Postdiplomski

Mali uvod za početak iliti digresija na prethodna pisanja:
Sada sam super! Prošlo je cca 11 mjeseci od prekida, nova cura bolja da ne može bit. Ali o tome možda (jedno VELIKO možda) jednom drugom prilikom.
Znam da nisam pisao dugo, najvjerojatnije tko zna kad će me opet uhvatiti volja, ali eto vam ga sad.
Isto tako znam da bi se moglo malo poraditi na vizualnom izgledu ovog mog, ja mislim, najrjeđe posjećenog bloka na planeti nam Zemljici, ali meni se ne da.

A sada bi želio podjeliti s vama iskustva sa postdiplomskog studija na Građevinskom fakultetu u Rijeci.

Krenuli smo dosta kasno, negdje u prosincu počela su predavanja iz matematike. Za to imam najveću pohvalu. U tri tjedna sve lijepo odslušali.
A zatim krenula strava.
Iduće smo slušali Metodu konačnih elemenata, koju predaje upravo voditelj postiplomskog studija. Faca dođe s laptopom na predavanje, ukopča projektor i krene predavanje...
On klika po laptopu, otvara čas jedan, čas drugi fajl, pa ne znam gdje sam to stavio, ne, čekajte, to nije taj file, ma bio je tu sinoć......
A mi k'o glupani blejimo u zid.

Konačno ga nađe! Nisam uspio povjerovat. I krene objašnjavanje: ovo vam je zid koji smo podjelili u nekoliko elemenata, ovo je taj jedan element, njegova matrica konzistentnosti, matrica opterećenja, i to je rješenje, idemo dalje.... I traži sljedeći file.

Ma čekaj.... Što?!! Kakva matrica konzistentnosti??!! Što je to??!! Čemu služi??!! ŠTO?!!
I tako svaki put. Objašnjenja su do pakla i nazad s povratnom kartom za Nigdjezemsku. Mislim da ga ni akademici ne bi razumjeli o čemu priča. Tip je doduše genij, to se vidi, ali definitivno ne uspijeva prenijeti znanje na druge.

Ali to je samo jedna strana medalje. Upravo su se ta predavanja rastegla cca 4 (ČETIRI) mjeseca, a bilo ih je koliko i matematike (za tri tjedna gotovo). Pa odgode predavanja, a da nas ništa ne obavijeste, samo se pojavimo, a ono na vratima: Ups, danas nećemo imat. Čekaj malo, ljudi voze po 100 km da bi došli, pa ne mogu se tako ponašati prema nama. Jedna cura je došla iz Mostara u Rijeku na ispit taj dan, da bi saznala da dotičnog nema, a on ju nije obavijestio!!!! MA ŠTO?
Imaju naše brojeve telefona, mailove, adrese, ali nitko da bi rekao nešto.

Sada smo pred kraj slušanja trećeg predmeta prvog ( PRVOG ) semestra. Za izradu seminara moramo koristit neki program koji su izradili profesori tog predmeta i dotični iz prethodnog. Vjerujte, ni jedan ni drugi što se tiče toga nisu baš čisti. Zadnji put smo došli da nam prezentiraju i objasne kako program radi i kako ćemo ga koristiti.

Prezentacija i objašnjenja su išla nekako ovako:
Sada ćemo vam pokazati kako ovaj naš program radi tako da ćemo riješiti jedan praktični primjer.
I krenu oni.... Pa kliknite tu, pa tamo, pa ovdje, pa to promjenite....
Program je izuzetno kvalitetan, ali istovremeno izuzetno težak, suprotnost user-friendly-u u potpunosti iliti unuser-enemy sučelje.

U jednom trenutku program javi grešku, a objašnjenje je bilo:
Ma što je sad ta greška, ma nema veze to ćemo sada zanemariti....
Baš sam htio pitat da li, i ako meni javi grešku, da li ću ju ja zanemarit... Čisto sumnjam.

Tako je već skoro sedmi mjesec, a mi još nismo upisali drugi semestar....
Ne znan što da kažem na sve ovo, svi smo totalno isfrustrirani takvim ponašanjem prema nama.

Nadam se da će netko od njih pročitat ovo, pa je barem dobro što neće znati tko piše.

Eto, toliko htjedoh podjeliti s vama moja iskustva. Nadam se da će krenuti na bolje.