|
ej, ljudovi! vratila sam se kući (pjevajući), profeštala subotu (koja je bila jedna od najboljih do sad) i konačno se bacila na pisanje posta...
hmm...recimo da mi se dogodilo puno toga u ovih mjesec dana...promjenila sam neke svoje stavove, odluke i proširila granice tolerancije (aha). na te promjene najviše je utjecao kamp na kojem sam bila tjedan dana (s frendicama) i ljudi koje sam tamo upoznala. nisam se ni nadala da bi moglo biti genijalno! očekivala sam nešt uobičajeno: pijančevanje do jutra, spavanje, izležavanje na suncu, dim cigarete uz šum morskih valova, buntovnički pogled na voditelje, bježanje u kasnim večernjim satima,...
zvuči dobro, a bilo je totalno suprotno i još bolje...bilo je mnogo rasprava: pitanje Boga, vjere, sudbine, života. to mi je pomoglo da shvatim neke stvari koje prije nisam shvaćala ili, jednostavno, nisam primjetila. iako sam svjesna toga da neke sumnje prema njemu nikada neću rješiti, ljudi su mi u kampu približili (nazovimo tako) Boga. još uvijek ne vjerujem u njega i ne mogu ga prihvatiti, ali sada sam barem sigurna da na ovom svijetu, osim sudbine, postoji i nešto drugo. kada potpuno izgubiš vjeru, teško se ponovo vratiti na taj neki put i vjerovati u Nešto, no, lakše je prihvatiti to Nešto nego misliti (ili možda znati) da na ovom svijetu postoje samo neznalice i grešnici poput tebe. takvo je barem moje mišljenje.
|
