Život dviju gryffindorka...
Štafeta
Primili smo štafetu od Jura i Film i Yocelin.
Sarah
5 stvari koje nitko ne zna o meni:
1.Obožavam spavati (mada mislim da to već svi znaju,krevet je moj najdraži prijatelj 
)
2.Obožavam matematiku (to mi je najdraži predmet,iako većina ne može podnijeti taj predmet meni je super!!! 
)
3.Ovisnica sam o TV-u (to mi je drugi najbolji prijatelj...Najbolje kad se to dvoje spoji! 
)
4.Uvijek kasnim ( nema mi ništa mrže nego kad dođem pred školu i onda moram čekati 15 minuta da uđemo 
.Meni to uopće ne smeta,pa ne vidim razloga da bi drugi na to obraćali veliku pozornost )
5.Bavila sam se plesom i baletom,a sad ću ići na latino-američke plesove ( ali treba se dugo čekati na partnera,više nisu ni momci što su nekad bili 
)
Moje želje u novoj godini:
1.Želim,želim...Da budem bolja osoba!
2.Sreću-naravno.Ali ne samo sebi,već i ostalim ljudima dobre volje 
3.Dobiti nekog kućnog ljubimca,bilo kojeg-nisam baš izbirljiva
4.Pročitati puno knjiga,pogotovo jednu...
5.Malo više vremena
Samy
5 nepoznatih stvari o meni:
1. ...uff...=)...a da...=)...evo jedna 'zanimljivost'.HPfan sam postala tek prosle godine kad sam pocela citati prvi dio,onako bez posebno razloga.Nitko me nije nagovarao samo sam uzela knjigu koja je dotad stajala zaboravljena
u ormaru zajedno sa drugim i trecim nastavkom koje je moja starija sestra dobila na poklon za Bozic 2001. godine.Eto mozete misliti...Knjige su stajale tu 6 godina a ja nisam ni bacila oko na njih,a sad...hm,druga prica...=)
2.Obozavam forenzicarske i kriminalisticke serije i filmove...i razotkrivace mitova =)=)=)
3.Nevolim narodnjake i sapunice
4.Treniram odbojku 
5.Volim...
crtati,
pisati,
citati,
mijenjati rukopis,
jesti snickers(
),
sarati po koricama biljeznica,
gledati rukometne utakmice,
vikend itd.
U novoj godini bih zeljela...
1....pa...srece,zdravlja,ljubavi itd. bla,bla...=)
2....da procitam 7 knjigu jer cu,ako morala cekat vise-poluditi =)
3...uspjeh u skoli...
4....da svi oko mene budu dobro...
5....da ovaj blog uspije...=0)
Oprostite što nismo pisali post ni štafetu,ali stvarno nismo imale vremena sad kad je počela škola.Unaprijed hvala na razumijevanju!
Štafetu prenosimo na:
1.HarryPotter15
2.LaNNa a.k.a GiMnAsTiChArKa
3.Magie Riddle
4.r0ckerica14
Bilo nam je stvarno teško odabrati na koga ćemo prenijeti štafetu,budući da je skoro svi imaju! Hvala na razumijevanju!
Hogwarts Express
Tata me prenuo iz sna.Pokušala sam otvoriti oči,ali jednostavno nisam mogla.Sunčeve zrake razasule su se svuda po sobi.
-Sarah,moraš se ustati.Sad će doručak.-rekao je.Samo sam kimnula u znak potvrde.Ustala sam se i spremila se što sam brže mogla.Otišla sam do kuhinje gdje je mama skidala pregaču,što je značilo da me doručak već čeka na stolu.Doteturala sam i sjela u moje uobičajeno mjesto.
-Nećeš povjerovati,Elizabeth.U Gringottsu se dogodila provala.-tata je rekao listajući novine za stolom.
-Molim??Šališ se!Nemoguće da netko provali u Gringotts!-rekla je mama iznenađujuće.Meni je to bilo sasvim neočekivano.Obično je mama donosila informacije u kuću i obično je ona sve znala.
-Gringotts,to je ona čarobnjačka…-rekla sam,ali me mama prekinula u riječi.
-Banka,tako je.
-Što je tu tako čudno?-upitala sam.
-On se nalazi miljama ispod Londona.U Gringotts provaliti i izvući se živ,to je nevjerovatno.Trebali smo te odvesti kad smo bili u Zakutnoj ulici,ali sam smatrao da je bolje da ne ideš,ona kolica su im grozna.-rekao je tata.Stvarno sam bila ljuta.Od svih mjesta u Zakutnoj ulici,Gringotts mi je zvučao najtajanstveniji,a oni me uopće nisu odveli tamo.
-Znaš,ja mrzim one gobline.Tako su antipatični.Bolje ti je sa njima imati što manje posla.-mama je nadodala vjerovatno kad je vidjela moj pogled.Završila sam s doručkom i pošla u svoju sobu.Otvorila sam vrata i vidjela da Lady spava u svojo krletci.Malo sam razgledala po sobi,dosađivala sam se.Upalila sam radio gdje sam slušala Čudnovate sestre.Malo poslije uzela sam knjigu Fantastične zvijeri i gdje ih pronaći.Dugo vremena sam čitala,ulazeći još dublje u svijet magije...
***
Sjedila sam u svojoj sobi promatrajući svoj štapić.U glavi mi je bilo samo jedno-odlazak u Hogwarts.Pogledala sam na kalendar- 30.08., sutra je trebalo krenuti na kolodvor.Bacila sam se na spremanje.Odjeća,knjige,štapić, teleskop...Zatvorila sam kovčeg baš u trenutku kad mi je mama ušla u sobu.
-Jesi li se pripremila kovčeg za školu?-upitala me je.
-Da,trebam samo Lady staviti u krletku.-
-Spremi se za spavanje,sutra treba rano krenuti.-rekla je to čudnim glasom i nasmiješila se,ali to nije bio onaj njezin pravi smiješak,već nekako hladan i tužan.Vrata su se zatvorila za njom.Ne znam zašto,ali pošla sam za njom.Tata i mama sjedili su za stolom.
-Jesi li se spremila za spavanje?-pitala je mama.
-Nisam još.-odgovorila sam.
-Pa sutra trebaš rano ustati.U 11 sati polazi ti vlak,a moramo krenuti u 6:30.-zakolutala sam očima slušajući tatu.Nikad se nisam ustajala tako rano.
-Uredu,-rekla sam,iako baš i nisam tako mislila,-ti ćeš me voditi?-
-Da.-rekao je,ali kad sam ga htjela pogledati u oči,samo je skrenuo pogled.
-Pa,idem ja spavati.Laku noć.-rekla sam.Poljubila sam mamu i tatu i otišla u sobu.Spremila sam se i legla.Nisam mogla zaspati…Pitala sam se zašto su mama i tata takvi.Znala sam,ali opet…Bilo mi ih je žao,znala sam da ću im nedostajati i da će oni nedostajati meni,ali je bilo doista sebično od njih što nisu mogli uživati u mojo sreći.Kapci su mi se polagano spuštali i zadnje čega se sjećam jest Lady kako se tiho prenula iz sna u svojoj krletci.
***
Otvorila sam oči.U sobi je još bilo mračno.Pogledala sam na sat.Četiri i po sata.Što mi je? Pokušala sam opet zaspati,ali bez velikog uspjeha. Ustala sam se iz kreveta.Sve sam pažljivo pregledala da ne bi nešto zaboravila .Ispostavilo se da sam zaboravila staviti komplet onih bočica što sam kupila.
Tipična ja,pomislila sam u sebi.Protrljala sam oči.Bila sam pospana,ali nisam mogla zaspati,a i vjerovatno bi zakasnila na vlak. Samo bi mi još to trebalo.Probudila sam Lady dok sam uzimala njenu krletku.
-Oprosti.-prošaptala sam,pazeći da ne probudim roditelje.Polako sam došla do dnevnog boravka gdje je začudo mama pila kavu.
-Zašto se nisi obukla.-začuđeno me pitala gledajući moju pidžamu.
-Ah,pa rano je još.Nisam se davno ustala.Evo,donijela sam Lady i moj kovčeg.Krenut ćemo za pola sata?
-Da.Tata i ja ćemo te odvesti na kolodvor.Brzo se obuci,trebaš jesti prije puta.-rekla je i čarolijom stavila tanjur na stol.
-Eto me odmah.-otišla sam u svoju sobu i obukla sam svoje traperice i omiljenu svijetloplavu majicu iste boje kao Lady.
Baš sam iskombinirala boju sa ljubimcem,pomislila sam.Još sam jednom pretražila sobu,ali nisam našla ništa što mi je trebalo za školu. Spremila sam svoj dragi krevet i otišla u kuhinju.Tamo me čekao doručak.Jela sam brzo,u strahu da ne zakasnim u školu.Odjednom mi je ponestalo daha.Počela sam se dušiti.
-Anapneo!- tata je promrljao.Opet sam disala.
-Jesi li dobro?Ne moraš brzo jesti,nećemo zakasniti.-rekla mi je mama.Nisam joj odgovorila.Stvarno sam bila smiješna.Mama je stavila tanjur na pranje i pošli smo.Još su me gledali s oprezom.Lady je spavala pored mene (stvarno se pokazala kao pravi moj kućni ljubimac,i ja volim spavati).Put je bio strašno dosadan.Tek pri kraju počeli smo razgovarati o Hogwartsu.
-Velika dvorana je veličanstvena.Strop je začaran da izgleda poput neba i…-počeo je tata,ali mu mama nije dopuštala.
-A tek predavanja i učitelji.Meni su najdraže bile Čarolije i Čarobni napitci.-slušala sam svaku riječ,sve dok nismo stigli na kolodvor.Izvadili smo kovčeg i krletku.Otišli smo do zida između perona broja 9 i 10.
-Samo trebaš proći kroz taj zid.Ne brini se,eto i nas odmah poslije tebe.-objašnjavala mi je mama.Zatvorila sam oči i potrčala prema zidu.Nisam se bojala.Toliko sam čarolija dosad vidjela da mi više ništa nije bilo čudno.Odjednom sam se našla na drugom kraju zida gdje se nalazio veliki vlak s grbom Hogwartsa.Mama i tata stigli su odmah iza mene.Pomogli su mi unijeti kovčeg i Lady u vlak.Trebali smo se pozdraviti.Mama me je zagrlila.
-Čuvaj se.I nemoj zaboraviti doći za Božić.-
-Da,mama.-odgovorila sam joj glasno jer me od vike djece teško čula. Tata me je također zagrlio.
-Nemoj nam zaboraviti pisati.-nisam mu odgovorila,već sam se nasmiješila.Pozdravili smo se.Teško vukući svoj kovčeg ušla sam u prvi poluprazni odjeljak gdje su se nalazili dječak i djevojčica.
-Zdravo.Mogu li ući?-uljudno sam upitala.
-Naravno da možeš.-odgovorila mi je djevojčica plave kose svezane u pletenice.Dječak je samo kimnuo.
-Seamus Finnigan,drago mi je.-rekao je i pružio mi ruku nakon što sam stavila svoj kovčeg i krletku iznad mog sjedala.
-Sarah Jones.-i ja sam njemu pružila ruku.
-Ja sam Hannah Abbott.-rekla je djevojčica.
-Drago mi je.-odgovorila sam joj.
-I hoćete li…-počela sam,ali me prekinuo dječak koji je upravo ušao u odjeljak.
-Oprostite,mogu li ući?-pitao je.
-Naravno.-odvratili smo.
-Zovem se Ernie Macmillan,a vi ste?-
-Ja sam Hannah Abbott,ovo je Seamus Finnigan,a ovo Sarah Jones.-odgovorila mu je Hannah.
-Drago mi je.-odgovorio nam je.Ostatak vremena smo proveli razgovarajući.Malo nakon što je Ernie otišao obići vlak,u odjeljak su ušli uplakani bucmasti dječak i djevojčica kuštrave smeđe kose.
-Oprostite,-počela je djevojčica,-jeste li možda vidjeli žabu krastaču?-odmahnuli smo glavama.Dječak je počeo plakati još više nego prije,ako je to bilo moguće.Nakon toga Ernie je ušao i počeo samopadnim tonom.
-Nećete vjerovati što sam slučajno čuo dok sam šetao vlakom.-
-Što???-pitali smo uzbuđeno.
-Harry Potter stiže u Hogwarts!-rekao je uzbuđeno.
-Stvarno?!?!Ne mogu vjerovati.-rekao je Seamus.U glavi mi je prošlo jedno.Dječak koji je preživio.Toliko puta sam kući slušala o njemu.
-Šta mislite hoće li nam znati reći nešto o Onom-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti?.-uzbuđeno je rekla Hannah.
-To baš ne bi bilo pristojno da ga pitamo.-odgovorila sam kratko.
-Da,možda si upravu.-tužno je rekla Hannah.Poslije smo se presvukli u pelerine i izašli iz odjeljka.Lady koja se taman probudila,nježno je promatrala Hannah milujući svoju macu.Izašli smo iz vlaka gdje su se već naredali učenici.Čula sam dozivanje i kad sam se okrenula,vidjela sam čovjeka duge kose i brade. Možda i ne bi bio tako strašan da nije bio duplo veći i širi od sasvim običnog čovjeka i da nije izgledalo da bi nas mogao zgnječiti kad god bi poželio.No kasnije se ispostavilo da nije nimalo strašan ni strog kako bi zaključili po izgledu.Odveo nas je do jezera gdje su čamci spremno čekali na nas.Ernie,Hannah,Seamus i ja uzbuđeno smo sjeli u isti čamac pitajući se što će nas čekati na drugom kraju jezera.Malo smo pričali putem,ali glasovi kao da su nam se izgubili i potonuli u vodu ispod nas kad smo stigli pred Hogwarts.Stotine baklji je gorilo osvjetljavajući nam pogled na dvorac.
-Prelijepo je.-rekla je Lavender,ali nitko se nije obazirao na nju.Oči su nam bile uprte u samo jedno-prelijep dvorac,obasjan vatrom na prekrasnim izrađenim drvenim bakljama sa stotinama prostorija.No to ne bi bilo ništa da smo znali kakve se sve tajne u njemu skrivaju…
by:Sarah
~1.rujan~
Ušli smo u kuću pretrpani knjigama i ostalim stvarima.Već se spuštala večer.Nakon večere legla sam u krevet i premotavala događaje u glavi.Sve se činilo tako nestvarno.Nakon podosta vremena svladao me san.
Prošla su dva tjedna od dana provedenog u Zakutnoj ulici.Tijekom njih se nije dogodilo ništa posebno osim što je moj mlađi brat John navršio 8 godina.John se često pokušavao dokopati mojih stvari ali mu nije polazilo za rukom(pored mene je to bilo nemoguće).Ja sam i dalje često promatrala svoj štapić i listala knjige.Najviše mi se svidjela knjiga iz Čarobnih napitaka:Čarobni napici i čajevi (Arsenius Jigger).U međuvremenu sam još jednom probala pelerinu i šešir.John se zamalo ugušio od smijeha.Pa dobro i bila sam 'malo' smiješna ali to neopravdava njegovo cerenje.Eto,to bi bio kratak opis ta dva tjedna,a sada ono najvažnije;1.rujan.
Dan prije odlaska nisam mogla spavati.U isto sam vrijeme bila sretna i tužna,zabrinuta i uzbuđena.Razmišljala sam o svačemu.Posebno me kopkalo to sto ja uopće nisam upućena u taj čarobnjački svijet,a sutradan bih trebala,ma kako to bilo čudno,krenuti u Hogwarts-školu magije.Kako uopće doći do nje?
Imala sam neki predosjećaj da će mama opet riješit stvar,jer kad bi postavila to pitanje ona bi se samo nasmješila i promjenila temu.Nekoliko sati sam tako provela otvarajući nove teorije i razmišljanja,a onda polako utonula u san.
-Budi se!Brzo!Kasnimo!-nečija me ruka grubo prodrmala po ramenu.Bila je to naravno mama.Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim što je zapravo rekla.A onda…
-Što?!?Kasnimo?!?-skočila sam iz kreveta i krenula u wc.Vrata su bila zaključana.
-John izlazi,brže!-vikala sam.Izašao je s narogušenim izrazom na licu i isplazio jezik.Samo sam zakolutala očima i ušla.
-Mama brže,već je 10.50-rekla sam pogledavajući na sat dok smo se vozili.
-Pa nemogu brže,hoćeš da me policija sad zaustavi,šta bi tek onda bilo,stvarno…-
-Dobro shvatila sam-prekinula sam njeno zanovjetanje-samo kako si namjeravala doći do perona,ako KASNIMO !Ostali ,ako ih je uopće bilo zasigurno su već otišli.-
-Heh…misliš da bih to tek tako zanemarila…-
>Znala sam
-Uh!Zanijela sam se-
-Sada nastavi-
-Da…Sjećaš se Morgan iz Šupljag lonca ?-
-Šupljeg kotlića mama, i da sjećam se.-
-E pa malo sam 'prošetala' Zakutnom ulicom i naišla na nju…-
-Što?!?Bila si u…-
-To ćemo ostaviti za sljedeći put!Uglavnom,malo smo se popričale i tako to,započela sam temu o Hogwartsu i bla,bla znaš kako se razvio razgovor.-
-Mama počinješ me zabrinjavati.-…pogledala me s čuđenjem.
-Previše si dobra u zadnje vrijeme.-objasnila sam uz smiješak.Potom smo se zagrlile jer je mama već parkirala auto.
-Hajde moraš požuriti- podsjetila me.Uzela sam kovčege i krenula za mamom.
Napokon se zaustavila pred pregradom između perona 9 i 10.
-Ah…evo nas-izustila je.
-Upitnik?-
-Da ubrzamo malo…moraš proći kroz ovaj zid ispred tebe i doći ćeš na peron devet i tri četvrt,tamo ćeš ugledati vlak s kojim ćeš doputovati u Hogwarts-završila je.
-Mora da se šališ-rekla sam s izrazom nevjerice na licu.
-Neznam zašto bih se šalila jer gđice. Sada je 2 min do 11h-
-Mama-
-Da?-
-Ti si čudo od žene-
-Znam-rekla je mama i vragolasto se nasmješila,dok sam ja već jurila prema zidu.
>Nemogu vjerovati da ovo radim.Neće mi uspjeti…
-Zdravo!-pozdravila sam.
-Zdravo!-odzdravili su uglas.
-Dođi sjedni pokraj mene.-rekla je djevojčica vrlo bujne,kuštrave kose i pokazala mi slobodno mjesto pokraj nje.Zahvalila sam i sjela stavljajući kovčege jedan na drugoga.
-Ja sam Hermiona,Hermiona Granger-ponovo se oglasila kuštrava djevojčica.
-Samantha Moore,drago mi je.Možeš me zvati Samy-
-Samy ovo je Neville-pokazala je na punašnog dječaka nasuprot meni s tupim izrazom na licu i velikom žabom u ruci-,a ovo su blizanke Padma i Parvati Patil-obje su se nasmiješile,a Hermiona je nastavila:
-Jesi li slučajno čitala…-
-Trevore,o ne,baka će me ubiti…-viknuo je dječak i nestao zajedno sa svojom žabom.
-Što čekate ,idemo mu pomoći-Hermiona se ustala i krenula,a ja za njom.Isto su učinile i blizanke Patil ali nakon malo oklijevanja.To mi je bila prilika da malo bolje pregledam vlak i učenike.U međuvremenu slučajno sam se sudarila s Nevilleom koji je po svemu sudeći i dalje tražio žabu.
-Jesi ju našao ??-upitala sam iako je odgovor bio očit.
-Ne,ovaj…Trevore,tu si-najednom je povisio glas.
>Drugi put da me prepao
U odjeljku je već sjedila Hermiona sa samozadovoljnim izrazom na licu.
-Nećeš vjerovati koga sam upoznala!-njoj je očito bilo do priče.
-Da?-pravila sam se da me zanima.
-Harry Pottera-rekla je raskolačivši oči.Nevill se zagrcnuo sokom od bundeve kojeg je maloprije kupio od vještice sa slasticama.Ja nisam pokazivala znakove iznenađenja,pa joj je očito bilo jasno da i nisam baš stupala u kontakt s čarobnjačkim svijetom.
-Neznaš tko je Harry Potter?-
-Ovaj…-zamucala sam.Nakon toga uslijedila je priča o slavnom Harryju Potteru-dječaku koji je preživio.Morala sam priznati da me priča zainteresirala.Pozorno sam slušala i upijala svaku riječ.Nisam baš shvatila zašto se svi boje izgovoriti ime zlog čarobnjaka koji je ubio Harryjeve roditelje i mnogo drugih nedužnih ljudi, no nisam htjela pitati jer nije bio pogodan trenutak ,a ionako smo trebali obući pelerine i spremiti se za izlazak.
***
Nedugo zatim vlak se zaustavio.Izašli smo iz odjeljka kao i ostali učenici.Do nas je kroz buku došao meni nepoznat glas.
-Prvaši 'vamo,'ajte-
Pohitali smo u tom smjeru kao i ostali učenici s prve godine i imali smo što vidjeti.Prilika dvaput viša i gotovo triput šira od prosječnog čovjeka stajala je kod vrata i davala znak prema izlazu.Koljena su mi zaklecala od straha.Nisam mogla odvojiti pogled od tog diva.No,bilo kako bilo sabrala sam se i pošla s ostalima.Meni je sve bilo,onako,malo jezivo.Ako tome pridodamo da je već bila večer,da se svuda oko mene čulo huktanje sova,i da je ispred mene koračao četverometarski div,priznajem bilo me strah.Pokraj mene je stajala Hermiona koja je po svemu sudeći odlučila šutjeti.
Prošlo je od prilike 5 min ,kada se oglasio isti duboki ali ne i hladni već začudo prijateljski glas:
-'ajmo,'ajmo ništa se vi nebojte-
Svi smo se ponovo ukočili,a onda krenuli za divom(za mene je bio div)koji se kako sam čula zove Hagrid.Ja sam neshvaćajući gdje idemo jednostavno pratila ostale.Uskoro sam čula zadivljujuće uzdahe ostalih.Stajali smo ispred jezera.
-Po troje u jedan čamac,'ajmo,i bez žurbe-bez prigovora smo tako i uradili.
Povidba čamcem bila je zanimljiva i strašna u isto vrijeme,barem meni.Jednom mi se učinilo da sam ugledala nešto tamno kako prolazi ispod čamca,a poslije sam zaključila da je to bila samo igra sjene.
***
Srce mi je divljački zalupalo.Gledala sam prizor ispred sebe s nevjericom.Nestao je svaki žamor ako ga je uopće bilo.Srce mi je i dalje poigravalo.
-Nevjerovatno…-prošaptala sam.To moje 'nevjerovatno' odnosilo se na veliki dvorac ispred nas,okićen titravim svjetlima.Stotine prozora i prozorčića bilo je urezano u kamene zidine.Nisam skretala pogled s dvorca,a vjerujem ni ostali sve dok nas Hagrid nije prenuo iz takoreći sanjarenja otvorenih očiju.
by: Samy
