|
REPRINT članka izviđača iz Zaprešića
25. ožujka 2000.
Za naš prvi izlet odredili smo tri cilja: posjet izložbi "Sige" u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, te posjet polju u kršu Ponikve i spilji Veternici na jugozapadnim obroncima planine Medvednice.
Ispraćeni lošom prognozom i namrgođenim nebom napustili smo Zaprešić iza 8 sati ujutro. Autobus je bio ispunjen do zadnjeg mjesta - 49 učenika i 2 profesora.
Prijepodnevni dio izleta proveli smo u Muzeju. Podijeljeni u dvije grupe obišli smo dostupne zbirke - zoološku i mineraloško-petrografsku. Osim naših predaka koji su nas ukočeno gledali iz staklenih vitrina, najveću pažnju privukli su nam predstavnici podzemnog svijeta naših spilja i jama. Zanimljivo je bilo i u mineraloško-petrografskom odjelu gdje smo najviše pažnje posvetili taložnim stijenama u kojima se najčešće nalaze speleološke pojave - vapnencu i dolomitu.
Nakon Muzeja krenuli smo prema Ponikvama. To je polje u kršu na jugozapadnom dijelu Mevednice i jedan od predmeta našeg mini istraživačkog projekta u suradnji s E-školom geografije. Učenici su se ovdje upoznali s nekim od krških oblika: ponikvama, slijepim dolinama, ponorima i ponornicama. Najviše je pažnje izazvao ponor potoka Jezeranec koji je, nažalost (kao i velik dio Ponikava), u vrijeme našeg posjeta bio pun raznovrsnog smeća. Nakon kraćeg odmora tek započetu nogometnu utakmicu prekinula je kiša, pa je odlučeno da se krene prema planinarskom domu na Glavici.
Dom je bio pun posjetilaca, speleologa i onih koji su to tek trebali postati (članovi i polaznici speleološke škole SOPDV Velebit). Tu nas je dočekao i naš vodič kroz Veternicu, g. Juraj Posarić.
Zbog uzbuđenja i nestrpljivosti nakon prestanka kiše, do ulaza u spilju Veternicu većina nas je stigla polutrčrći i poluklizeći niz strmu padinu i blatnu stazu. Smiriti takvu avanture željnu ekipu nije lako, ali Jura je u tome i bez pomoći vođa grupe bio vrlo uspješan. Na ulazu smo čuli sve o dimenzijama spilje, njenim prvim stanovnicima i istraživanju.
Spilja Veternica duga je 7100 m, a za posjet turista uređeno je prvih 380 m. Iako je uređeni dio gotovo bez siga, prepun je zanimljivih detalja. U davnoj prošlosti, prije više od 40000 godina u spilji su povremeno boravili ljudi. Kao nastambu koristile su je i razne izumrle životinje. Među njima je bio naveći spiljski medvjed čije su brojne kosti i tragovi pronađeni blizu ulaza. Danas se od životinja najčešće mogu sresti šišmiši, dok je većina sitnih spiljskih životinja (uglavnom kukaca) skrivena oku posjetilaca.
Od reljefnih oblika zanimljivi su radom vode oblikovani kanali, vrtložni lonci i niše. Sige su vrlo rijetke, a najveća sigasta nakupina je kameni slap nastao slijevanjem vode iz jednog od bočnih kanala. Danas je vode u ovom dijelu malo, uglavnom u obliku nakapnice koja kaplje sa stropa kanala. Od ostalih najzanimljivija je pojava vjetra na ulazu koja je posljedica razlike u temperaturi zraka na površini i u podzemlju. Po njemu je spilja dobila ime.
|