Budući da čovjek (koji nije japanac) za prvih godina svog boravka u Japanu
pada u očaj jer ne može ni novine čitati,a niti razumjeti čak ni najjednostavnije
oglase u trgovinama,često se može primijetiti običaj stranaca da posvuda idu
naoružani rjčnicima.
Tako su jednom išla dva misionara ulicom s mnogo dućana i ljudi,a imali su
uza se spomenute rječnike i sve prevodili.Stigoše na prometno raskršće i tamo
ugledaše nekoliko elegantno obojenih i s mnogo vještine izrađenih kanjij znakova.
To je u njima pobudilo posebno zanimanje pa su počeli odmah tražiti po rječnicima
njihovo značenje.Pri tom su nesvjesni zaustavili promet.Zbog filigranskog stila
poteza i repića trebalo im je dosta vremena da svakom od njih daju pravo mjesto.
Stajali su dugo da bi odgonetnuli kanji znakove,kad odjednom jedan od njih kaže:
"ne primjećujete li kako se svijet oko nas zaustavio ?" Ovaj drugi se okrene i,
zaista,opazi da se iza njih stvorila malena skupina ljudi koji su među sobom nešto
šaptali.
"Zbilja ! Što li se to dogodilo da ljudi ne idu dalje ? Što se mene tiče,neka samo
čekaju dok im to ne postane glupo.Ja ne idem odavde dok ne saznam što to znači.
Dakle,nastavimo."
Mirno,bez brige za ljude okolo,koji su se sve više okupljali i smijali,pručavali su svoj
rječnik,dok jedan ne rekne:"Poslušajte ! Znam što to znači !"
" A tako ? Ja još ne znam.Premda sam našao sve riječi ne razumijem smisao."
"Vidite li sve ove ljude što stoje i smiju se ?"
"Da,vidim."
" A vidite li da je i policajac stigao te kao da nam nešto želi reći ?"
"Vidim i to."
" Natpis,naime,znači:Zabranjeno je ovdje stajati i zatvarati prolaz..."
nihonkichigai škola japanskog jezika I,II i III
lekcija I - pozdravi
lekcija II - zahvale i isprike
lekcija III - dijalozi,uzvici, i korisne fraze u svakodnevnoj komunikaciji
* priča oca Pedra Arrupe,vrhovnog poglavara Družbe Isusove iz njegove knjiige:
"Taj nevjerojatni Japan",Zagreb,1978.,str.26;