gurwoman

subota, 21.06.2008.

Iz Rumunjske s ljubavlju

I tako nam Ines i crkveno postade rumunjska snaha. Mala, ali izdržljiva hrvatska ekspedicija stoički je podnijela sve muke 20-satnog puta, rumunjskih cesata koje su općenito gore od lokalnog puteljka Kravarsko-Lovrići i nude pregršt avantura tipa odron, poplava i sl. Teta Inesina mama, hvala na sendvičima i svemu!
Uz ovakve smjerokaze, nije ni čudo da smo se stalno gubili:

Inače, Rumunjska je velik podizač ponosa i samopouzdanja nama jadnim malim Hrvatima jer je bez pretjerivanja jadna i nekih 40 godina iza nas. Ne možeš ne podsmjehivati se i osjećati se moćno i jako hoh, ali onda se sjetiš da su oni u Europskoj uniji pa pošalješ sve kvragu.
Na primjer primjera, konjswagena na njihovim cestama koliko i Clija po zagrebačkim ulicama:

Odredište - Sigišvara, fonetski rečeno. Na sredini Rumunjske, usred Transilvanije. Drakulina domaja i turističkiji te stoga i ljepši dio zemlje.
Lijep starinski gradić, ali, pobogu, pojmovi "asfalt" i "pločnik" ovdje ništa ne znače:

Industrija napreduje...

Trgovina cvate...

Mještani su radišni, naočiti i susretljivi...

Stiglo se i u posjet Branu, gdje je tzv. Drakulin dvorac, iako sumnjam da je to samo patka koja se podvaljuje turistima.

Ako ste mislili da je ovaj imidž izmislila Madonna 80-ih, varate se...

A svadba kao svadba bila je simpatična i emotivna. Inače, najkraći pravoslavni obred traje sat vremena. A umjesto hostije daje se piškota (još u najlonu) umočena u med i vino. To te ja pitam! Piškota je, inače, dijeljena i na početku svadbenog derneka, uz šampanjac. Jedino moguće objašnjenje je da su tek nedavno počeli s uvozom piškota, koji trenutačno doživljava bum.

Inače, cijene svega su znatno niže nego u nas, a pravo otkriće puta je Ursus, njihova Žuja, sto puta bolja od naše Žuje. Njihovo Karlovačko je Ćuk (ne piše se baš tako), ali Ursus ga šiša za šest kopalja. Ursus-Ursus (navijački duboko)!

Nismo li ko bombončići?

I mali svadbeni uljezi...

Što se gastrosituacije tiče, svadbena večera bila je ugodno iznenađenje. Divan liker od maline ili višnje, ne sjećam se više, ali divan. Raznoliki, bogati i ukusni naresci, uz palentu sa sirom i vrhnjem. Pečena pastrva s ubojitim, ali odličnim saftom od češnjaka. Njihova sarma, manja, manje kisela i vrlo dražesna. Neko meso. Odlična torta. I propušten gulašoid. Ne mogu reći da je vino bilo katastrofa, ali crno je bilo mnje-mnje, a bijelo je bio dobar muškat, ali muškat se ne daje ljudima masovno, nego tek čašica-dvije uz desert. Inače teško pada.

Inače, Rumunji imaju taj svadbeni običaj da odjednom netko dođe i uzvikne: "Mlada je oteta!" (Ines je dotle u autu u nekom šumarku, ćaska s ljudima), ali Hrvatima je upravo tad servirana pastrva i cijeli angažman oko bjesomučne potrage pada u vodu... Mladoženja je nevoljko prisiljen izmusti malo pozornosti iznadpojasnim striptizom i tako dozvati mladu, ali nismo impresionirani. Kad je sat-dva poslije objavljeno da je i mladoženja otet, više se nitko ne obazire.

Dva dana ruženja previše je za stare kosti, pa je postsvadbeni roštilj protekao sneno i memljivo. A atmosfera na endemskom gledanju utakmice Hrvatska-Austrija bila je ko na kvalifikacijama za Županijsko prvenstvo u Čovječeneljutise. Ali sve u svemu, zanimljiv i poučan put te lijepa avantura. Živjela mladenčad i naši rumunjski drugari!

Inače, teta Moki se upravo vratila s gledanja četvrtfinala u Spunku (oaza bez Thompsona, jebo vas meketavi ustašoidni kromanjonac u eustahijevu tubu! Zašto on mora biti naš univerzalni simbol??!!). Tužna, mislim da sam ja kriva jer nisam sa sobom imala svoje sretne udaraljke kojima sam mahala protiv Poljske u Klagenfurtu, ali to je tema za sljedeći post. Laku noć.