Cenzura

Prije nekoliko dana moja draga K. čitajući svoju news grupu, naišla je na obavijest o kazni jednom od učenika Prve riječke gimnazije. Dotičnog su kaznili ukorom pred isključenje zbog komentiranja svojih profesora u njegovom blogu. Nikakve daljnje informacije nije bilo, pa sam odlučio pogledati taj blog. Naravno, blog je ugašen, ali uz pomoć Googla uspio sam doći do tog perorijeka.blog.hr, kako ju je Google zadnji put zapamtio (vrlo zanimljiva opcija u Google-u).

Poprilično me je interesiralo što je zapravo taj učenik napisao tako strašno da mu je "dodijeljen" ukor pred isključenje. Skrolirajući (čudne li riječi) niz stranicu nađoh tekst i pročitah ga. I stvarno mi nije jasno čemu (ali čemu) je dotični zaradio ukor.

Doduše, malo je njegov rječnik u pojedinim momentima nezgodan, ali ništa strašno. Puno se gore stvari mogu pročitati na drugim mjestima.

S moralne strane (moje strane) gledajući, malo je bio neugodan. Pišući post o svom kolegi, nazivajući ga svim mogućim pogrdnim imenima i dodjeljujući mu razne epitete po meni je zaradio puno goru kaznu i takav post je u potpunosti za osudu. Ali komentirajući profesore i dodjeljivati im ocjene o simpatičnosti ne smatram uvredljivim ni pod koju cijenu, čak to pozdravljam sa strane da ti isti profesori trebaju prihvatiti takvu kritiku i na osnovi nje popraviti svoj odnos prema učenicima i predmetu koji predaju. Pa na kraju krajeva, ne postoje učenici zato da bi profesori imali posao, već da ih nauče nečemu korisnom što će im trebati u životu.

Izgleda da su se profesori našli uvrijeđenim samom činjenicom komentara na njihovu stranu, i to poprilično oštrog u pojedinom slučaju (što smatram opravdanim). Ponavljam, možda je to trebalo opisati malo više u rukavicama bez upotrebe nezgodnih riječi. Ali, u ovom slučaju, profesori su se sjetili da je sila u njihovim rukama (force is with them), da oni imaju moć prekinuti bilo kakav trag o njihovim slabostima. I oni se odlučiše na ukor pred isključenje. Gore nisu mogli napraviti. Jer time zabranjuju slobodu govora, u bilo kojem obliku, u bilo koje vrijeme. Ni slučajno nemojte nešto komentirati o profesorima, ni u hodnicima škole, ni po ulici; netko će čuti i dobivate ukor.

Puno sam razmišljao o ovome zadnjih par dana, a danas vidim da je to odjeknulo i u blogerskom svijetu. Posve razumljivo. No to me navelo i na druga razmišljanja…

Gdje je granica između moralnog i nemoralnog, gdje je granica između klevete i komentara?

Koliko nas može završiti na sudu zbog oštrine naših tipkovnica, opakih prstiju i bistre glave? To me je navelo na iščitavanje mojih prošlih postova. I bijah zadovoljan jer su u mojim postovima samo navedene činjenice. Pretpostavimo da se navođenje činjenica ne može prikazati kao uvreda ili kleveta. Ali, prema prethodnom primjeru, svako iznošenje svojeg mišljenja postaje potencijalna kleveta.

I zato, kolege blogeri, čuvajte se, jer razmišljanje vlastitom glavom vodi prema financijskoj i društvenoj propasti, vas samih. Jer kad se netko jači od vas okomi na vas, gotovi ste.

Još jedna stvar u kojoj je učenik s početka priče pogriješio… Dopustio je da se lako otkrije njegov identitet. Zato, pišite inicijalima, pseudonimima i sl. pa ćete bez straha moći iznositi svoje mišljenje.