Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
ponedjeljak, 08.09.2008.
Kokošinjac u Maloj hiži
Ostvarila se moja stara čežnja i išlo se u Malu hižu u Mačkovec, kraj Čakovca. Da, možda zvuči smiješno, ali zadnji se smije onaj koji najslađe jede.
Bio je to pravi girls' day out, spojili su se žderanje, Špancirfest i druženje sa starom drugaricom iz prijateljske Međimurske županije, gdje ceste između gradova imaju krasne i široke trake za bicikliste!
Da ne duljimo:
Patrola Okusnog Pupoljka, epizoda "Kako smo blagovale u Mačkovcu"
Lokacija: Restoran Mala Hiža, Mačkovec, web je www.mala-hiza.hr, ali već neko vrijeme ne radi.
Kako smo se ondje obrele: Bilo je to logično stajalište na putu do Varaždina za tri gladne koke nakon naporna radnog dana.
Pojele te popile:
Počele s rakijom od šipka. Izvrsno! Još!
Sve tri uzele hladnu juhu od krastavaca s aktualnog ljetnog menija. Genijalna.
Ja glavno jela teleće medaljone u umaku od vrganja i vina s palentom. Ovo desno je domaći aromatični maslac. Predivno.
Danči nekakvu spajsi zarolanu puretinu s čeri rajčicama i... Zaboravila. Ali dobro je bilo. Znojila se, a to je glavno. Jeksi isto neku puretinu zapečenu s nečime (pomozi), za prilog heljdina kaša s fetom i stapkama celera.
Na preporuku konobara pile neko rozeasto vino, inače njemačka sorta, ali lokalne proizvodnje, imenom Trollinger. Nemrem reći da je loše, ali možda ipak prikladnije za desert, a ne 2-3 čaše uz jelo.
A desert... Ico, Miki!
Ja: sladoled od buče s preljevom od šumskog voća.
Nadnaravno iskustvo!
Danči ledenu kremu od šumskog voća, a Jeksi osvježavajući tiramisu (to je puni naziv). Tu se već priključila i domorotka Martina s palačinkama sa sladoledom. Sve presretne. Sjedni, 5!
Ponuda: Veri fensi. Međimurska kuhinja, ali i hrpa ostalih raznoraznih favorita kontinentalne kujine. Divljač, perad, janjetina, gljive, svega. Samo od ždrebetine desetak jela. Bilo je grgeča na meniju, htjela ga, ali taman nestalo. Radujem se jaretini ispod peke jednoga dana. Poštuju sezonu i sastavili su poseban ljetni meni, iz kojeg smo većinom i birale. Sve u svemu, jako ambiciozno, ali sudeći po provarenome, vrhunski. Puno vina, puno lokalnih buteljki, ali i otvorenih vina, jeftinije nego u Zagrebu. 5
Ambijent: Glavna fora je u tome da je to krasna drvena autentična međimurska kućica koja se sastavljala na licu mjesta. Veliko dvorište. Ima i teniski teren, ako netko želi trošiti pojedeno. Unutra je dosta svečano i decentno, ne i hladno, ali malo preklasično i ziheraški (Tiffany svjetiljke - sve je jasno) za moj ukus. Imam laganu averziju prema restoranima koji su puni slika slavnih osoba s vlasnikom, ali valjda takav PR pali i ovaj put je bar bilo zabavno. Martina, javi ako saznaš jel ono zbilja Andy Warhol! 
Jedino što je narušavalo ozračje bio je Anto Kovačević s obitelji, ali rano se pokupio. Puštali su između ostalog Arsena Dedića, što je zanimljivo osvježenje, možda malo pretenciozno, ali fino paše uz probavljanje i djevojačko kokodakanje. 4
Posluga: Fini dečki. Pravi profesionalci. Spremno odgovaraju blesavim Zagrepčankama što je "pretepena juha" i "kalamper". Fini, uslužni, ljubazni, nenametljivi, a opet, nisu roboti. 4+
Cijene: Skupo. Ali vrijedi.
Posljednji sud: A što reći? Ručak/večera se ugodno protegnuo na tri i pol sata, a otišle smo samo zato što smo već kasnile na Afion (Lidija, da si nas vidjela kako blažene mljackamo svoje deserte, oprostila bi nam). I jedva čekamo da se opet vratimo. Zimski meni, jel tak? Najtoplije preporuke i vjerojatno najviša ocjena POP-a do sada.
Sreća na ovim lišcima govori više od riječi:
A moj prvi Špancirfest? Jest da sam napravila samo jedan đir po mraku i gledala dva izvođača, Afion i Ramba, ali oduševljena pozitivnom atmosferom i ponudom. Dijametralna suprotnost ozračju koje sam iskusila šetajući u subotu oko pola jedan po noći po Jarunu. Vratit ću se! Ne samo zbog baba s kolačima.
