Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
srijeda, 10.09.2008.
Tarminator
Puno je stvari koje ne razumijem i nikad neću shvatiti. Kako je nastao svemir, otkud toliko različitih vrsta sira samo od najobičnijeg kravljeg mlijeka, kako je Tom Selleck ikad mogao biti smatran seks simbolom... No ono što mi u zadnje vrijeme tlači mozak je: odakle dolaze sve te tarme (moljci, op. a.) u mojoj kuhinji i zašto? Kako pobijediti te podle male proždrljive i nadasve ustrajne hranokradice?
Ne pamtim da je invazija ikad bila ovolika. Da, ispraznila sam ormare, bacila sve kontaminirano i ono čemu je istekao rok, pometala stvari u zatvorene posudice, postavila lavandu (niškoristi), našla i uništila dva njihova čvrsta uporišta - škanicl s orasima i stari smokvenjak, mojih ruku djelo. Ručno sam ih znala ubiti i 15 u jednom danu. Čaša se prelila kad su kuje ušle u vrećicu netom kupljenih pšeničnih posija za raditi domaće misle koju još ni otvorila nisam!
Nabavila sam one ljepljive papire-ubojice (najjeftinije u Metrou, 29 kn, Autan, a ima i nekih talijanskih još jeftinijih). Rat se zahuktao, sijala sam smrt kao Rambo 3:
Ali još uvijek su tu!!! Otvorim vrata ormara, u kojem lijepo stoji ljepljivo oružje masovne destrukcije, na njemu 30-ak njezinih suboraca, ali ona i dalje nehajno stoji naglavačke iznad hermetički zatvorene posude s rižom i smije mi se u lice! Možda ima malu gas-masku, ne znam, Možda su već evoluirale, mutirale i autogenim treningom razvile otpornost na opojan miris koji ih privlači u klopku. Bojišnica se polako proširuje i na druge dijelove stana. Što ako spremaju napad i na ormare, na naše puloveriće i šalove? To se još nisam usudila ni pogledati.
Opada mi moral, ne znam više koja sredstva upotrijebiti u tom ljutom boju. Uzalud moj mozak naprema njihovoj brojčanosti i izdržljivosti. Pomoć! Pošaljite pojačanje! Smrt tarmama, sloboda špajzi! No pasaran!
