Gjuro u Tanzaniji

Povratak sa Zanzibara je bio prilično novim zrakoplovom čija su stakla bila čista i neizgrebana, pa se sjedeći iza pilota (a može se i do njega) dalo snimiti par solidnih fotki.





Najave odlazaka i dolazaka zrakoplova po zanzibarski.






Za one koji "ne vide dobro" gornju sliku: to je izlaz 3 do zrakoplova. Najava je glasovna, dakle kad netko nešto počne vikati, putnici protutnje kroz "izlaz".






Kokpit prilično moderna izgleda, uočljivi su veliki multinamjenski predočnici. Analogni instrumenti su također tu (sigurno je sigurno).






Uzimanje zaleta...






... i polijetanje. BTW Ovo je zgrada zračne luke na Zanzibaru. I kako ne bi bilo zabune - internacionalne zračne luke (inozemni i tuzemni promet).






Instrumenti tijekom leta...






Ribarske brodice na obali ...






... i otok u blizini...






... te još jedan.






Panorama plićine u moru...






Idila osamljenih tropskih otoka...






Brodica na pučini.






Valovi na plićini i osamljeni pječćani otočić (a nije Škanj sa ušća Neretve).






...






Brza brodska linija za Zanzibar.






Još jedna...






...






DSM, pogled na centar.






DSM, pogled na centar i luku.






Tipične crnačke kuće u DSMu. Pojam zvan ulica je teško definirati u ovakovoj okolini.






Slijetanje u DSM.






DSM - zgrada zračne luke za inozemne letove.






DSM - zgrada zračne luke za tuzemne letove.

Između ostalog...





Računala i tečajevi...






Tenisice...






Frižideri...






Kamenje (vulgaris)...






Felge...






Kade...

U vrijeme male kišne sezone je na Zanzibaru situacija loša. Iako je toplo, padajuća kiša poplavljuje (pri)gradske ceste jer nemaju riješen sustav odvodnje. Trenutno im njemačka nevladina organizacija pomaže u projektiranju sustava odvodnje ali će to još potrajati. A evo kako to izgleda.

BTW Nekako se mi tamo nađemo u to vrijeme - prošli put je bilo isto.





Venezija na zanzibarski...






Niagara na zanzibarski...






...






...






...






Nije riža nego kukuruz.






Put do zračne iz automobila. Treba biti oprezan sa vremenom putovanja jer neće svi taksisti voziti kroz vodu.






Val koji smo autom proizveli (kao val koji brod pravi pramcem).






Put do zračne luke je - vodenast.






Zračna luka je pod vodom isto.

Većina (ženske) ekipe reže žile kad čuje Zanzibar, no mene on ne oduševljava nimalo. Hoteli su lijepi i dobro uređeni no to što ne mogu "progutati" je ono izvan njih, odnosno na putu od zračne luke do hotela. Za jednu turističku destinaciju sa preko 1500 hotela (jako puno luksuznih) koja je na papiru siromašnija i od Tanzanije (kopna) mi je ova slika nerazumljiva i neugodna.

Pogledajte pa prosudite...





























Pandurija gleda kako će ubost koju "sa strane". BTW Ne smiješ snimati policajce - osim ako te ne vide.






Mangoi rastu uz cestu ali se ne smiju brati iako se mogu skupljati oni koji padnu. Naravno ekipa ih trese štapovima ili gađa sa zemlje pa prodaje. Ako ih zatekne policija, bit će "svega".

Bijašmo u luksuznom novootvorenom hotelu/lodgeu Kono kono na Zanzibaru. Akcijska cijena, odnosno ona izvan sezone je povoljnija pa su nas 4 dana sa letom i transferom do hotela koštala 1080 $, polupansion (odrasli 499 $, djeca besplatno osim 80 $ za let za mićeg jer je stariji od 2 godine, za bebe besplatno). M, koji je radio fotografije za katalog, mi je složio priču kako je to super mjesto, pa smo se odlučili probati.





Prilazna cesta nije obećavala...






Ovoga ima jedno 15-20 minuta. Vozač nam je pričao kako je njegov kolega vozeći goste do hotela po mraku zalutao. Kad je stao, kako bi nazvao za instrukcije, gosti su počeli vrištati misleći kako ih hoće opljačkati.






Lodge izvana...






... i iznutra. Više odgovara ugođaju za mladence poslije vjenčanja nego za obitelj sa dvoje male djece.






Pogled na bazen...






... i pogled sa bazena.







Bazen. U pozadini se vidi put koji povezuje lodgeve sa restoranom i recepcijom koji je poduži (pogotovo ako ti padne na pamet ići po suncu).






Zalazak sunca...






Plaža pred hotelom nije baš nešto. Još ju moraju očisiti od kojekakvog otpada.






Prema želji je moguće imati večeru na plaži...






...






Barba odmara u sjeni...






Kiša dolazi...






... ali voda je i dalje topla pa se ne izlazi iz bazenčića.






Doručak na terasi lodgea.






Ekstremno veliki minus. Nema espressa nego samo filter kava.


BTW Bili smo jedini gosti u hotelu...

Ne treba previše tražiti kako bi se uvjerili da se Tanzanijci prema vodi te čistoći odnose svojstveno primitivnim i siromašnim društvima. U ovom (luksuznom) dijelu grada vodovod imaju samo rijetki dok se ostali snadbjevaju dopremom vode cisternama. Voda iz vodovoda nije za piće pa je filter obvezatan. Otpadne vode ovdje idu isključivo u septičke jame. Ne želim ni pomisliti kako je u drugim (siromašnim) dijelovima.

Usprkos svemu more je prilično čisto.





...






...






Divljih odlagališta ili bacanja otpada po putu je bezbroj. Ekipa baca prazne plastične boce kroz prozor gradskog autobusa u vožnji.






Tipičan odvoz otpada. Upravo smo otkrili kako su kod nas odvozili otpad manje puta u odnosu na broj sa ispostavljenog računa. Potpise provjere su falsificirali i to kako: naš vrtlar se zove Silus i potpisuje se sa SILUS (velikim štampanim slovima) a ovi su potpisali sa SILAS.






Na prvi pogled sa ovog mosta voda ptice idilično šetaju i kopaju po koritu. Kad se malo bolje pogleda voda je crne boje...






...a sa strane je divlje odlagalište otpada...






...no iz zraka je slika najgora.