mi ime nije poznato - posvećena je ova knjiga.
...i tako kroz cijelu knjigu,nižu se prekrasne misli i čudesni tekstovi koji se bave
onime o čemu se ne može govoriti...tko ima uši da vidi i oči da čuje...
Ova je knjiga najveći "krivac" kao i njen autor što pišem 4 bloga o Japanu i živim
Japan 25 sati dnevno : )
Knjiga "Zen" profesora Devidea sastoji se od tri dijela: "Što je zen ?" u kojem
profesor više govori sve što zen nije,zatim "Zen i japanske umjetnosti" u kojem
se bavi haiku stihom,no dramom,čajnim obredom,kaligrafijom,ikebanom i vrtovima,
dok u trećem dijelu koji nosi naslov "Zen čitanka" možemo čitati zapise Chuang
Tsua,Pjesme Han Shana,Hsin Hsin Ming Seng Ts'ana,o Prvotnom licu Daito
Kokushi-ja,Pjesmu meditacije Hakuina Zenji-ja, jedno pitanje iz zen zapisa
Lafcadio Hearna,o zenu i Japanu Reginalda Horacea Blytha,o zenu i
parapsihologiji Daisetz Teitaro Suzuki-ja,o okusu zena s vrška jezika Takashime
Rosena,o umjetnosti suosjećanja Eugena Herrigela,Svete zapise bez slova
Shibayame Zenkei-ja,Odraze Takahashi Shinkichi-ja i pjesmu o punom dnevnom
svijetlu Jamesa Kirkupa tj. o nerazumjevanju,koje je zen.
Na kraju knjige profesor Devide navodi literaturu s kojom se služio te u
dodatku transliteraciju po pinyinu kineskih imena i naziva.Knjiga ima 358 stranica.
gore,profesor Devide u svojoj biblioteci
gore,korice mog primjerka knjige...pomalo već požutjele od protoka vremena i
uporabe...
* Vladimir Devide,Haiku i njen kulturno povijesni okvir",Ljubljana,Zagreb,1985.