petak, 26.05.2006.

o smrti...


vidi vraga! čak sam se sjetila nešt napisati! …heh…

pred dan, dva profa nam je postavila jedno zanimljivo pitanje…kaj bi napravili trenutak(sekundu, minutu,…) prije smrti? prvo su svi blentavo pogledavali oko sebe, a onda je iz zadnje klupe pao odgovor: "pa, ja bi se pomolila!" iskreno, nikad nisam razmišljala o tome…ne vjerujem da bi se pomolila…kome da se molim?? Bogu? Budi? Alahu? ili možda Zlatnom teletu?? ne znam…pomolila se sigurno ne bi…a istina je i to da sve ovisi o uvjetima u kojima umireš…recimo da umireš uz osobe koje su ti drage (i da si pri svijesti)… rekla bi im da ih volim…zvuči izlizano, ali kad malo bolje promisliš, to je jedina pametna stvar koju možeš reći…

ali, pitanje je totalno glupo!! o smrti uopće ne bi trebali razmišljati! zašto se zamarati nevažnim stvarima? zašto se zamarati nečim nepoznatim?? smrt je svakom živom biću nepoznanica! ne znamo što je smrt…znamo jedino što je leš…o smrti možemo samo nagađati…

zaključila sam da ću prije smrti napraviti ono što mi prvo padne na pamet…više neću razmišljati o takvim sranjima…

- 22:45 - raskeli enega (12) - za dušu - i herc

četvrtak, 18.05.2006.

ispred gradske kavane (promjena gledišta)


sunce prži moje blijede, neishranjene obraze. svojim zrakama osvjetljava maleni prostor ispred gradske kavane. tu boravim svaki petak poslije trećeg otkucaja zvona na crkvenom tornju. petak je dan kada gradom prolazi najviše ljudi koji svake 4 minute i 17 sekundi ubace 10 lipa u moj stari i rupicama bogat lončić. taj mi je dan najdraži zato što osim toplog kruha mogu kupiti i komad salame. salamu najčešće utrpam u usta, a kruh čuvam sve dok se na njemu ne nastane zelene gljivice pljesni.

novac moram čuvati za hladne zimske dane kada je prosjačenje na ulicama gotovo nemoguće podnijeti. teško mi je kad se sjetim sudbine mog prijatelja. umro je od hladnoće ostavljen tako nekoliko dana. nitko nije uočio da mrtvo dijete leži u vlažnom i tamnom haustoru sve dok truplo nije počelo zaudarati. srećom, tada ga je pronašao jedan stari prosjak i prije nego što su mu štakori izjeli veći dio lica. svaki tjedan posjećujem njegov grob u nadi da ću uz svoju vidjeti i koju drugu svijeću.

nisam upoznata s lijepim životom. moj se život svodi na preživljavanje, a počeo je kada me jedna starica pronašla u kutiji kraj kontejnera, onako samu i odvojenu od svijeta. bilo mi je svega nekoliko mjeseci. ta me starica naučila preživljavati. svaki mi je dan udijelila komad kruha, a ako sam još uvijek bila gladna, sama sam morala nabaviti hranu. ljeti sam najčešće krala sočne plodove, dok sam zimi hranu "nabavljala" u trgovinama…nekoliko sam puta bila uhvaćena u krađi, ali nikad nisam zadobila više od pet masnica. starica je umrla kad mi je bilo sedam godina.

sretne trenutke okusila sam tek prije dvije godine upoznavši dva dječaka koji su mi postali najbolji prijatelji. jedan je, kao što sam vam već ispričala, umro od hladnoće…drugi je još živ. njega volim najviše na svijetu. isprva smo bili prijatelji, a sada smo i nešto više od toga…san nam je jednog dana skupiti dovoljno novaca za odlazak na neko bolje mjesto, na mjesto gdje više nećemo igrati ulogu prosjaka.

sunce mi prži blijede i neishranjene obraze. petak je. na malenom prostoru ispred gradske kavane prosjačim za san.

Image Hosted by ImageShack.us


- 01:10 - raskeli enega (14) - za dušu - i herc

četvrtak, 11.05.2006.

kaj mi škodi živcima?


jep…živa sam…još dišem…
znam, nisam dugo pisala…prošli sam tjedan bolovala od kroničnog nedostatka inspiracije…ha, jebi ga, lijek još uvijek nije nađen…bilo mi je skroz glupo pisati: "joj…opće nemam inspiraciju za ovaj post, ali znate kaj? vreme se konačno stabiliziralo!!" hmm…pa mislim, ono…koma…samo je žalosno to kaj 80% postova počinje upravo sličnom rečenicom…

moram napomenuti da mi grozno na živce (ili po domaće: na cucu…heh) ide kad neko ostavlja komentar tipa: "super ti je blog! posjeti moj…"…pa daj se streli…kao prvo baš neću jer ti je iskrenost na razini najobičnijeg "lažova", a kao drugo…i tekst ispod naslova je za čitanje… volim kad ljudi izražavaju svoja mišljenja kakva god bila…

glavna tema prošlog tjedna…n.i. …samo jedno…bilo pa prošlo…
pozitivno je to kaj smo imali još jedan razlog za feštu…kraj n.i. …heh
naravno, nije prošlo bez alkoholiziranja naših malih jadnih jetrica ili ti ga uništavanja malobrojnih moždanih stanica…promijenile smo i lokaciju, pa je zlostavljanje vlastitih, sad već bijednih organa, bilo još i slađe…ah…samo jednom se živi…a, kad malo bolje razmislim…možda sam zbog toga bolovala od nedostatka inspiracije…hmm…zanimljivo…


- 00:42 - raskeli enega (28) - za dušu - i herc

utorak, 02.05.2006.

prijetnja sudbini


tek sada shvaćam...
život nije bajka. život je gruba igra.
igra koja nanosi bol i patnju.
bol jaču od otvorene rane.

no, otvorena je rana smijeh!
boli, ali je prolazna. kao i život...prolazna!
opraštam ti sada sudbino, ali znaj...
iskali se ne meni ako želiš...
možeš me i zaklati!!
ali...voljene mi ne diraj!
priznajem...teško bih podnjela još jedan udarac,
kao onaj u prošloj borbi.
sjećaš se?
tada je pobjedila tvoja jebena crna strana...

- 00:18 - raskeli enega (24) - za dušu - i herc

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>