Tata me prenuo iz sna.Pokušala sam otvoriti oči,ali jednostavno nisam mogla.Sunčeve zrake razasule su se svuda po sobi.
-Sarah,moraš se ustati.Sad će doručak.-rekao je.Samo sam kimnula u znak potvrde.Ustala sam se i spremila se što sam brže mogla.Otišla sam do kuhinje gdje je mama skidala pregaču,što je značilo da me doručak već čeka na stolu.Doteturala sam i sjela u moje uobičajeno mjesto.
-Nećeš povjerovati,Elizabeth.U Gringottsu se dogodila provala.-tata je rekao listajući novine za stolom.
-Molim??Šališ se!Nemoguće da netko provali u Gringotts!-rekla je mama iznenađujuće.Meni je to bilo sasvim neočekivano.Obično je mama donosila informacije u kuću i obično je ona sve znala.
-Gringotts,to je ona čarobnjačka…-rekla sam,ali me mama prekinula u riječi.
-Banka,tako je.
-Što je tu tako čudno?-upitala sam.
-On se nalazi miljama ispod Londona.U Gringotts provaliti i izvući se živ,to je nevjerovatno.Trebali smo te odvesti kad smo bili u Zakutnoj ulici,ali sam smatrao da je bolje da ne ideš,ona kolica su im grozna.-rekao je tata.Stvarno sam bila ljuta.Od svih mjesta u Zakutnoj ulici,Gringotts mi je zvučao najtajanstveniji,a oni me uopće nisu odveli tamo.
-Znaš,ja mrzim one gobline.Tako su antipatični.Bolje ti je sa njima imati što manje posla.-mama je nadodala vjerovatno kad je vidjela moj pogled.Završila sam s doručkom i pošla u svoju sobu.Otvorila sam vrata i vidjela da Lady spava u svojo krletci.Malo sam razgledala po sobi,dosađivala sam se.Upalila sam radio gdje sam slušala Čudnovate sestre.Malo poslije uzela sam knjigu Fantastične zvijeri i gdje ih pronaći.Dugo vremena sam čitala,ulazeći još dublje u svijet magije...
***
Sjedila sam u svojoj sobi promatrajući svoj štapić.U glavi mi je bilo samo jedno-odlazak u Hogwarts.Pogledala sam na kalendar- 30.08., sutra je trebalo krenuti na kolodvor.Bacila sam se na spremanje.Odjeća,knjige,štapić, teleskop...Zatvorila sam kovčeg baš u trenutku kad mi je mama ušla u sobu.
-Jesi li se pripremila kovčeg za školu?-upitala me je.
-Da,trebam samo Lady staviti u krletku.-
-Spremi se za spavanje,sutra treba rano krenuti.-rekla je to čudnim glasom i nasmiješila se,ali to nije bio onaj njezin pravi smiješak,već nekako hladan i tužan.Vrata su se zatvorila za njom.Ne znam zašto,ali pošla sam za njom.Tata i mama sjedili su za stolom.
-Jesi li se spremila za spavanje?-pitala je mama.
-Nisam još.-odgovorila sam.
-Pa sutra trebaš rano ustati.U 11 sati polazi ti vlak,a moramo krenuti u 6:30.-zakolutala sam očima slušajući tatu.Nikad se nisam ustajala tako rano.
-Uredu,-rekla sam,iako baš i nisam tako mislila,-ti ćeš me voditi?-
-Da.-rekao je,ali kad sam ga htjela pogledati u oči,samo je skrenuo pogled.
-Pa,idem ja spavati.Laku noć.-rekla sam.Poljubila sam mamu i tatu i otišla u sobu.Spremila sam se i legla.Nisam mogla zaspati…Pitala sam se zašto su mama i tata takvi.Znala sam,ali opet…Bilo mi ih je žao,znala sam da ću im nedostajati i da će oni nedostajati meni,ali je bilo doista sebično od njih što nisu mogli uživati u mojo sreći.Kapci su mi se polagano spuštali i zadnje čega se sjećam jest Lady kako se tiho prenula iz sna u svojoj krletci.
***
Otvorila sam oči.U sobi je još bilo mračno.Pogledala sam na sat.Četiri i po sata.Što mi je? Pokušala sam opet zaspati,ali bez velikog uspjeha. Ustala sam se iz kreveta.Sve sam pažljivo pregledala da ne bi nešto zaboravila .Ispostavilo se da sam zaboravila staviti komplet onih bočica što sam kupila.
Tipična ja,pomislila sam u sebi.Protrljala sam oči.Bila sam pospana,ali nisam mogla zaspati,a i vjerovatno bi zakasnila na vlak. Samo bi mi još to trebalo.Probudila sam Lady dok sam uzimala njenu krletku.
-Oprosti.-prošaptala sam,pazeći da ne probudim roditelje.Polako sam došla do dnevnog boravka gdje je začudo mama pila kavu.
-Zašto se nisi obukla.-začuđeno me pitala gledajući moju pidžamu.
-Ah,pa rano je još.Nisam se davno ustala.Evo,donijela sam Lady i moj kovčeg.Krenut ćemo za pola sata?
-Da.Tata i ja ćemo te odvesti na kolodvor.Brzo se obuci,trebaš jesti prije puta.-rekla je i čarolijom stavila tanjur na stol.
-Eto me odmah.-otišla sam u svoju sobu i obukla sam svoje traperice i omiljenu svijetloplavu majicu iste boje kao Lady.
Baš sam iskombinirala boju sa ljubimcem,pomislila sam.Još sam jednom pretražila sobu,ali nisam našla ništa što mi je trebalo za školu. Spremila sam svoj dragi krevet i otišla u kuhinju.Tamo me čekao doručak.Jela sam brzo,u strahu da ne zakasnim u školu.Odjednom mi je ponestalo daha.Počela sam se dušiti.
-Anapneo!- tata je promrljao.Opet sam disala.
-Jesi li dobro?Ne moraš brzo jesti,nećemo zakasniti.-rekla mi je mama.Nisam joj odgovorila.Stvarno sam bila smiješna.Mama je stavila tanjur na pranje i pošli smo.Još su me gledali s oprezom.Lady je spavala pored mene (stvarno se pokazala kao pravi moj kućni ljubimac,i ja volim spavati).Put je bio strašno dosadan.Tek pri kraju počeli smo razgovarati o Hogwartsu.
-Velika dvorana je veličanstvena.Strop je začaran da izgleda poput neba i…-počeo je tata,ali mu mama nije dopuštala.
-A tek predavanja i učitelji.Meni su najdraže bile Čarolije i Čarobni napitci.-slušala sam svaku riječ,sve dok nismo stigli na kolodvor.Izvadili smo kovčeg i krletku.Otišli smo do zida između perona broja 9 i 10.
-Samo trebaš proći kroz taj zid.Ne brini se,eto i nas odmah poslije tebe.-objašnjavala mi je mama.Zatvorila sam oči i potrčala prema zidu.Nisam se bojala.Toliko sam čarolija dosad vidjela da mi više ništa nije bilo čudno.Odjednom sam se našla na drugom kraju zida gdje se nalazio veliki vlak s grbom Hogwartsa.Mama i tata stigli su odmah iza mene.Pomogli su mi unijeti kovčeg i Lady u vlak.Trebali smo se pozdraviti.Mama me je zagrlila.
-Čuvaj se.I nemoj zaboraviti doći za Božić.-
-Da,mama.-odgovorila sam joj glasno jer me od vike djece teško čula. Tata me je također zagrlio.
-Nemoj nam zaboraviti pisati.-nisam mu odgovorila,već sam se nasmiješila.Pozdravili smo se.Teško vukući svoj kovčeg ušla sam u prvi poluprazni odjeljak gdje su se nalazili dječak i djevojčica.
-Zdravo.Mogu li ući?-uljudno sam upitala.
-Naravno da možeš.-odgovorila mi je djevojčica plave kose svezane u pletenice.Dječak je samo kimnuo.
-Seamus Finnigan,drago mi je.-rekao je i pružio mi ruku nakon što sam stavila svoj kovčeg i krletku iznad mog sjedala.
-Sarah Jones.-i ja sam njemu pružila ruku.
-Ja sam Hannah Abbott.-rekla je djevojčica.
-Drago mi je.-odgovorila sam joj.
-I hoćete li…-počela sam,ali me prekinuo dječak koji je upravo ušao u odjeljak.
-Oprostite,mogu li ući?-pitao je.
-Naravno.-odvratili smo.
-Zovem se Ernie Macmillan,a vi ste?-
-Ja sam Hannah Abbott,ovo je Seamus Finnigan,a ovo Sarah Jones.-odgovorila mu je Hannah.
-Drago mi je.-odgovorio nam je.Ostatak vremena smo proveli razgovarajući.Malo nakon što je Ernie otišao obići vlak,u odjeljak su ušli uplakani bucmasti dječak i djevojčica kuštrave smeđe kose.
-Oprostite,-počela je djevojčica,-jeste li možda vidjeli žabu krastaču?-odmahnuli smo glavama.Dječak je počeo plakati još više nego prije,ako je to bilo moguće.Nakon toga Ernie je ušao i počeo samopadnim tonom.
-Nećete vjerovati što sam slučajno čuo dok sam šetao vlakom.-
-Što???-pitali smo uzbuđeno.
-Harry Potter stiže u Hogwarts!-rekao je uzbuđeno.
-Stvarno?!?!Ne mogu vjerovati.-rekao je Seamus.U glavi mi je prošlo jedno.Dječak koji je preživio.Toliko puta sam kući slušala o njemu.
-Šta mislite hoće li nam znati reći nešto o Onom-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti?.-uzbuđeno je rekla Hannah.
-To baš ne bi bilo pristojno da ga pitamo.-odgovorila sam kratko.
-Da,možda si upravu.-tužno je rekla Hannah.Poslije smo se presvukli u pelerine i izašli iz odjeljka.Lady koja se taman probudila,nježno je promatrala Hannah milujući svoju macu.Izašli smo iz vlaka gdje su se već naredali učenici.Čula sam dozivanje i kad sam se okrenula,vidjela sam čovjeka duge kose i brade. Možda i ne bi bio tako strašan da nije bio duplo veći i širi od sasvim običnog čovjeka i da nije izgledalo da bi nas mogao zgnječiti kad god bi poželio.No kasnije se ispostavilo da nije nimalo strašan ni strog kako bi zaključili po izgledu.Odveo nas je do jezera gdje su čamci spremno čekali na nas.Ernie,Hannah,Seamus i ja uzbuđeno smo sjeli u isti čamac pitajući se što će nas čekati na drugom kraju jezera.Malo smo pričali putem,ali glasovi kao da su nam se izgubili i potonuli u vodu ispod nas kad smo stigli pred Hogwarts.Stotine baklji je gorilo osvjetljavajući nam pogled na dvorac.
-Prelijepo je.-rekla je Lavender,ali nitko se nije obazirao na nju.Oči su nam bile uprte u samo jedno-prelijep dvorac,obasjan vatrom na prekrasnim izrađenim drvenim bakljama sa stotinama prostorija.No to ne bi bilo ništa da smo znali kakve se sve tajne u njemu skrivaju…
by:Sarah
Post je objavljen 12.01.2007. u 00:07 sati.