...ovaj post posvećujem Chieko i svima onima koji ljube istinske vrijednosti u
današnjem svijetu koji nas pokušava zatrpati svojim smećem i primitivizmom...
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj
za profinjenost...nalaze užitak u poznavanju
istine o stvarima i u njihovom doživljavanju
Basho(1644-1694)
gore,Matsuo Basho,statua koja se nalazi na želj stanici Ishiyama,u mjestu Ishiyama
(hrv.kamena planina),kroz koje je Basho prošao na svojem putovanju koje je opisao u
dvevničkim zapisima "Uska staza prema dalekom sjeveru";Ishiyama se nalazi 10 min.
lokalnim vlakom od stanice Zeze,u čijoj se neposrednoj blizini nalazi Gichu-ji u gradu
Otsu,uz najveće jezero u Japanu,Biwa-ko,Shiga prefektura
gore,karta centra grada Otsu na kojoj se vidi i Zeze st.
Zahvaljujući dobroti prijatelja koji su mi omogućili smještaj u gradu Otsu,staroj
carskoj prijestolnici, još prije Kyota,u čijoj se blizini nalazi(danas je Otsu praktički
predgrađe Kyota),odsjedam ovdje već nekoliko godina po par dana.Tek sam
ove godine saznao da se u Otsuu nalazi zen hram Gichu-ji u kojem se nalazi
grob najvećeg haiku pjesnika svih vremena,Matsua Bashoa.Svaki dan sam
prolazio blizu hrama godinama,a nisam ni znao da postoji.Ove godine sam odlučio
ispraviti taj propust.
gore,Basho,portret,autor slike je Yosa Buson (1716-1784),slikar i jedan od
četvorice najvećih haiku pjesnika (uz Bashoa i njega tu su još Kobayashi Issa
(1762-1828) i Masoaka Shiki (1867-1902);pored ovog Bashoova portreta nalazi
se i majstorov haiku:
U trenutku kad progovorite,
Jesenji vjetar
Rashladi vam usta
Basho je rođen u gradu Ueno u provinciji Iga (danas,prefektura Mie) 1644. godine.
Njegov otac,Yozaemon,bio je niži samuraj u službi obitelji Todo koja je vladala
gradom mnogim generacijama.Basho je imao dva starija brata, jednu stariju i tri
mlađe sestre.Njegova obitelj financijski nije baš najbolje stajala,a pričalo se da je
otac uzdržavao obitelj podučavajući pisanje djeci iz okolice.Godine 1680. Sampu
(1647-1732),bogati trgovac i pjesnik iz Eda koji je financijski pomogao Bashou te
bio njegov veliki obožavatelj,dao je sagraditi malu kuću za Bashoa u Fukugawi u
Edo-u(danas Tokyo) blizu rijeka Kanda i Sumida.A jedan od njegovih učenika
poklonio mu je lozu Basho stabla (određena vrsta stabla banane).Čini se da je
Basho osjećao posebnu privrženost ovom stablu od početka jer o njemu kaže:
Zasadio sam u svom vrtu
Lozu Basho-stabla,
I odmah sam zamrzio
Nicanje djeteline.
O istom stablu nekoliko godina kasnije je napisao:
Listovi Basho stabla dovoljno su veliki da pokriju harfu.Kad su polomljeni od vjetra
podsjećaju me na ranjeni rep feniksa,a kad su potrgani podsjećaju me na zelenu
lepezu izbodenu vjetrom.Stablo daje cvjetove,ali za razliku od drugih cvjetova ništa
nije vedro u njima.Veliko deblo stabla nije dodirnula sjekira, jer je potpuno neupo-
trebljivo kao građevno drvo.Ipak,volim stablo zbog njegove beskorisnosti...
Sjedim pod njim u uživam u vjetru i kiši koji udaraju o nj.
Očito je to drvo na Bashoa imalo veliki utjecaj jer je kolibu nazvao po drvetu te ga
uzeo za svoje književno ime po kojem ga najviše i pamtimo.U to je vrijeme Basho
upoznao zen svećenika Bucchoa (1643-1715),21.poglavara od utemeljenja hrama
Kompon-ji pod čijim je vodstvom u zen hramu Chokei-ji u Edu prakticirao zazen tj.
zen meditaciju tijekom razdoblja Empo i Tenna(1673-1684).
Godine 1686. objavljene su dvije antologije "Kawasu Awase"(Natjecanje žaba) i
"Haru no Hi"(Proljetni dan).U drugoj od Sedam velikih Bashoovih antologija(Basho
Shichibu Shu) "Proljetni dan",nalaze se samo tri Bashove pjesme.Važnost antologiji
je dana jer se u njoj nalazi najpoznatiji Bashov haiku,ujedno i najpoznatija i mnogi
kažu,najbolja haiku pjesma uopće,ikada.
Furuike ya
kawazu tobikomu,
mizu no oto.
Prastari ribnjak.
uskočila žaba -
zvuk vode.
Bashov učenik Shiko (1665-1731) rekao je za ovaj haiku:
Ovu pjesmu napisao je naš stari majstor za proljetnog dana.Sjedio je u svojoj kući
uz obalu rijeke (Sumide) u Edu(danas Tokyo),napinjući uši da čuje nježno glasanje
goluba na tihoj kiši.Puhao je povjetrac,a jedna ili dvije trešnjine latice blago su
padale na tlo.To je bio jedan od dana uobičajenih za kasni ožujak - tako savršenih
da želite da vječno traje.Tu i tamo čuo se zvuk žaba koje skaču u vodu.Naš je
majstor bio duboko uronjen u meditaciju,ali je konačno smislio drugi dio pjesme,
Uskočila žaba -
Zvuk vode.
Jedan od njegovih učenika (Kikaku,1661-1707) koji je sjedio s njim odmah je
predložio prvi dio pjesme,
Usred cvjetova
Žute ruže.
Naš je majstor neko vrijeme razmišljao i konačno se odlučio za,
Prastari ribnjak.
Nobuyuki Yuasa,čovjek koji je preveo sa japanskog na engleski Bashovu
'Usku stazu prema dalekom sjeveru i druge putopisne crtice' u uvodu ove
čarobne knjige,između ostalog kaže o ovom Bashovom haikuu:
Moramo priznati da je prijedlog učenika slikovit i lijep,ali majstorov izbor,kao
jednostavniji,sadrži više istine.Samo onaj koji je duboko uronio u misterij
univerzuma može izabrati izrijek poput ovoga.
gore,Zeze,Otsu,u neposrednoj blizini stana u kojem sam boravio
gore i dolje,20 min. hoda svaki dan od stana do stanice Zeze koja se već
nazire u daljini
gore,pogled na Zeze st.
photo by interplet,wikipedia
gore,Zeze stanica i prolaz iznad stanice
* vidi,Zeze stanica,iz ptičje perspektive
gore,pogled na perone Zeze st.
gore,pogled sa Zeze st. na ulicu kojom sam odlučio krenuti u potrazi za hramom
Gichu-ji; ja,naime nisam znao gdje se točno hram nalazi,osim da je u blizini Zeze st.
gore,Zeze st.,ulaz;
photo by inteplet,wikipedia
gore i dolje,u potrazi za hramom
gore,pogled na izlog restorana
gore,ulaz u Gichu-ji,uz malo sreće,slučajnosti ili pomoći tko zna koje vile...
pronašao sam hram vrlo brzo,udaljen je od Zeze st. svega nekoliko minuta;
gore,tabla sa osnovnim podacima o Gichu-ji hramu
gore,lampion sa Swastikom na ulazu u hram
gore,šetnja hramom može započeti;iako je hram prilično mali,ostao sam ovdje prilično
dugo i napravio dosta slika,ulaz u hram je simboličnih 200 yena(10 kuna)
gore,ulaz u mali muzej hrama
gore i dolje,prvo sam se upoznao sa unutrašnjošću prostorija hrama koje
su izuzetno dojmljive;prostorija gore je složena kao mali muzej sa slikama,
pismima,dokumentima i haiku pjesmama;hram je podignut u 16. st. u čast
generala iz Heian perioda (794-1185) Minamoto Yoshinaku (1154-1184),
čiju sliku vidimo pored slike Bashoa
gore i dolje,unutrašnjost zgrada Gichu-ji hrama,oltar sa Bodhisattvom
dolje,bubanj taiko
gore,grob Minamoto Yoshinake,koji je još bio poznat i kao Kiso Yoshinaka, a
stradao je od vojske Minamoto Yoritomoa (1147-1199) koju je predvodio
Minamoto Yoshitsune (1159-1189) jer se Yoshinaka pobunio protiv vlastita
Minamoto klana namećući svoje mišljenje
gore,Minamoto Yoshinaka(ili Kiso Yoshinaka)
gore,grob Tomoe Gozen,koji se također nalazi u vrtu hrama, jedne od najvećih
žena ratnica u japanskoj povijesti,ujedno je bila i ljubavnica Minamoto Yoshinake
photo by interplet,wikipedia
gore i dolje,Tomoe Gozen,u procesiji Festivala povijesnih razdoblja ili Jidai Matsuri,
koji se održava 22.listopada u Kyotu
photo by inteplet
gore Okinado dvorana
gore i dolje,grob Matsua Bashoa;pretpostavlja se da je Basho za boravka u Osaki u
studenom 1694. pokupio dizenteriju;četiri dana prije smrti napisao je svoj posljednji
haiku:
Bolestan na putu -
moji snovi lutaju
usahlim poljima.
gore,gledajući ovu sliku na pamet mi padaju Bashoovi stihovi:
Večeras vjetar puše
Kroz Basho-stablo,
Čujem curenje kiše
Kako udara kapima o lokvu
gore,pogled prema izlazu hrama
gore,izlazeći iz hrama slučajni prolaznik me upitao da li želim da me slika,
pa sam mu udovoljio želji
gore,posljednji pogled prema Gichu-ji hramu
gore,ulica u kojoj se nalazi Gichu-ji i prolaznik koji me slikao ispred hrama;na
kraju jedan haiku pokušaj:
Nikome me smeta,
Proljetna kiša.
Simpatični starčić.
...i podsjećanje na jedan Busonov haiku:
Proljetna kiša -
U šetnji razgovaraju
kišni ogrtač i kišobran.
Iako sam želio još ostati na ovom posebnom mjestu,čekao me Kyoto i
njegovi hramovi i vrtovi.
----------------------------------------------------------------------------------------------
* korišteni dijelovi teksta iz knjige Matsuo Basho/Nobuyuki Yuasa;"Uska staza
prema dalekom sjeveru i druge putopisne crtice",Društvo hrvatskih haiku pjesnika,
Zagreb,2000.