Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
nedjelja, 23.09.2007.
Inventar
Pročitala Amberkin post o stvarima u svojoj sobi bez kojih ne može te odlučila prihvatiti štafetnu palicu, ali proširiti perimetar na cijeli stan.
Daklem, dobro došli u moj skromni dom i njegove male skrovite kutke moje intime...
Poredak je nasumičan. Mislim da sam sad prvi put u životu upotrijebila riječ "nasumičan".
1. samostojeći vinski podrum
Malo je u neredu, ali evo ga. Buteljice moje razne. Trenutačno je dragulj ove zbirke prošek Hektorovich (da, tak se piše) - hvala, LjubiČko!
Tu su i viške rakijice, pošip s Korčule, graševina i još poneka kapljica. Nikad nije dovoljno pun.
2. wok
O njemu sam već rekla da je jedna od prvih stvari koje bih ponijela iz stana da izbije požar.
3. alatići moji
Volim kuhinjske pizdarijice i da imam mjesta, imala bih poseban ribež i za đumbir i za parmezan i za mrkvu. Volim začine, volim drvene kuhačice i grabilice... Dajte mi lonce, noževe (neka mi dobra duša pokloni kolekciju japanskih noževa marke Kai i ima zacementirano mjesto u mom srcu), zdjelice, čaše, daske za sjeckanje, podmetače, cjediljke, sve!!!
4. loptica sjedilica
Kad nisam u glavnoj radnoj bazi za tzv. Njegovim kompjuterom, onda se montiram u dnevni na lopticu i radim na staroj vjernoj Tošibičici. Tu nastaje i većina postova. Volim se njihati i hopsati po njoj u ritmu glazbe. Da, nakon dugo sjedenja zabole leđa. Pilates? Ma kakvi.
5. Kvisko
Jebo sve puste Nobelove nagrade, Oskare, Emmyje i državne pečate, ovo je moj ljubljeni Kvisko, ostvarenje mojih snova. Draži mi je bio onaj drveni, ali što sad. Iznad njega na vrhu stalaže stražari Njegov zec. Kvisko i zec baš se i ne druže. Zec je neuka i primitivna sirovina pa ga Kvisko ne voli, pomalo ga se i boji.
6. Baščanska ploča
Da, kičeraj za turiste, znam, ali ja sam samo mala kroatistica i to je jače od mene. Svetinja.
7. Bogl
Baš volim Bogl. Ne igram ga više tako često. Zapravo, jako rijetko. Nemam s kim. Superiorna sam svojima bližnjima. Uz to sam i skromna. Dostojna protivnica bila mi je Jelena T. pa neka se javi za partiju ako ovo čita.
8. wellness kutak
Tu se zavalim i čitam ili buljim u film. Dekica obvezatna. Krajnje desno nazire se Njegovo dupe, isto važna stvar u životu (Hladno pivo ima krasnu pjesmicu o tome). Izdajničko oko fotića otkrilo je Gloriju (nije kupljena, majčina je!), uljeza u inače krajnje intelektualnom okruženju, ali ne stidim se svoje kokošje strane.
9. najbolji frend
A još je i niži od mene, jedini. Mali Hlade Končar. Gore je kazić, obavezno je slušanje radija u kuhinji, što zbog ugođaja, mogućnosti cupkanja i njihanja dok perem suđe te nadglasavanja već spomenutih susjeda čiji radio/TV svakodnevno uveseljava moja 4 zida.
10. šlapice
Većinu života provedem u šlapicama. Dvije najčešće aktivnosti - posao i kuhanje - obavljam u šlapicama. Šlapice su dio mene i mog identiteta. Zato mi je bitno imati dobre. Ove su mi nove. Iz Name. Elegantna tamna koža. Zatvoreni prstići, za sezonu jesen/zima. Profi šlape. Imaju pikavo dno da mi tabani budu zdravi, čili i cirkuliraju ko blesavi.
Kad se sve zbroji, netko tko me ne zna dobiva dojam da sam hranom i pićem opsjednuta kroatocentrična papučarica na lopti, ali vi koji me poznajete znate da nije to baš sve.
utorak, 18.09.2007.
Zaostaci
Di smo stali? Puf-pant, za promjenu malo zatrpana poslom i rokovima 
Da na brzaka rezimiram recentne dogodovštine:
- Osvojili Risnjak. Vjerojatno najduže hodanje u mom životu. Sad mogu i u partizane. Risnjak je lijep i nenapučen. Jedino u domu dr. Josip Šloser Klekovski, Mirko S. Zlikovski, ili kako se već zove, pojedosmo grah koji nam je zadao proljev vjerojatno gori od koncerta Gibolivera u Areni.
- Napokon iskušala pizzeriju Mangiare u Tkalči. Koja mi je preporučena kao bliska Karijoli, a pažljivi čitatelji znaju da Karijolu ljubim i smatram jedinom luči u mračnoj šumi zagrebačkih pizzerija. Nije loše, ali Karijola nije. Tijesto zadovoljavajuće, tanko, nerahlo i ukusno, sirovine dobre (pelati i mozzarella, da!), izbor velik, interijer niš posebno, atmosferu ne mogu ocijeniti jer smo bile jedine, cijena očekivano i opravdano nešto viša od prosjeka... Vratiti se? Zašto ne.
- Uzela Gloriju majci (tretman odvikavanja od kupovanja iste i dalje uspješan) i pročitala reportažu s momačke večeri Tonija Cetinskog i djevojačke večeri buduće mu žene. Uključuje fotke, pa i stripera/striperica. Pitanje: tko bi normalan zvao novinare na svoju djevojačku/momačku i zašto?
- Popratili ulazak u BB kuću, najbolju i najdražu prigodu za druženje i čašicu sprdačine osim Dore i Eurovizije. Nema više Borisa, hvala nebesima! Jedino vrijedno spomena jest poslužena pašteta od patlidžana po receptu Zlatkeca Galla: 2 patlidžana bovkati vilicom i peći pol sata u pećnici na 200. Oguliti i izmiksati s maslinovim uljem, peršinom, kaparima, inćunima, češnjakom, crnim maslinama, soli, paprom, limunovim sokom. Ohladiti.
- Bili na svadbi. Originalan izbor prostora. Restoran Zeleni papar između Bregane i Samobora. U koji baš prije pira planirala ići, nadražena hvalospjevima, ali plan se izjalovio. Najbolja svadbena hrana ikad. Nepčana euforija! Pohvale mladencima (Živjeli Masnići!). Teta Željka, gazdarica, bila je cijelo vrijeme tamo, čak i plesala sa svatovima, a ja sam nakon koje čašice pokušala iznuditi od nje recept za fenomenalnu janjeću pljeskavicu, ali nije išlo. U Zeleni papar na objed prvom prilikom!
Podsjetnik: sljedeći put na svadbi ne piti čisto crno vino, pogotovo vranac.
- Danas radila novu varijantu juhe od bundeve (aarhg, to je već vjesnik jeseni!) i jako zadovoljna opitom. Na maslinovom ulju pirjati luk, dodati na kockice mrkvu, krumpir i bundevu (ja uzela onu okruglu narančastu), lagano pirjati 20 min. Dodati muškatni oraščić, juhu, sol, papar, limunov sok. Da zakipi pa još 15-ak minuta lagano. Na kraju se može dodati vrhnje.
- Neven nije zauvijek nestao iz naših srdaca, Candyman ponovno jaše! Evo vam adrese vašeg novog omiljenog bloga: http://www.netopolis.hr/blogs/nevenwood/
I za kraj, 4. epizoda Poetskog kutka:
JA:
bez kompasa duša mi plovi
otrgnuta svojoj bovi
nigdje za me nema mira,
ko 12-ac bez svog čira
potpuna nikad neću bit,
lutaću ko vječni semit
dok spokoj ne nađem u tebi
dok ne kažeš - ostani bejbi
(3.3.2002., Mima je na putu, op.a.)
ONA:
Prekrasna nimfo il vječni žide?
Ti mapo moja do atlantide!
Hoćeš li moći dić se u pet
I put do mene preletjet?
Jer bus će stići u ranu zoru,
Da nadam se tebi il inom stvoru
Da poljubi svaku mi poru?
(3.3.2002., Mima žica da je pokupim na autobusnom)
A sad, povratak u prevoditeljski rudnik i nastavak borbe protiv zle kasnonoćne gladi.
srijeda, 05.09.2007.
Ekskluzivno: Dikan me snubio!
Što je, naivčine, odmah ste kliknuli i očekivali snimku dičnog Dikana kako me štipa za guzu? Brus! Dobit ćete samo Patrolu Okusnog Pupoljka, koji ponovno jaše! I to na biciklu!
OBJEKT: Marijino zvono, Prisavlje, kućica između HTV-a i Močvare
KAKO SAM SE ONDJE OBRELA: Polovica i ja jednu nedjelju vrludali okolicom Velike Gorice (u kojoj ne vidjeh piceriju!) i natrag. Nakon neprestane 5-satne vožnje i preko 50 km (preser-preser, bus-bus u poprsje) moja lešina je morala nešto pojesti, a najbliže nam je bilo Marijino zvono, iako to nije vrsta restorana najmilija mom srcu, u koji bih izlazila svaki dan. I naravno, sljedeći dan su mi noge bile oduzete i prvi put u životu sam gutala andol zbog mišićne boli.
POJELI TE POPILI: Kako izbor nije velik, pogotovo u nedjelju navečer, a istodobno su i imali neku malu feštu, svadbu, što li, prepustili smo se sugestijama ljubazne tete. Friška svadbena teleća juhica, lonac cijeli, ja pureća prsa sa žara (velika ko velki tanjur) i povrće s već spomenutog žara. Moja indisponirana polovica samo povrće. On pivo, ja sokić. Unatoč prvotnom protivljenju, teta nas je nagovorila na topli, netom pečen prhki kolač. Moj s višnjama, njegov s jabukom. Sve vrlo fino. -5
AMBIJENT: Unutra, hm, tipičan ni-vrit-ni-mimo restoran koji više plijeni pažnju hranom nego vrhunskim uređenjem i ugođajem. Uredno, ali bezlično, tipično za hotelske sale. Stvar spašava ugodno i veliko dvorište. 3
Mi sjedili tu skroz otraga.
USLUGA: Jako pristupačna i draga teta. Kasnije je došao i striček s kojim smo se manje bondali, ali također nemam zamjerke. Bili prilično brzi. 4
CIJENA: Vrlo korektna. Sve nabrojano je bilo oko 150 kn. 4
POSLJEDNJI SUD: Da se razumijemo, Marijino zvono spada u kategoriju "kontinentalna domaća kuhinja" mesina-restorana, ali za pokoje koplje više od vulgaris pečenjara, i ne cilja na nekakvu fensi ponudu od flambiranih prepeličjih jaja do carpaccia od gnuovine ni vinsku listu s bar 8 masivnih bordeauxa. Navodno imaju dobre gablece, ali to nisam probala. Uglavnom, za žderača svjesna mogućnosti i ograničenja ovog objekta, Marijino zvono je dobar izbor i solidna vrijednost za nevelik novac. Tko god Marija bila i što god zvono predstavljalo, neka im čvrsta četvorka u toj svojoj kategoriji.
Evo i posljednjeg suda Fashion Guruwoman:
Ako je ovo lijevo Marija - srce, pod hitno izaći iz kostimića a la Ljilja Vokić!
Gospodin krajnje desno pati od viška asesoara, kapetanska kapica je krajnje neprikladna uz svinjetinu, a ovakva pregača je već viđena prošle sezone.
Gospodin u sredini jedina je svijetla točka svojim bevanda casual street stilom koji očito zna nositi.
Evo i nastavka poetskog kutka. Super sam se to sjetila jer sad imam mjesecima štofa za postati i kad nemam apsolutno ništa za reći. Hvala, Mima, inspiracijo vječna! Uočiti suptilnu nadovezanost prve pjesmice na ranije stihe.
ONA:
u smrti tvojom družbenicom biti
radije neg tisuću zlota!
Ljubav nam čista ko voda u briti
A dugotrajnija od života!
Ko him ću i ja zapjevat muzi –
Tvojom ću biti u boli i tuzi!
13.2.2002.
JA:
ružica si bila, visibaba si sad
ali vjeruj, mila, brala ja bih te rad
u mojoj vazi, znaj, uvijek ti bi cvala
pubični taj je raj bolji od substrala!
14.2.02
A za kraj, evo i ekskluzivne, skandalozne, potajice zabilježene snimke drskih uljeza jutros uhvaćenih na balkonu moje rezidencije!
