gurwoman

ponedjeljak, 15.06.2009.

Međimurje 1 i 2

Dva izleta u Međimurje u roku od tjedan dana...

Prvi put u posjet staroj fakskolegici i životnom joj partneru.
Destinacija: Dani kozletine u Prelogu.
Naučena lekcija: Stvari su u stvarnosti rijetko kad kao i u mašti i za kvalitetan posjet potreban ti je međimurski insajder s dobrim vezama.

U teoriji je zvučalo fantastično. No zatečeni prizor nije odgovarao fantaziji koju sam često vrtjela, iako bi bio izvor goleme sreće za strastvena etnologa/sociologa na terenskom istraživanju. Dijametralna suprotnost iventima s koktelićima, kanapeima, red karpetom, ronaldom brausom, bubijem i jelenom perčin. Što je inače super, ali ovo je ipak bilo malo previše premalo. Malena ledina izvan ičega, kozlić se tek okreće, pod zub ne može još satima, malobrojna starčad sjedi za drvenim klupicama i pije, tamburaši deru, odvažniji dedeki sa šeretski naherenim šeširima i bakice s matching pregačama drmaju drmeš, a gemišt se toči po 4 kn (ali toliko i vrijedi)...
Blago razočaranje. Odlučismo promijeniti sredinu.
Pravac u vinariju Cmrečnjak u Sv. Urbanu, za mene trenutačno najbolje čuvanu vinsku tajnu Međimurja.

Domaćini imaju veze kod Cmrekija juniora i dolično smo pogošteni.
Redale su se čašice desetak mahom bijelih vina, uz iznimku rozea i crnog pinota, a sve jedno bolje od drugog. Degustacijska mjera ovaj put nije bio mali prst manekenke, nego dobra četiri Žakova prsta nakon uboda pčele. Dakako, to je uzelo svoj danak i Cmreki me nacvrco. Po oporavak se išlo u restoran Stridon u Štrigovi, također u vlasništvu Cmrečnjaka. Još moram napomenuti da smo u podrumu kupili 5 litara stolnog bijelog za moj rođendan (Urbanski biser sretan ) i 5-6 buteljki, a sve to za 200 i nešto sitno kuna. A vi po svoje primjerke možete u Vrutak, tamo ih drže, ali samo 2-3 sorte.

Da, slika je mutna, i vama bi bila...

Mislim da su me na životu održali samo prekrasni zapečeni štrukli u Stridonu (oni u njih stavljaju i komadiće špeka, genijalci!), najbolji u životu, ali u vinskoj izmaglici nisam im uspjela posvetiti zasluženu pozornost, a kamoli portretirati ih. Također, primijetila sam da ti u Međimurju ni pet ni šest nego odmah hite na stol litru i vodu kao dobar dan. nut

Srećom, prometna policija te subote navečer nije bila tako revna. Jer su sigurno negdje bili na gemištu!

Izlet drugi. Ja i kokošinjac.
Destinacija: Čakovec, stari mlin na Muri i pripadajuća šetnica, seosko domaćinstvo Goričanec kod Sv. Martina na Muri.
Naučena lekcija: Više ne voditi koke u prirodu. Osim u neke sterilne stakleničke uvjete bez insekata, koprive, visokog šaša, blata, neutabane staze, jakog sunca itd.

Prije svega, moram izraziti veliko razočaranje vinskom scenom, šamar u lice nakon prošlotjednog oduševljenja vinima. Pa gdje vam je smisao za marketing, turizam, uslužnost, promociju??? Naučite nešto od Istre, pobogu, kad već imate potencijala!
Htjela ja koke odvesti u neki fini podrum na degustaciju. Dakle, riječ je o sedam ljupkih žednih žena koje je lako zadovoljiti dobrom kapljicom i kupile bi sigurno barem 4-5 butelja! Imajmo na umu da je taj tjedan bio tjedan otvorenih vrata podruma u Međimurju, službeno oglašen na stranici Turističke zajednice. Okrenula brojeve 3-4 veće te poznatije vinarije, a tipičan razgovor išao je otprilike ovako:

- Dobar dan, mi bi došli k vama degustirati, pogledati, potrošiti pare, jel može?
- Joooj, kajaznam, moram pitat muža, al on je sad na traktoru...
Ili: - Samo vas je sedam? Kajaznam, to nam se baš ne isplati, znate.
Ili: - Joj, malo nam je nezgodno, ne bu nikog doma...

Uglavnom, posjet vinariji onemogućen i prekrižen.
Dobro, kužim da nisu još razvijeni ko Istrijani, kužim da se taj dan slavilo Urbanovo pa su bili zauzeti, ali svejedno... Halo?! Kad smo ja i prasac prije 4-5 godina jednu prazničnu kišnu nedjelju u Istri nenajavljeni upali na imanje Kozloviću, stari deda Kozlović blijedo nas je gledao, ali bez pogovora odveo u podrum, gdje se smekšao i fino nas ugostio. Toliko o tome. Ali inače je sve bilo lijepo, šarmantno i slatko.

I kratki osvrt na seosko domaćinstvo Goričanec. Uz rukavac Mure, lijepo, ogromno, mirno, pitoreskno, idealno za obiteljske izlete. Nudi sve, od jezerca, nogometa, tenisa i jahanja, domaćih životinja (izvan tanjura, mislim), do ljuljački, klacki, klope... Nažalost, mislim da se najviše iskorištava kao prostor za masovne svadbe i krstitke. A opet, samo malo više uložiti u promociju, prezentaciju, osoblje, uslužnost i širenje izvan okvira svadbeni-dernek-s-tamburašima.
Domaći likeri i vino za pohvalu, hrana tek prosječna. Juha s heljdom i gljivama prevodena, miješano meso solidna četvorka, ali ne pretjerano maštovito, kuhano povrće beskarakterno, salata već puno bolja, riba tak-tak, ali zato međimurska gibanica veličanstvena!

Ali da smo se lijepo provele, jesmo. Dovoljno je sedam sredovječnih gradskih kokoši staviti na ljuljačke (ali bočno jer inače ne stane guzica) ili im dati da gledaju žive ovce u prirodi i zabavi nikad kraja.

Evo da završimo s prigodnim omažem Međimurju, a i reklamom za Afion pred nadolazeći Inmusic festival: