gurwoman

ponedjeljak, 27.10.2008.

Rakijada!

Ostvario mi se san i pohodila sam neodoljivo šarmantnu manifestaciju pod imenom Smotra istarskih rakija. Osma po redu! Mjesto radnje: Istra, Hum, koji se diči titulom najmanjeg grada na svijetu, ali i grada biske. Sunce piči, mi rakijamooo... Prekrasan dan, kameni gradić veličine kvartovskog Konzuma na brdašcu, okružen prirodom, ma divota. U inspirativnom društvu etabliranog blogera i dvoje uvaženih neblogera (jel ima neka zajednička slika? ja blesača nemam), spontane družine okupljene ad hoc, ujedinjene avanturističko-alkoholnim duhom i ljubavlju prema usmenim društvenima igrama u četvero. Još jedan dokaz da ne mora sve uvijek biti po šabloni i da ti se može jedan dan nešto sprdnut, a drugi dan to i realiziraš.

Elem, smotra je natjecateljskog karaktera. Tajnoviti žiri prvo skupi sve uzorke, koji idu u nekoliko kategorija, i onda ih iznose krug po krug na stolove. Prvo otpadaju najlošije. Kupiš štamprlek za 25 kn i degustiraš koliko ti jetra voli. Do objave pobjednika sve su pod šiframa tipa ŠP-13. A bude zbilja svega. Klara i ja uspjele smo pobrojiti sljedeće degustirane destilate, neke samo liz, neke i po nekoliko čašica:

biska
medica
dunja - jedna je bila odlična
ruža - odlična
šparoga - bacila sam je. ponavljam: bacila sam je!
limončelo - zakon
"za raspoloženje i reflekse" - Klara kaže da instant djeluje
koromač
menta
kamilica i brusnica - ne baš
borovnica
višnja
orah
vršci borova - odlična
maslina - grozno
"nakon masne hrane"
medica s propolisom - želim sanduk, odmah!
lovor - ne
ruta
brusnica
...

Ozračje je prekrasno opušteno, i staro i mlado, i biciklisti i penzići-planinari, nema Ronalda Brausa i Snježane Mehun, nema Bandića ni svite. Nema intoniranja himne, polaganja vijenaca na oltar domovine ni političkih govora. Jedina zamjerka je neobjašnjiv izbor muzike - dominirale su slovenske polke, a poslije je žario i palio svadbeni duo na sintićima megamiksom s naglaskom na Grdoviću i Miši. Al ruku na srce, nakon desete rakije i to postane simpatično, a nogica pocupka. No play of the day je susret s eminentnom zagrebačkom psihologinjom koja vodi dvostruki život proizvođačice rakije od borovnice, čak je i odnijela drugo mjesto u svojoj zahtjevnoj kategoriji s preko 50 uzoraka, jedina neistrijanska dobitnica među svima. Čak se i pripiti brko koji je čitao dobitnike nemalo iznenadio. Čudno je kad vam šrink usred Huma odjednom natače rakije, a vi pazite da vam iz podsvijesti ne izleti nešto što se može upotrijebiti protiv vas. Čestitke Nataši, jedino famoznu srebrnu rakiju probali nismo jer ju je polokao žiri, ali obećan mi je uzorak uskoro u Zagrebu!

Prije:

Poslije:

Najljepše je što nije bilo ekstremno pijanih ljudi ni ama baš nikakvih ekscesa. Nikakvih nuspojava, ja sam mirno vozila dalje, hladnokrvno odradila rutinsko policijsko zaustavljanje pred Učkom. Ne znam u čemu je tajna. Kvalitetna kapljica, svjež zrak, stajanje na nogama, ugodno društvo...
Obilna hrana? Po koju se išlo u...

Seosko domaćinstvo Zgrablić (Blatna Vas, između Huma i Roča).

Pojeli te popili: Maneštra od bobići, odlična, dušu krijepi. Njoki u umaku od govedine. Jednoglasno smo se složili da su njoki najfiniji i najmekši u svemiru, ja ću ih se sigurno sjetiti u onih nekoliko seknudi netom prije smrti kad mi život proleti pred očima (a nemam fotku kao materijalni dokaz!). Točka na I bila je plata s miksom mesine pečene na drvima (nije peka, vlasnik tvrdi da je ovo bolje), s pečenim krumpirom i kuhanim zeljem. Meni je meso bilo OK, iako nije sočno i podatno kao ispod peke, dok ostatak ekspedicije nije tako oduševljen. Litra pristojnog domaćeg terana i voda. Desert u obliku vrlo fine štrudle od jabuka samo za potpisnicu ovih redaka (trebalo mi šećera za vožnju).
Porcije ne baš preobilne, ali dovoljno da si poslije mobilan, a sit.

Ne mogu puno reći o izgledu domaćinstva jer smo došli po mrklom mraku, makadamom, usred ničega. Ali unuta je če-če, toplo i kameno, tri velika stola i to je to. Kad mi daš asocijaciju "seosko domaćinstvo u Istri", vidim upravo to. Atmosfera domaća i vrlo ugodna. Ne bi mi bilo preveč neugodno da sam bila u zmazanoj trenirci, prevrnula vrč na pod i grleno podrignula. Mislim to kao kompliment. Mama i sin vlasnici dvore te, sjede s gostima, podjebavaju i pričaju anegdote i svi su si nekako na ti. Čak smo se i u knjigu dojmova upisali.
Ponuda je standardna i dosta široka, maneštre, pašte, tartufi, pršut sir, razni šuzi i vrste pečenog mesa. Cijene pristojne. Dakako, dolazi se po najavi. A najavismo se i za iduću godinu. Ništa ne mijenjati, možda ipak samo mrvicu povećati porcije... A na svemu tome hvala Ateni/Gastrolovci na preporuci. Jedino što je ostavilo gorak okus koji ni deset medica ne bi ispralo je trostruki poraz u asocijacijama. Jebala vas ratkapa!

Ne znam što bi se trebalo dogoditi da se dogodine ne vratim u Hum. Da ga Slovenci aneksiraju, da ga uništi meteor, da organizatori dovedu Gibonnija da pjeva...