|
U potocima i dalje ima svega, od klaoničkog otpada do olupina
Najviše prijava zbog otpada ostavljenoga tamo gdje mu nije mjesto, ali raste broj pritužbi zbog narušavanja zelenila, gradnje, lošega zraka i zagađivanja vode / Među starim lokacijama ponovo se spominju Zelena magistrala, parkiralište kod Hladnjače uz Ledo i Dukat i kanal u Aveniji Većeslava Holjevca / Karoserije, građevinski otpad i razni metalni i plastični materijali ponovo su se pojavili uz planinarski put na Medvednici
Brojna divlja odlagališta otpada u Zagrebu su i dalje kronična pojava, piše u nedavno objavljenom izvješću Zelenog telefona za proteklu godinu.
Među starim lokacijama ponovo se spominju Zelena magistrala, parkiralište kod Hladnjače uz Ledo i Dukat i kanal u Aveniji Većeslava Holjevca.
Od novih prijava najdojmljivije su one o tome da se u dijelu potoka na uglu Štefanovečke i Banačke ulice nalaze kauči, televizori, stare tapete i sličan glomazni otpad. Karoserije, građevinski otpad i razni metalni i plastični materijali ponovo su se pojavili uz planinarski put prema Goršćici, na Medvednici, samo što je ovaj put sve skupa završilo u obližnjem potoku Vidovcu. Na još jedno ugrožavanje potoka žalili su se stanovnici Šimunčevca. Njima je iz potoka, koji prolazi pored njihovih obiteljskih kuća, počeo nadirati nepodnošljiv smrad, a uzrok je bio otpad odbačen iz lokalne klaonice.
Bilo je još nekoliko dojava da susjedi u potocima peru automobile i kamione. Jedan je susjed čak uhvaćen kako svakog tjedna »uredno« izlije u potok ili na livadu po dvije bačve od po 200 litara otpadne iz svoje male kućne radionice klesarstva.
Veliki broj prijava uobičajeno je stizao iz naselja u blizini Jakuševca. Stanari su se žalili na mučninu i glavobolju. Slične su probleme javljali i susjedi Agroproteinke, koji i dalje moraju trpjeti posljedice tehnološki zaostalog spaljivanja organskog otpada. Zagrebački Zeleni telefon poslužio je kao rame za plakanje čak i Siščanima. Žalili su se da zbog smrada iz Rafinerije, koji nastaje sagorijevanjem otpada iz prerade nafte, teško spavaju jer ih guši svake noći. Iz Čičke Poljane pokraj Velike Gorice ljudi su zvali i zapomagali da više ne mogu disati, da prozore više niti ne otvaraju, a voćke da im propadaju, jer se u mjestu nalazi ljevaonica metala.
Na zagađeni zrak žalili su se mnogi, jer njihovi susjedi u urbanoj ili barem poluurbanoj sredini naveliko pale travu i korov. Stanari Mlinarske ulice žalili su se pak da u njihovu susjedstvu dimovi povremeno nastaju zbog paljenja otpada koji se prije toga skuplja u dvorištu Doma za medicinske sestre.
Jedan je građanin, koji se nakon dugo godina vratio iz Nizozemske, poručio je preko Zelenog telefona da mjesto Hruševec u okolici Zagreba »izgleda kao svinjac«. No, bilo je i svijetlih primjera, kada su građani uzeli problem u svoje ruke i od »svinjca« napravili, recimo, cvjetnjak. Tako su stanari Baburičine ulice 22 u Zapruđu pred svojim ulazom, gdje je nekad bila neuređena parcela na kojoj je svako malo niknuo mini deponij, uredili i cvjetnjak i travnjak. Uložili su mnogo truda, izdvojili dosta novca za humus, sadnice, kosilice za travu itd., i ne samo da su obogatili okoliš pred zgradom, nego i odnose među susjedima. A onda se pojavio komunalni redar i naredio da se »sve vrati u prvobitno stanje«.
Neobičan slučaj zabilježen je i u svakodnevici Rokova perivoja, inače zaštićenog gradskog područja. Jedna je gospođa »iščupala sve zelenilo koje se moglo iščupati«, pa su susjedi izrazili bojazan da ne sruši i stabla.
Uobičajeni »slučajevi« s gradskim zelenilom događali su se, recimo, zbog pokušaja da se izbetonira park s dječjim igralištem (radi parkirališta), da se izgradi benzinska crpka nasred šetališta uz potok, ili pak da se na mjestu dječjeg igrališta u širem centru naselja pored Zagreba istovaruje građevinski otpad.
Za neke zelene površine, čak i u samome gradu, građani su javljali da su se pretvorile u odlagališta psećeg izmeta. Jedan od takvih travnjaka nalazi se tik do dječjeg vrtića i osnovne škole u Travnom.
Narušavanje zelenila danas zauzima drugo mjesto po broju prijava, odmah iza problema otpada, s tim da se broj prijava o otpadu smanjio u odnosu na godinu ranije, a onih o zelenilu porastao, i iznosi 20 posto od svih prijava. Na otpad otpada 22 posto. Na trećem mjestu su prijave u vezi s gradnjom, a njihov je broj porastao naglo: u 2002. godini činile su pet, a u 2003. već 15 posto poziva.
Građani počinju više nego prije zvati zbog zraka i vode. Nešto ih manje smetaju buka, promet i olupine na javnim parkiralištima, a najmanje uništavanje šuma i životinja.
Slika općeg stanja ekološke svijesti (i savjesti) u gradu svakako bi bila realnija da je Zeleni telefon (062 123 456) popularniji građanski projekt. Osnovan je 1992. godine. Zelena akcija koja ga vodi, danas najavljuje marketinšku kampanju koja bi inicijativu predstavila široj javnosti, i to na području čitave zemlje. Projekt financira Europska unija. Najavljena je i internetska stranica, koja bi trebala biti objavljena ove godine. U zagrebačkom Zelenom telefonu kažu da njihov uspjeh ovisi i o tome koliki je sluh za ovakve inicijative kod onih koji raspolažu s gradskom blagajnom.
|