Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

nedjelja, 26.08.2007.

Lassie se vraća kući

gore,Zagreb,siječanj,2002.,Sunčica Šamec,tajnica Društva Hrvatskih Haiku Pjesnika,
Koji Kimura,prijatelj iz Kyota, i nihonkichigai,šest mjeseci prije prvog putovanja u
Japan;photo by Mimi Marjanović Gonski

"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."

prof.V.Devide

"Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih."

Otac Pedro Arrupe(1907-1991),
28.nasljednik sv.Ignacija Loyole i
vrhovni poglavar Družbe Isusove,
podrijetlom Bask,djelovao u Japanu
27 godina(1938-1965); objavio
knjigu "Taj nevjerojatni japan",
Zagreb,1978.

U vrijeme srednjoškolskih dana započeo sam uz knjigu šetnju evropskom filozofijom,
onako iz gušta.Dalje me put vodio preko arapske misli sve do Indije i Tibeta.Iako me
se Indija dojmila,ipak nije to bilo to.Tibet sam zavolio.Njegovu povijest i kulturu.Još
nisam bio tamo.Jednom hoću.Preko Indije i Tibeta,stigao sam i do Kine.Lao-tse,
Konfuchije,a upoznao sam se i sa Budhinim Putem.Logičan slijed je bio Japan.I kako
to često biva upravo sam u to vrijeme u antikvarijatu(onaj na Zrinjevcu) naletio na
knjigu prof. Devidea "Zen".

gore,naslovnica knjige "Zen" prof.Devidea,knjige koja je promjenila moj život;
dolje,prof. Devide ispred svoje biblioteke

Bila je to ljubav na prvi pogled.Nakon što sam progutao knjigu,bilo je jasno.Vratio sam
se kući.Stvari su sijele na svoje mjesto.Kao da sam tražio cijelo vrijeme nešto,a da
nisam toga bio ni svjestan.Japan i ja.Kada me prijatelji u Japanu pitaju : Zašto Japan ?
Kako ? Kažem im da nisam ja izabrao njega,nego on mene.Možda, jer smo slični.
Misli li netko da se nisam pokušao maknuti od njega ?Ali nije išlo.Ne.Kao čičak se
primio i ne pušta.I zove me.Svaki dan.Nekad mi tako fali da osjećam fizičku bol.
Povremeno ga sanjam.Kako hodam ulicama njegovih gradova.Koja je to samo rupa
bez dna.Kako ju zatvoriti ? Jedan od načina su moji blogovi.Odem ga i posjetiti jednom
u godini.Ali na kratko.Prekratko.Samo na dva tjedna.Ali jedno znam.Jednom ću otići i
ostati zauvijek.Ne možeš protiv horoskopa.A i čemu.Vidjeli smo se zadnji put prije tri
mjeseca.Jako mi nedostaje.Počeo sam planirati slijedeći susret.Negdje na proljeće.
Kad cvjetaju trešnje.Jedva čekam.Povratk kući.

gore,nihonkichigai,9.lipnja 2002.,Kyoto Kennin-ji,najstariji zen hram u Kyotu iz 1202.
godine;photo by Koji Kimura

- 15:06 - Komento o nokoshite kudasai (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Linkovi

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

nedjelja, 26.08.2007.

Lassie se vraća kući