Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
nedjelja, 27.08.2006.
O srdelama, dingaču i koječemu
Pretrnula sam vidjevši jutros u novinama da je oluja poharala pelješke vinograde i totalno uništila dingač. Pokoj mu duši! A prije dva tjedna je još stajao ondje i gledali smo se. Za one koji žele znati više: dingač se radi od autohtone sorte plavac mali i to od grožđa s malog, strmog lokaliteta u istoimenoj regiji kod Potomja, a koja se proteže na svega nekih 7 km. Dnevnice berača grožđa za dingač su veće čak i od dnevnica letećih informatora (interna TZGZ prispodoba, op. a.) I zato je tako cijenjen i hebeno skup. Ni u Vrutku nema niš dobro jeftinije od 90 kn.
Evo i autentične fotografije dingača snimljene prije cca 2 tjedna, dok je još bio živ i zdrav. I ne, to NIJE NAJOBIČNIJE GROŽĐE!!! Mama ti je najobičnije grožđe!
Jučerašnje srdele bile jako dobre. Ali filetiranje istih je prljava rabota. I dugotrajna. Znači, u nauljenu vatrostalnu posudu staviti red filetiranih srdela, posoljenih, na to tanke kriške limuna pa red kriški paradajza. Završiti sa srdelama i sve preliti mješavinom maslinovog ulja, papra, peršina, mažurana i češnjaka. Oko pol sata na 200 stupnjeva.
Hedonistički ručak upotpunili smo i zelenom salatom iz bakinog vrta, crnim chiantijem i nenadmašnim Horakovim kolačima.
Srdele su zakon. Jedna od najzdravije vrste ribe, a i najjeftinije. Moju svinjsku polovicu i mene posebno ljuti njihov loš položaj u jadranskoj, a i široj gastro ponudi. Ne možeš ih nigdje naći, osim masovno na ribarskim feštama, zanemarene su, a ako pitaš za njih u restoranu, sažalno te i s visoka gledaju k'o da kažeš "Molim vas, nas 28 bi podijelilo jednu malu pizzu margheritu, pa ako nam možete narezati..." I svi prešutno vode agresivnu politiku prisiljavanja ljudi da se u restoranu jede isključivo bijela riba 1. kvalitete, po mogućnosti kapitalka. Dignimo glas za dignitet sitne plave ribe! Rene, znam da si uz nas!
Pouka ovog posta glasila bi: Volite srdele, i one će voljeti vas.
