Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
četvrtak, 28.07.2011.
Sijamski rezanci: Potucanje po Bangkoku
Moja se dalekoistočna trilogija vuče brzinom puža koji tipka SMS dok puzi pa osjećam breme kojeg se moram riješiti prije odlaska na godišnji ne bi li mi savjest bila čista poput bijele košulje s reklame za deterdžent. I tako, došli smo napokon do finalne točke - Bangkoka. Kakvu sam mentalnu sliku imala o tajlandskoj prijestolnici prije dolaska? "Veliko, prometno, puno Azijata, tajlandske hrane i kurvi sumnjiva spola." Zapravo, moram priznati da mi je prva asocijacija i 20 godina poslije bila ona serija "Bangkok Hilton" iz vremena dok je Nicole Kidman bila mlado frčkavo nevinašce, a ne današnja voštana figura. Pa me bespotrebno malo pucala paranoja da će mi netko ubacit pošiljčicu heroina u ruksak.
Uglavnom, Bangkok je velika mahala. Skoro 8 milijuna grla. Prava svjetska metropola, i po zapadnjačkim mjerilima, a to posebno dođe do izražaja kad netom doputujete nakon potucanja manjima i siromašnijima Vijetnamom i Kambodžom. Pravi šok. Odjednom sve blješti i svuda su Mekovi, Heloukiti, Starbaksi i slična poznata globalistička obilježja, e, ali više apsolutno nigdje nema besplatnog WiFija, jok! Tu se sve plaća. A imade Bangkok svega: najpoznatiji hotelski lanci, stotine poslovnih nebodera, gigantski šoping-centri, Skytrain (ko podzemna, ali ide iznad grada), ali tu je i ona druga strana, azijski šarm, hramovi, uličice pune štandova i hrane, kaos mravinjaka...
Ma čim sam ušla, znala sam da će sve biti ružičasto kad su takva već i jaja:
Imali smo sreće pa došli taman u vrijeme proslave Songkrana, tajlandske Nove godine, kad njeguju jedan divan običaj sličan našoj norijadi, ali sudjeluju svi i nitko ne pizdi. Masovno se prskaju i polijevaju vodom kako bi otjerali prljavštinu, demone i tugu i čisti ušli u novu godinu. Unatoč vjerskom temelju tog običaja, na ulicama to izgleda kao da ste upali u neki poludjeli zabavni park. Posebno vole turiste smočiti. Fora. A kako je vani bilo preko 35 stupnjeva, godi. Ima i pješadije i mobiliziranih jedinica koje kruže gradom i traže žrtve.
Untitled from Gurwoman on Vimeo.
Grad leži na rijeci odnosno rječugi Chao Phraya, kojom cirkuliraju slikoviti brodići-tramvaji, ali treba paziti da ne nasjednete i uđete u neki od masu izletničkih brodova koji će koštati puno puno više od pola dolara-dolar za kartu u javnom brodiću. Plutanje rijekom odlično je za razgled bangkoških kontrasata - od velebnih neboderčuga do potleušica od šperploče.
Ima zgodnijeh hramova, a najturističkije mjesto je Wat Phra Kaew, iliti Hram smaragdnog bude, kompleks toliko prepun oblika, boja, zlata, dragulja i blještavila, kao da su nekom budističkom Kerumu dali neograničen budžet i slobodne ruke. Srećom, ovaj je konzultirao struku pa je sve ispalo simpatično. Jedino malo oči bole od gledanja u toliko svjetlucavih površina. I teško je osjećati produhovljenost i unutarnje prosvjetljenje kad oko vas mili nepregledna masa ljudi sa svih krajeva planeta.
Kao i u svim sakralnim i državnim objektima u budističkim zemljama, nema šanse da ičemu prismrdite golih nogu. Zato u ovom hramu imaju posudionicu prnja za pokrivanje gole kože. Mislim da bi se Modni Mačak okrenuo i pobjegao jer ne možeš birati stil, dezen, boju, pa ni veličinu. Pa efekti znaju biti komični:
Prije putovanja, kod spomena Bangkoka bili smo izloženi, Filip nešto više nego ja, pošalicama koje spominju kurveraj, masažu i skrivene čune. Dakle, od tog famoznog središta seksualnog turizma nisamo vidjeli ništa. Doduše, tek smo zadnji dan prošetali kvartom navodno poznatom po klubovima "te vrste", ali po danu je tu najobičniji plac. Da se noću tu nude nekakve druge ribe, banane i dinje dalo se naslutiti po natpisima na zgradama:
Obreli smo se i u Sodomi i Gomori druge vrste, ulici Khao San, legendarnom okupljalištu backpackera i dekadencije koja dolazi s njima. Danas je to malo više uljuđeno i svodi se na miks između jadranskih štandova s bofl robom i uličnom hranom te turističkih birtija i pubova. I cijene su jadranske. Svako malo Filipu bi netko na ulici toprišapnuo: "Ping pong?" A kako je inače pasionirani ljubitelj muževnog sporta nabijanja loptice za stolom, bio je vidno zbunjen, mislim da se u sebi čak poveselio prilici da s nekim zaigra, iako mu je to bilo čudno jer Tajland nije baš neka stolnoteniska nacija. Ali kad bi striček ugledao mene kako hodam za njim, naglo bi ustuknuo i promrmljao nekakvu ispriku. Tad smo shvatili, a poslije je i potvrđeno, da je poziv na ping pong zapravo poziv na kurveraj. Majke, nemojte u Bangkok slati svoje sinove članove juniorske ping pong reprezentacije, može doći do gadnih zabluda (pun intended). Ali taj eufemizam i pristojnost te poštovanje prema zauzetim muškarcima bili su mi baš slatki.
Preporučujem posjet vikend marketu Chatuchak, miksu između buvljaka, Konjščinske iz zlatnih dana i tržnice s 15.000 štandova. To je toliko ogromno i nepregledno da mislim da samo za tričariju tipa ribež za đumbir u obliku slona imaju bar 20 specijaliziranih dućančića. A kad nešto vidite, odmah kupite jer se više nećete znati vratiti. Cjenkanje i davež prisutni su, ali na mnogo smireniji i finiji način nego u arapskom svijetu. Može se kupiti stvarno sve, od nadgrobnog bude do oriđiđi kaubojki koje prodaje fetivi tajlandski kauboj:
A s gastronomskog aspekta, Chatuchak je lunapark tajlandske ulične hrane.
(sladoled od kokosa, divota)
Tajlandski je turistički slogan da su zemlja osmijeha, a to se vidi čak i po lutkama za izloge:
Možda najzanimljiviji dio grada bio nam je nezaobilazna kineska četvrt, pogotovo noću kad blješti kao božićno drvce Alke Vuice. Sve je puno štandova s hranom i dućana sa svime i svačime made in China, pa tako možete naći razne poslastice:
(ne, nisam)
(ne, nisam)
(ne, nisam, ali bih)
Energija u Kineskoj četvrti je fantastična, a navečer postane ogromna blagovaonica, tisuće ljudi svih boja i veličina sjede na onim plastičnim dječjim hoklicama uz cestu i guštaju u druženju i hrani. Općenito je jesti vani u Tajlandu jeftinije nego kuhati doma. Gurmanski raj.
U kvartu ćete često vidjeti da se nude juha od ptičjeg gnijezda i juha od peraje morskog psa, ekskluzivni kineski specijaliteti. Ali to u moja usta nije ušlo, ne zbog gadljivosti nego iz ekoloških i etičkih razloga.
Dakle, što se tiče klope, uživali smo ko njoki u pašticadi. Napokon pravi okus umjesto one blijede beživotne konfekcije koja se nudi u hrvatskim kvaziorijentalnim restoranima (želja za evokacijom uspomena u Wok and Rollu u Arena centru zamalo da nije završila u suzama razočaranicama). U usporedbi s Vijetnamom i Kambodžom, većina namirnica i svježina je ista, ali Tajlanđani su Meksikanci Indokine. Vole jače i pikatne okuse pa je čili dosta prisutan, kao i curry u raznolikim pasta varijantama. S radošću sam smazala pravi green curry, ćušpajzasto jelo s ljutom pastom od curryja, kokosovim mlijekom i kriškama kuhane limete, u koje se može dodati piletina, riba ili račići, pa se jede s rižom. Nije za blaga i plaha nepca!
Predivne užitne juhice s nudlicama i povrćem i boktepita čime još jedu se već za doručak i jako mi fale.
Štapići baš i nisu u masovnoj upotrebi. Ali Tajlanđani imaju čudnovat običaj da žlicu koriste kao vilicu, a vilicu kao nož jer im je nezamislivo da bi vilica ušla u usta. Zvučat će čudno, ali odlično mjesto za upoznavanje s lokalnom hranom je megašoping-centar MBK (provedosmo u njemu mnoge sretne sate, ali na dječjim igricama na zadnjem katu). Ima stotine raznih restorana, ali produžite do food courta. Zamijeniš lovu za lažnu, kao u Monopolyju, imaš trg okružen s 20-30 jeftinih specijaliziranih štandova azijske hrane i vidiš na pultu sve što se nudi pa možeš samo turnuti prst prema nečemu i reći "hnjgh". Ima npr. štand samo za jela od patke ili samo za Pad Thai. Doživljaj ulične hrane usred klimatiziranog šoping-centra. Antitetičan spoj, ali na skoro 40 stupnjeva nema boljeg. Zagreb u srcu, Tajland na tanjuru.
Pivkani su, očekivano, lagerasto osvježavajuće vodenasto pitki. Najpoznatija marka je Singha, meni i omiljena, ne samo zato što nam je sponzorirala putovanje. Nije ništa lošiji ni Chang, ali Leo mi baš i nije šmekao. Jako je dobar singapurski Tiger beer (grrroarr), pivska posvuduša.
Većini ljudi Bangkok je samo tranzitna odskočna daska za razna druga azijska područja, ali vrijedi dati mu šansu i ostati pokoji dan. Vreva, šoping, hrana, ping pong... Nudi za svakoga ponešto, od 7 do 777. Možda više nema tu magičnu privlačnost kao u predglobalističko doba Tintina kad su svjetski moreplovci, šverceri i razni probisvijeti visili po pušionicama opijuma, kockali i kurvali se, ali svakom putniku namjerniku s crvom u guzici brzo će se uvući u kožu svojom raznolikošću i energijom.
| < | srpanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Komentari da/ne?
Opis bloga
Što je bilo prije: pečeno pile ili jaje na oko?