Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
četvrtak, 07.12.2006.
Wok this way
Imati wok je super. Wok je blagodat. Volim svoj wok. Vječno sam zahvalna Jeleni T. što mi je onomad kupila wok za rođendan. I to pravi željezni, ne modernističko surogat smeće.
Premalo koristim svoj wok. Ali evo, jučer sam ga izvukla da mali izađe na svjetlost kuhinje.
Izimprovizirala sam neki hrvatsko-kineski bućkuriš.
Nabacala na vruće ulje sitno sjeckanu piletinu. Zatim dodala poriluk (inače bi luk, ali muž okida na poriluk), češnjak i malo svježeg đumbira. Miješ-miješ. Onda u to ubacim iscijeđenu konzerviranu mješavinu kineskog povrća (ima u svakom hipermegaturbomarketu). Stir-fry. U to stavim malo tople vode (temeljac bi bio i bolji) i sos od soje. Još malo kuhati pa poslužiti toplo uz basmati rižu.
Još da mi je sake... Ili ono vince od šljiva...
Za vas koji niste blagoslovljeni wokom, ovo se bez po' muke može dogoditi i u običnoj dubljoj tavi.
Baš me zanima koliki postotak blogera u svojim piskaranjima u zadnji par mjeseci nije nijednom spomenuo Big Brother... Neki dan šaltam programe i naiđem na najgenijalniji dramaturški potez svih vremena. Netko je onim tukama i tukcima tutnuo da igraju Trivial Pursuit! O tome je ispisano već dovoljno stranica pa neću u detalje (Mišelangelo). Ali taj potez bih definitivno nagradila na onoj debilnoj dodjeli nagrada hrvatskog glumišta. Zapravo je to više tužno nego smiješno. Što mi koji znamo za Michelangela i Pulitzera, znamo pokazati Vukovar na karti i ne kuhamo u vatroslavnoj posudi imamo od toga kad će ta tuka uzeti milju i smijat nam se. BB galerija nikad nije obilovala nekim veličinama, ali ove godine stvarno ne znam tko bi imalo zaslužio milju, a da u meni ne izazove reakciju udaranja zidom u glavu. Možda Jemejsi, jadna izbjeglica iz ralja Castrovog režima jednoumlja koja je došla potražiti spas u dalekoj zemlji i ostvariti hrvatski san, i u rekordnom roku svladati taj spetljani jezik, jedan od najtežih na svijetu? Ili Tomislav, taj nježni cvjetak, pripadnik ugrožene i diskriminirane manjine koji samo želi otvoriti svoj salon za uljepšavanje i činiti dobro čovječanstvu, tako da više nitko nikad ne doživi jeziv osjećaj života s tri prsta dugim izrastom kose?
Preneražena sam činjenicom da danas već u 10 na 3 kioska na Jarunu (a jedan od njih je vrlo zabačen) nije bilo Jutarnjeg s besplatnim primjerkom prve u seriji mediteranskih kuharica, one o predjelima. Jesu li Hrvati masovno poludjeli za kuhanjem i mediteranskom prehranom ili svi samo pobenave kad se dijeli nešto džabe?
