Varšavska krošnja - Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno. - Blog.hr

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

ponedjeljak, 13.09.2010.

Varšavska krošnja


Da sam čovjek,
Vikala bih glasno,
Dok mi tijelo puca...

Oko mene
Niknule su tvrde klupe,
Utočišta predasima...

Poda mnom su
Đaci otvarali bilježnice,
Starci su razgovarali...

Mladi zaljubljeno gledali,
Odzvanjale su tople riječi,
Stvari su,odložene,ležale...

U kišnim jutrima,
I snježnim jutrima,
Skupljale su se ptice,pjevajući...

Stizali su i psi,
Veliki,maleni,
I oni izgubljeni...

Živo sam pozdravljala nebo,
Ljubila vjetar...

Da sam čovjek -
Plakala bih crvene suze...

Onaj do mene,bio je čvršći
Cijelog su ga izrezali...
Kao i mene...mislim...

Molim Vas,nemojte zaboraviti
Koliko je moj zeleni kišobran
Ljubio ovu ulicu...


Reiko Omura Elezović,srpnja 2010.


objavljeno u Zarezu (dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja ),Zagreb,
2. rujna 2010.,broj 289-290,str. 43;