|
sjedim ja tak doma, buljim u monitor, proučavam posljednje svoje postove i vidim da su svi nekak depresivni…ajd, sad malo za promjenu idem ja kao pisati neki veseli post…razmišljam o čemu bi mogla pisati i na pamet mi padaju same depresivne teme…ok, pokušavam se sjetiti nekog smiješnog događaja iz djetinjstva i nejde…prošećem se jedanput gore, dolje po sobi…ništa…u ruke uzmem neku lopticu, 3 put je nabijem u zid, malo fasade padne dole i ništa…ustvari, probudila sam staru i bila prisiljena slušati «koncert vokalnog 'a capella' zderavanja»…ok, to je prošlo…hmm…onda sam se sjetila kak sam jednom prilikom kao mala trebala na wc. ono, obaviti nuždu, ne…je, al meni se nije dalo ići do wc-a pa sam se iza fotelje u dnevnoj sobi popišala na produžni kabel. naravno, uplašila sam se kad su iskre počele frcati, rasplakala se i otrčala na ulicu derući se: «mama, ,mama! raketa!!». no, ta priča opet nije baš vesela zato jer sam mogla, hmm…krepati već u šestoj godini života. viii, veselo. pokušavala sam se i dalje sjetiti kaj bi mogla napisati u postu da ne bi bio depresivan. zakaj ne bi jednostavno stavila riječi od neke pjesme? no, brzo sam odustala od tog poteza jer znam da rijetki to čitaju, a i dosadno je…pomislila sam da bi mogla malo potračati profesore, al' kad sam se sjetila škole i sva sranja koja bi trebala znati za drugi tjedan (latinski kao najveći kup govna), a nemam blage, skoro sam se zbljuvala…i tak sam ja odustala od pisanja veselog posta…
|
