Život je tako uzbudljiv da ga ne stižem pismeno popratiti. Ma, serem. Ali evo i malo putešestvija.
Uskrs, Logarska dolina. Da, išli smo u Sloveniju i nismo je profulali. Logarska, desetak godina poslije, ovaj put bez roditelja. Rajsko mjesto.

Gradsko dijete mora se pohvaliti - vidjela sam u šumi srnu (vidjela sam sljedeći dan jednu i u gulašu) i kunu (ili lasicu, ili zerdava... kroatocentrična sam pa ću reći kuna) i raspametila se kao malo dijete kad prvi put vidi lava u zoološkom. Uglavnom, malo šetali i biciklirali i puno jeli. Smještaj u skromnoj kmetiji fenomenalan, najbolji doručak ikad. Što jes, jes, Slovenci ne škrtare na jelu. Gdje god smo bili, porcije bi i Žaku bile malo prevelike. Preporučam domaće pastrve.

Evo i slovenskih planinskih goveda. Rado poziraju. Jedva sam odoljela porivu da im počešljam šiške i stavim špangice:

Ne vidim zašto bi onaj Knut bio veća zvijezda od ovog malog:

Elem, jedan dan je malo kišilo pa smo potegnuli do Ljubljane. Tradicionalno smo otišli u gostionu Sokol. I doživjeli celestijalno iskustvo, nešto slično kao i vidjelica Vicka. Da, bog mi se ukazao u najsavršenijem pivu koje je ikad klizilo mojim grlom. Domaće svijetlo nepasterizirano pivo Sokol, koje sami proizvode i nema ga za kupiti. Osim kod njih za bezobraznih 3,70 eura uključujući kauciju za flašu. Nema smisla da ga opisujem riječima, stvarno. Ali više ništa nije isto.

Usput, biste li otišli ovom čovjeku da imate teških psihičkih problema? Ne? A ako besplatno dobijete i natalni horoskop?

Prije sutrašnjeg megaspektakla na malim ekranima, osjećam potrebu objaviti ovaj mali disklejmer:
-znam da Grenland nije država
-računati ni inače ne znam, a kad sam pred kamerama i pritiskom i čujem bilo kakve brojeve u upućenom mi pitanju, onda mi se cijela ta matematičko-logička polovica mozga smrzne
-da, lako me je zbuniti
-cijelo vrijeme mi je veliki ukiseljeni germknedl u grlu, zato tako pričam
Nešto mi nije dobro sjeo ručak pa ću sad naprasno prekinuti s pisanjem.