...-dNo* ExperienCe...
30.07.2006., nedjelja
Sreća u nesreći
|
Od kuda da krenem... Ovaj dan bio je šok za cijelu filmsku ekipu i režiju. Toliko smo truda uložili,doveli najbolju ekipu glumaca koji su trenutno raspoloživi u svijetu, omogućili im auto svijetske klase za potrebe snimanja, složili vrhunsku tehničku ekipu... , i desilo se ono što nitko od nas nije priželjkivao... Ostali smo potreseni... Ostali smo šokirani... Prvi znakovi (ne)sreće zbili su na prekjučer na školskom... Sve je počelo tako što su 5 momaka išla isprobati nevjerojatne brzinske mogučnosti auta za snimanje. Išla su ga isprobati zato što inače nemaju mogučnosti vidjeti i voziti tako brz auto. Snimanje ovog filma bila im je idealna prilika da se malo provozaju... Dragi nam kolega, Migo, vozio je...., sve dok u jednom trenutku nije pao u ruke gravitaciji i okrenuo se na krov. Peglica je svoje kratkotrajno putovanje na krovu završila skidanjem farbe na mom grafitu. To je bio dovoljno velik šok za filmsku ekipu i onima koji su se našli u vidnom obziru. Kamere nisu bile spremne u tom trenutku, ali možete vidjeti slike ostavljenih tragova.    Onaj pravi, najtragičniji dio priče slijedi sad. Kako glumci nemaju tako brze aute nego su ih dobili na snimanju, odlučili su malo uživati u brzini i provozati se. Petorica pilota uputila su se danas na more, 4 glavnih glumaca i jedan sporedni. Gospodinu Rodriguezu je ovaj dan bio jedan od rijetkih kada je slučajno zaspao umjesto da je išao na more, i na sreću nije bio izložen raljama (ne)sreće. Bezbrižna vožnja završila je tragično, ali opet sa puno,puno sreće. Rekli bi sreća u nesreći. Kretali su se brzinom 60-70kmh i ispred njih se našao zavoj ispod kojeg je provalija. Vozač Walker je stisnuo kočnicu, ali auto nije baš kočio jer su gume izlizane pa klizi. Jedino što mu je bilo na pameti je bilo to da izbjegne provaliju. Baš tako je i napravio. Okrenuo je naglo volan, te su se njih petorica u "pegli" prevrnuli kojih 3 puta oko svoje osi. Nakon 3 kruga okretanja, ostali su se vrtit na krovu i klizit (neznam točno koliko metara, ali dosta) . Auto nije više u voznom stanju, spljošten krov, lim, stakla razbijena, gume iskrivljene i sve je otišlo u nepovrat. Ovoj petorici su se pri okretanju vrtile sve moguće životne slike i mislili su da su gotovi, ali na svu sreću, preživjeli su. Dvojica imaju vidljive fizičke ozljede, dok su oni kao i ova druga trojica potreseni na psihičkoj bazi. Jedino što se moglo vidjeti pri odlasku su bila stakla, ulje i benzin razliveni na cesti. Doukli su ga do nekog mjesta gdje su ga parkirali. To je bilo to... Više ga nema... Više ne postoji... Glumci se oporavljaju... Život ide dalje...      Još jednu zanimljivost predstavlja Marijin kipić u autu. Njima je postala tradicija da taj kipić poljube prije svake vožnje autom. 2 puta kada ga nisu poljubili, dogodilo se neko sranje. Prvi put je jedan od njih bio zaustavljen od pripadnika reda i mira, a drugi put kada nisu bušnuli kipić,desilo se ovo o čemu sam posvetio cijeli ovaj post. Slučajnost ili ne, ali zvuči zanimljivo.. Evo kako se ni krivi ni dužni možete tako lako sjebat... Ljudi moji, pamet u glavu. Vozite sporo, mislite brzo! ... Žiwili! |
