| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
A never-promised rose garden.
Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"
lolavictrola@yahoo.com
Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center
Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor
Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity
Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola
Arhiva:
Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani
|
Daklem, proslog vikenda isla sam na Murnauov "Phantom"--da, jos jedan crnobijeli nijemi film, nikad mi dosta. Svakom svoje--niti ja tjeram nekog na njih, niti moze neko mene povuci na najnoviju ljigu, stajaznam, Meg Ryan ili Toma Hanksa. I, u svojih 20+ godina samostalnog "idjenja" u kino(teke), navikla sam da, u principu, na te nepopularne i/ili starije stvari idu uglavnom ljudi koji ih vole, pa je publika bar sofisticirana (u smislu da znaju sto da ocekuju), mada cesto vrlo mala. Recimo, u Splitu sam redovito na nekim stvarima bila sa--istinu govorim--cetvoro, petoro ljudi... Pretprosle godine, onaj mrzovoljni starac sto propusta znao bi reci nama zalutalima, "Da vidmo oce li jos neko doci, ili projekcije nece biti..." E, u vecim gradovima i posjecenost je bila veca; u NYCju i ovdje u Torontu, ako se ne pojavis bar po sata prije, sjedit ces s nosom uz ekran ili do nekog smrdljivca od koga su svi pobjegli. Kanadjani su, opcenito, vrlo fini ljudi, a ovo je valjda najodgojenija filmska publika u kojoj sam ikad bila. Zato mi je bio ruzan sok, kad se na "Phantomu" pojavio jedan par... Jedan par koji nisam ni pogledala, ali sam ih zato istrpila cijelom duzinom filma, jer su sjeli tocno iza mene. Po glasovima, koji ce me sad pratit do groba, bar sredovjecni. Prijatelji, nista vise: gospodin s nepodnosljivo prodornim brundavim basom i tvrdim akcentom pricao je dobrih deset minuta o svojim internetskim avanturama i kako je upoznao--ZAMISLITE!--neku poliglotnu Poljakinju koja si je "uvrtila" u glavu da je plemkinja. Njegova pratilja cenila je od smijeha. Zapravo--to je bilo najgore--OBOJE su se cerekali CIJELO vrijeme, tokom filma, koji je bio izvrsna melodrama i ni po cemu cerekavo smijesan--nikome osim njima. Da se doda muci, gospodin je toliko zaudarao na duhan, da sam JA to osjecala, sjedeci ispred njih. E, a gospodja se nije dala nadmasiti poljskom plemkinjom, nego je objavila cijeloj dvorani kako je Internet jako dobra stvar i kako ona posebno cijeni mejlove koje je dobila od MARGARET ATWOOD. Da, da, potvrdjuje gospodin, MARGARET ATWOOD je BRILJANTNA, DUHOVITA...SJECAS LI SE KAD...! Onda se pojavio pijanist--nijeme filmove ovdje uvijek prati ziva glazba--i pokazalo se da su novaci, jer su se iznenadili. Odmah sam znala da je gotovo, ali nisam se imala kamo premjestiti... Nakon filma, samo sam se nadala da ih nikad vise necu sresti/cuti. Danas sam isla na "Financije velikog vojvode", koji sam jedva cekala jer je pisalo da je snimljen na "zivopisnoj dalmatinskoj obali". Bilo je puno manje ljudi nego prosli put--film je manje poznat, utorak popodne je, pa je jos napadalo proklete snjegulje... A meni super! Uvalila sam se na dobro mjesto, odahnula, spremila se... I onda zacula ono FATALNO basovsko brundanje, i polupijani kikot... Omajkumunebesku. Je, ovaj put su bili par redova dalje, ali sto to znaci kad se netko niti ne trudi da snizi glas. Ljudi su im opet psikali i sistali, ali sta je raja plebejska spram gospodina u borsalinu i kaputu od kamelhara koji si je na netu naso groficu, a ide u kino s korespondenticom MARGARET ATWOOD. Al dobro. Uzivila sam se u film--divota jedna, samo sam mislila gjde da ga nadjem, pa kako cu istampati kadrove, Dalmacija, more, skune, jedrenjaci, otok, ne znam koji--da li Brac? Pucisca?--ne prepoznajem, a ovo je sve prije Drugog Svjetskog, gledam lica--nasa lica--a onda: SPLIT! PALACA! Peristil! Vocni trg! "A. Matosica: Radnja konopa", neki natpis Schekl... ne vidi se dobro, ali dovoljno da znam da nikog vise tog imena u Splitu nema--uglavnom, kamera miluje grad, luku, Marjan, pa sa Vidilice--prava turisticka brosura... ali OVO je najbolje: kad se prvo pojavila Palaca, onako preko cijelog platna, s Rivom ispred, ona nesnosna koza iza zamjauce: "Florence"... a ja... ma nisam nista glasno rekla, a da sam se mogla prosut onako pred svima... I mislim se, prascadi neodgojena i neobrazovana, pa da se dopisujes s Tolstojem, jebes si i manire i znanje. Jer, ako je vec previse od bilo koga ocekivati da prepozna Split, netko tko se pravi da ZNA kako izgleda Firenca, bar bi morao znati da nema izlaz na more, a da bi onaj blatni potok od Arna mogao primiti jedrenjak samo na kotacima... Firenca! |