| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
A never-promised rose garden.
Richard Burton's translation of Saadi's "Gulistan"
lolavictrola@yahoo.com
Linkovi
Hidden children
Perlentaucher
Exquisite Corpse
New York Review of Books
The Gramophone
The New Yorker
Gambit Weekly
The Village Voice
The Film Society of Lincoln Center
Live Journal images
Louise Brooks
The Tiger Lillies
How to eat mangoes
How Stuff Works
Humbul Humanities Hub
Mouse development
Lya De Putti
Strange Attractor
Comiclopedia
Tijuana Bibles
Words Without Borders
Le Courrier des Balkans
Minamoto Kitchoan
The Internet Movie Database
Film Noir
La Cinémathčque française
Cuba Solidarity
Agnes
Ateh
Atrios
Baghdad Burning
Bidon
Blind Lemon Jefferson
Boris i Luka
Cannonfire
Cosmic variance
Dan Savage
Daut
Feminist blogs
Filologanoga
Haramlik
James Wolcott
Jimbo
Jordan
Juan Cole
Juliere
Kaseta
Kleeon
Koka
Makedo
Marsal
Moljac
Monoperajanka
Nachtfresser
Nikola
Pharyngula
Pike
Quod scripsi, scripsi
RealClimate
Rozi Slon
Scientific American
Squid
(xvii)
Syria Comment
SyriaPlanet blogs
Širin
Tea Time
Thanatz
Tramtincica
13
Vampir probodeni
Vampir uskrsli
Xiola
Arhiva:
Prvi post
9/11
Happy married people
Gay vjencanja u San Franciscu
Kako otici u Ameriku, postdiplomska verzija, I
Kako otici u Ameriku, II
Kako otici u Kanadu
Biologija zene i seksa
Moja muzika
Zeno, STOJ!
Kerry vs. Bush u Isuslandu
Bloomsbury
Delia Elena San Marco
Je li cool biti gay?
PFLAG
Hodoljublja
Women in science, Pakistan
Bellocq
”Heather ima dvije mame”
Nacisti i Crkva
Sovjetske slikovnice
Jan Morris
Fuge i lutanja
On bullshit
Prava homoseksualaca sirom svijeta
Genitalno sakacenje zena
O klitorisu
Deset dana u Havani
 Sinoc sam do jedan citala najnoviju biografsku knjigu Karen Armstrong, eskperta za religiju. Bila sam je posudila s nekim specificnim drugacijim ocekivanjima, no ono sto sam nasla ih je premasilo; knjiga je izvrsna, uzbudljiva, originalna. Znala sam otprije da je Armstrongova prvoklasan um, iz ovoga izbija i fenomenalan covjek...Od 1962-e do 1970-e K. A. je bila opatica (nun), a svom redu je pristupila sa 17 godina, na veliku zalost svoje rimokatolicke, no ne posebno pobozne obitelji. U 25oj godini, na drugoj godini faksa (na Oxfordu, studirala je englesku knjizevnost), napustila je red, potpuno razocarana, i pokusala se opet integrirati u svjetovni zivot, kao novopeceni ateist... Izvrstan je opis njenog studija i postdiplomskog, tokom kojeg je zivjela kod jedne ekscentricne, beskrajno simpaticne akademske obitelji ne placajuci stanarinu jer im je pomagala oko autisticnog sina. Ne mogu ovako na brzaka postivati sve nijanse njenog duhovnog razvoja, a svaka je vazna, ali: dakle, mlada Karen osjeca "poziv", no opaticki zivot je konacno porazi besmislenoscu svoje (u mnogocemu okrutne i glupe) discipline i ozbiljno joj ugrozi zdravlje: godinama pati od nesvjestica koje opatice smatraju pukim odrazom njene "melodramaticne", preosjetljive prirode. Sama Karen prihvaca da su to i jos neki simptomi (halucinacije, kratkotrajne amnezije) znak njene dusevne slabosti i mozda sklonosti ludilu, sto je, nevjerojatno, potpomognuto nekolicinom psihijatara kod kojih bespomocno ide, da bi joj 1976-e KONACNO neurolog dijagnosticirao klasicnu epilepsiju temporalnog reznja... Dobija prave lijekove i rijesava se mentalnog balasta straha od ludila i kompleksa o "slabosti". Bitno je i njeno razocarenje "odsustvom Boga", naime, time sto joj se u tih sedam godina nije obratio, nije pojavio, niti su duhovne vjezbe i meditacija pomogle. Nakon prve biografske knjige u kojoj je opisala sedam godina u samostanu, pravi u Izraelu seriju o Isusu za BBC, "Prvi krscanin"; to je pocetak njene karijere pisca i komentatora religije. Boravak u Izraelu cini da shvati kako su krscanska ucenja o judaizmu lazna i nepotpuna, istovremeno se pocinje interesirati za islam--jos uvijek kao agnostik/ateist. Jer, tokom pisanja "Povijest Boga" (njena najuspjesnija knjiga), otkriva da ju je kvazi-religijska PRAKSA dovela u stanje vjere ili religioznosti--da se, kako kaze, moze biti religiozan (ili se mozda samo TAKO zaista moze biti religiozan) ako se ne vjeruje u objektivno postojanje Boga i onih nevjerojatnih ucenja o bezgresnom zacecu, uskrsu itd. Bitna je jako interakcija s jednim rabbijem koji joj isprica anekdotu o rav Hillelu: dosla mu skupina barbara i kazu da ce preuzeti judaizam ako im moze izreci tu vjeru stojeci na jednoj nozi. On digne nogu kao roda i rece: "Ne cini drugome ono sto ne zelis da drugi cini tebi. To je cijela Tora, ostalo su komentari. Sad idite i procitajte." Ali, da, poanta mog naslova: i u ovom slucaju Crkva je paralizirala i onemogucila duhovni razvoj umjesto da ga potakne, jer je Crkva prije svega jedna politicka organizacija koja hlepi za politickom i ekonomskom moci i kao takva razara daleko vise nego sto stvara. |