Marketing
ispred gradske kavane (promjena gledišta)
sunce prži moje blijede, neishranjene obraze. svojim zrakama osvjetljava maleni prostor ispred gradske kavane. tu boravim svaki petak poslije trećeg otkucaja zvona na crkvenom tornju. petak je dan kada gradom prolazi najviše ljudi koji svake 4 minute i 17 sekundi ubace 10 lipa u moj stari i rupicama bogat lončić. taj mi je dan najdraži zato što osim toplog kruha mogu kupiti i komad salame. salamu najčešće utrpam u usta, a kruh čuvam sve dok se na njemu ne nastane zelene gljivice pljesni.
novac moram čuvati za hladne zimske dane kada je prosjačenje na ulicama gotovo nemoguće podnijeti. teško mi je kad se sjetim sudbine mog prijatelja. umro je od hladnoće ostavljen tako nekoliko dana. nitko nije uočio da mrtvo dijete leži u vlažnom i tamnom haustoru sve dok truplo nije počelo zaudarati. srećom, tada ga je pronašao jedan stari prosjak i prije nego što su mu štakori izjeli veći dio lica. svaki tjedan posjećujem njegov grob u nadi da ću uz svoju vidjeti i koju drugu svijeću.
nisam upoznata s lijepim životom. moj se život svodi na preživljavanje, a počeo je kada me jedna starica pronašla u kutiji kraj kontejnera, onako samu i odvojenu od svijeta. bilo mi je svega nekoliko mjeseci. ta me starica naučila preživljavati. svaki mi je dan udijelila komad kruha, a ako sam još uvijek bila gladna, sama sam morala nabaviti hranu. ljeti sam najčešće krala sočne plodove, dok sam zimi hranu "nabavljala" u trgovinama…nekoliko sam puta bila uhvaćena u krađi, ali nikad nisam zadobila više od pet masnica. starica je umrla kad mi je bilo sedam godina.
sretne trenutke okusila sam tek prije dvije godine upoznavši dva dječaka koji su mi postali najbolji prijatelji. jedan je, kao što sam vam već ispričala, umro od hladnoće…drugi je još živ. njega volim najviše na svijetu. isprva smo bili prijatelji, a sada smo i nešto više od toga…san nam je jednog dana skupiti dovoljno novaca za odlazak na neko bolje mjesto, na mjesto gdje više nećemo igrati ulogu prosjaka.
sunce mi prži blijede i neishranjene obraze. petak je. na malenom prostoru ispred gradske kavane prosjačim za san.
Post je objavljen 18.05.2006. u 01:10 sati.