srijeda, 21.05.2008.

MRVICE PROŠLOSTI
21.05.2008.

I opet pogled bježi na prozore prošlosti moje.
I opet tražim razlog da kleknem ti na prag.
I opet misli vode u raj lažnih snova,
kroz pustinju bola, gdje gubi ti se trag.

Na raskrižju stojim,kuda ću sad poći?
I kako da krenem kada mi te nema?
Godine sve ove čekala sam tebe
da držiš me za ruku,da budeš moja sjena.

Hladne kapi kiše niz lice mi teku
ruka sad se grči tražeći tvoju
što kap bijaše pretvorilo se u rijeku
i ruši sve pred sobom noseć dušu moju.

Duboko u sebi još uvijek iskru čuvam.
Možda jednog dana i u tebi iskra plane.
Do tada živjet ću od mrvica prošlosti naše
dok nebo ne poželi da srce mi stane.

utorak, 20.05.2008.

srijeda, 14.05.2008.

KAD LJUBAV ZBOG LJUBAVI U BOL SE PRETVORI
13.05.2008.


Odzvanja tvoj glas kroz noć
i riječi bolne padaju na tlo,
pršću i razbijaju se u tami,
ranjavaju duboko kao staklo.

Srce mi krvari,jedva dišem,
kako ću dalje bez tebe?
Hodam po trnju,ruku tražim,
gdje da sada pronađem sebe?

Puna sam prošlosti,puna želja
a duše tako prazne.
Pogled dižem,nebo gledam,
teške su Bože tvoje kazne!

Da se pokajem a kriva nisam,
da glavu pognem pa se posramim?
Da sama sa sobom se posvadim?
Da ljubav zbog ljubavi u bol da pretvorim?

Oči upirem u tebe i oči čitam tvoje,
ni sreće ni bola u njima nema,
pa prkosno pitam zar tjeraš dušu da luta,
da živi od mrvica uspomena?

Usta su ti nijema,pogled prepun laži,
odbacuješ krila,ostavljaš me samu.
Okrećeš mi leđa,više te ne zovem,
puštam te od sebe daleko u tamu.

Bolan krik sačuvah u sebi
i poželjeh i ja tebe da prevarim
da ljubav sakrijem i da je zatajim
da ljubav zbog ljubavi u bol pretvorim.






...u moj život pojavio se iznenada,nepozvan,potpuno kao stranac.Prvi susret bio je običan,čisto rukovanje i razmjena imena,koje sam ja odmah pohranila u svoju prepunu memoriju.Nakon deset minutnog zadržavanja otišao je i u meni ostavio nemir...
...Sljedeći susret bio je dogovoren sa strane trećih osoba a ja sam hitala na mjesto dogovora nervozno popravljajući kosu i odjeću.Nadala sam se što boljem utisku i pitala se jeli odabir looka bio pogođen...Susret je naočigled bio miran i prigodan...Samo ja sam se pitala da li baš mora u tom trenutku roj leptira igrati ljubavni ples...i dali je to što bljeska u njegovim očima odraz ulične lampe...
...Od toga dana sve je postalo ružičasto.Moj nesretan život,u kojem sam svakodnevno pripremala bijeg od stvarnosti i čovjeka kojem su alkoholne blagodati predstavljale sve u životu,palo je na zadnje mjesto.Ponovo sam počela živjeti,osjećati,smijati se...
...Priznanje je bilo neminovno.Pitala sam se kako lijegati i buditi se prepun ljubavi a tu ljubav ne podijeliti sa osobom koju voliš? Dogovor da porazgovaramo o "nečemu" bio je obostran...Toliko nade bilo je u mojim očima kada sam ga ugledala.Bio je to čovjek za kojega sam bila spremna učiniti sve.Nisu postojale granice ni prepreke, nije postojalo vrijeme, nije postojao razlog...postojali smo samo mi...

utorak, 13.05.2008.

...danas sam preumorna i nemogu gledati od peckanja u očima...
...razlog?? pretjerujem već danima sa pisanjem, količina posla prelazi sve granice mojih mogućnosti, nesanica je zavladala samnom, a uz sve to sam danas uspjela i oprati dobar dio svoje duše...možda mi sutra bude lakše probuditi se sa činjenicom da sam izgubila jedan dio sebe ili barem shvatiti da dio sebe nikada ne gubiš...jednostavno...nije ni bio dio mene...
...ne znam što je od toga istina i trenutno mi nekakve kapljice smetaju da bi mirno pisala pa ću morati prekinuti...
...ali prije odlaska imam potrebu od svega srca zahvaliti svima vama koji me posjećujete, vama koji mi pružate podršku, vama koji me hrabrite, vama koji me tješite pa i vama koji me kritizirate...jer svaka je kritika dobro došla...
...također posebno zahvaljujem najprivrženijoj,najodanijoj,najveselijoj i najšašavijoj crvenokosoj vještici, koja me trpi u svim mojim depresivnim, nepromišljenim, brzopletim, sjetnim, otkačenim, euforičnim, i inim agregatnim i bezličnim stanjima...
...i nikako ne smijem propustiti svoje tri princeze koje su moj oslonac, moj stup, moj život i bogatstvo...VOLIM VAS CURE MOJE...
...ove kapljice ne prestaju...
...poljubac najveći ostavljam svima vama koji ovo čitate...

VAŠA GROFICA

nedjelja, 11.05.2008.

...ŽIVIMO DANAS...
10.05.2008.

...poljubac tebi,draga dušo,
zbog lijepa jučer što sjetna živiš...
...zar samo prošlost sreću krije
pa se ničem više ne diviš...

...zagrljaj tebi,sanjalice,
s nestrpljenjem što čekaš sutra...
...budućnost što nosi zanima te
pa isto pitaš svakog jutra...

...sada sam sretna,od srca se smijem...
...zaljubljena drhtim,svemu se divim...
...sad bol me ruši i suze lijem,
tuga me slama al ipak živim...

...PROŠLOST je prošla vratit se neće...
...BUDUĆNOST što krije tko bi to znao...
...trenutak ovaj sada, živimo DANAS,
jer život kad prođe bit ća nam žao...


...PJESMU POSVEĆUJEM SVIMA VAMA ŠTO TUGUJETE ZA PROŠLOSTI,ŽIVITE U BUDUĆNOSTI,A ŽIVOT JE TAKO KRATAK...
...ŽIVITE GA SADA...

petak, 09.05.2008.

BESMRTNA LJUBAV
10.04.1990.

Umrijet ću noćas na krilima vjetra,
jedinoga druga što o tebi sve zna.
Plakat ću glasno u naručju kiše,
što uspomene naše ljubomorno čuva.
Dušu ću svoju pokloniti nebu
i tijelo ispijeno do samoga dna.
Al moja ljubav pripada tebi
jer ona je,dušo,BESMRTNA...

Šaputat ću valima tirkiznog mora
što moje patnje čuva i blaži.
Tražiti utjehu u kriku galeba
što sjeća se svake suze mog sna.
Iskaliti bijes u vatri vrela sunca
zbog svake prevare i najmanje laži.
Al čuvat ću ipak ljubav za tebe
jer moja je ljubav BESMRTNA...

Molit ću zvijezde da sebi me prime,
da pošalju iskru srebrene nade,
Čekat ću sjetno u naručju bola
spasenje crna anđela sa dna.
Vjerovat ću želji da me možda još voliš,
iako sumnja i tuga mržnju grade.
Al ipak ću tebi sačuvati ljubav
jer to je ljubav BESMRTNA...

I neću se kajati ,iako me ubi
i svaka tvoja riječ mi ranu stvara.
Ne želim se svetiti za nepravde gorke
što nanjela mi je ljubav tvoja nesretna.
Neću se braniti od optužbi i prijetnji
niti od crnih demona i utvara.
Poklanjam ti samo život i ljubav
jer ljubav je moja BESMRTNA...










TREBAM TE
21.12.1991.

...za tebe nema više tajni
i život tvoj je prijatelj
ja samo pjesmama se branim
a teško je do pobjede...

...pruži mi ruku i povedi
sama ne mogu naći put
i sve što imam dat ću tebi
da živiš makar u mom snu...

...da gledam te dok se budiš
da te slušam kako dišeš
da svoju mi ljubav pružiš
to mi treba, ništa više...

...da me tješiš u samoći
da uz mene sretan si
da me prate tvoje oči
ti jedino trebaš mi...

...u tvom životu nema laži
pogledom vladaš kao Bog
istinu ja još uvjek tražim
prateći zvuke osmjeha tvog...

...sa tobom želim svijet da gledam
upoznam sunce,novi dan
zauvijek tebi da se predam
i dijelim sreću svitanja...

SLOMLJENA ŽENA
07.06.1991.

...ja nisam žena kojoj možeš dati
posljednje mrve od dijela tvoje sreće
niti kap rose sred bijela dana
što umorno poji suho cvijeće...

...ja nisam prosjak ljubavi tvoje
zaboravljene pred vratima pakla
i ne molim nježnost koja se sprema
da srce rani poput stakla...

...ja nisam žena što pjesme šalje vjetru
koji odavno stao je da puše...

...ja sam samo žena
sudbine gorke
ranjena srca
i slomljene duše...




POGLEDAJ ME,SVE PRIZNAJ...
15.08.1991.

...pogledaj me i sve priznaj
svetac nisi kao ni ja
paučinu koja laž je krila
skini sa svojih grešaka...

...ne kuni nebo i ne reci
da nikad te nisam voljela
ne moli me da ti praštam
ne šalji taj pogled anđela...

...ćutila sam da me varaš
da mi lažnu ljubav daješ
ostavi mi barem snove
i ne laži da se kaješ...

...jer ova naša ne ispričana bajka
kao val se razbila o stijene
i sve želje da stignemo do zvijezda
ishlapile su poput morske pjene...








ZOV PAKLA
04.05.1990.

Zar sam nekoga tražila da mi tumači podzemni svijet
i njegove tajne?
Zar je to potrebno,kada dobro sve znam
i krv mi se ledi od pomisli na to?!
Nikoga nisam molila da kaže koliko je ostalo
do sumraka života,
niti želim slušat harfu što svira
dok melodijom bola razdire zlo.

Ne želim ni tumačenje prošlih dana
jer poznat mi je svaki krik u samoći.
Niti me zanima kraj neke bajke
što skriva sreću princeze mlade.
Moje izmoreno tijelo sito je obećanja
a ja ne želim više brojati poraza suze.
Ne trebam ja oslonac u propalim snima,
ni ne zarasle rane izgubljene nade.

Svjesna sam svoje sudbine kobne
što opstaje samo uz pomoć vatre bola
i svjesna sam da ću živjeti sve dok prošlost
bude pamtila sreću starih dana.
Jer jedino što imam su sjećanja sjetna
okovana umornim osmjehom što peče
i jedino još mogu priuštiti sebi
spokojstvo duše i oporavak rana.

Uvijek me prošlost duboko dirne
i probudi izmorenu tugu u oku.
Izobličeni lik blijedoga lica
otkriva u meni ratnika što gubi.
I znam da će vječno gorjeti iskra
duboko u duši obrasloj trnjem,
vječita iskra istine bolne
da voljena nisam,a srce ludo ljubi.

Zbog čega sam osuđena da sanjam,
a kad se budim istina boli.
Umorna sam i trebam odmor
al plašim se utonuti u san
jer svaki kutak obilježen je tobom
crni pristalice đavoljeg kola
i plaši me tvoje strašno obećanje
da podarit ćeš mi sretno zadnji dan.

Mrzim taj svijet u koji moram poći
bez svoje volje i još tako mlada.
Plaše me hrapavi krikovi iz tame
što odjekuju kroz pustoš i naslućuju zlo.
Željna sam sreće što bježi od mene
utjehe i mrve mirna sna
željna sam mladosti,prokockane,lude,
al neznam kako da vratim sve to.

I dok uzalud tražim izlaz
iz ovog crnog svijeta prepuna jada,
dok se borim sama sa sobom
opirući se zovu ognja i pakla,
i suza zaiskri u mom oku
iskrena puna ljubavi i tuge,
susret je gorak sa istinom krutom
jer sreća mi je opet izmakla.

srijeda, 07.05.2008.

PEPEO I PRAH
04.05.2008.

Gdje si nestao
ti
što sreću si mi poklanjao?...
Zar nemaš je više
il je ta iskra
iz oka tvoga
bila lažna?
Gdje su nestali
sni
što smo snili?
Zar nekoj si drugoj
obećao ih
a ja ti nisam važna?

Gledam ti oči,
dušu ti vidim...
Tek poneki bljesak nade
tu svrati...
A kome to lažeš
kada mi kažeš
da sudbina druga te prati?

Zar bacio si sve od sebe
što gradili smo teško?
Zar na kraju svih nevera
nazvat ćeš me greškom?

Pogled ti bježi
u daljine
a usne ti kriju
strah...

Suzu krijem
što tiho pada
na
pepeo i prah...

utorak, 06.05.2008.

...Dugo mi je trebalo da smognem snage suočiti se sa tamnom istinom koja se svila nad obitelji moje majke. Naizgled mirna,tiha i nadasve primjerna obitelj,usmjerena katoličkom duhu i patrijahalnom odgoju,krila je u sebi crnu prošlost... ili je bar to tako izgledalo...
...Priča počinje u rano proljeće, davne 1870 i neke godine, u podnožju zelenih brežuljaka slavonskog kraja, nedaleko današnje Mađarske granice...

...Prelijepa crnka duge raspletene kose, (za ono vrijeme-neoprostivo!), kao i svakoga dana ponjela je rublje na Dravu da ga opere. Hladna voda prskala je po njenoj bijeloj košulji, otkrivajući njene zanosne obline...
...Istoga jutra, mladi je mađarski grof lovio u obližnjoj šumi... Za tren oka dogodila se romansa,...za par mjeseci dogodila se ljubav... za tri godine potajnog ljubovanja,... kako da siromašna hrvatska djevojka sa svojih nepunih osamnaest godina prizna majci da je noseća sa mladim mađarskim grofom?... A što kada prizna da je on oženjen?...

...Grof nije mogao oženiti moju šukunbaku, ali njegovo, ipak veliko i ludo zaljubljeno srce, nije mu dozvolilo ostaviti nesretnu djevojku... Nikada nije javno priznao moga pradjeda, nije mu dao prezime, ali pružio mu je bezgraničnu ljubav...
...Imanje od nekoliko tisuća kvadrata, veliku vlastelinsku kuću, sluge, blaga i peradi, sve to smješteno u blizini današnjeg poznatog gradića nedaleko Drave... poklonio je svojima najmilijima...
...Njegova obveza prema zakonitoj supruzi nije bila zanemarivana ali činjenica da ta žena nikada neće roditi njegove potomke, a jedinog potomka kojega ima nesmije proglasiti svojim nasljednikom...
...Nesretna ljubav učinila je grofa nesmotrenim. Grofica je doznala gdje odlazi tako često iz Budimpešte,... njena osveta bila je strašna...







...Još i danas u njihovom muzeju stoji Grofičin dnevnik sa svim prokletstvima koje je zapisala vlastitom krvlju...
"...Muška djeca kada navrše desetu godinu izgubit će vid..." ( do sada, koliko sam ja upućena, vid ih je izgubilo devet)...
"...Neka nesretna ljubav i suze i bol i neprospavane noći i ljubavno ludilo ... prate svu žensku djecu..." ( pitam se u čemu je pogriješila???)...
...Ali sve bi to bilo i podnošljivo i jednostavnije da na kraju toga nesretnog dnevnika, te nesretne i prevarana žene (a tko je može kriviti) ne stoji:

"...NEKA TEK SA DEVETIM POKOLJENJEM OPROSTE SE GRIJESI..."

...Baš zgodno...ja sam peto...moja djeca šesto...!!!!!

ponedjeljak, 05.05.2008.

...prošlo je točno 13 dana od onog famoznog ponedjeljka kada sam ponovo postala slobodna...
Dani sporo teku,presporo,...ponekad mi se čini da traju duže no inače...
...još uvjek se nadam da ću se probuditi znojna u svom krevetu,sa široko otvorenim očima tražeći drago lice i konačno vratiti osmjeh kada shvatim da je nočnoj mori kraj...
...ali ne...




...nekada sam bila njegovo sve...njegova sreća...njegova krila...njegov anđeo...nakon tri godine bezuvjetnog davanja, nakon tolikih uspona i padova, nakon uzajamnog razumjevanja... da,baš...

...od dana rođenja sudbina se poigrava mojom dušom... sami "privjesak"
>GROFICA< nosi prokletstvo u sebi,... prokletstvo koje osjećam svih ovih trideset godina borbe,odricanja,poniženja,gubitaka...
...ima li negdje sreće za mene???

četvrtak, 01.05.2008.

...ANĐEO U TEBI...
22.09.2006.

Čitav svoj sam život
sakupljala snove,
krila ih od drugih i čuvala u sebi,
dok polagano,
jedan za drugim,
iskrali se nisu
u naručje tebi.

Razotkrio si svaku
želju i strah.
Rekao da život je rizik
ali da mogu uspjeti.
Tada sasvim nježno
podario mi krila,
nesebično pružio ruku
i naučio me letjeti.

Uselio si u srce moje.
Stišao oluju i donio svitanja nova.
Iskrenom si ljubavlju otjerao strah
te postao zbilja svih mojih snova.

Još nikada nisam voljela ovako
i nitko mene voljeo nije
i sreću poput ove
ja živjela ne bi
da nebo nije poslalo
Anđela u tebi!

( posvećeno onom koji se uplašio moga leta...)




MOM PRIJATELJU!
27.10.2007.

Ti nikada nećeš razumjeti moju ljubav!
Ti nikada nećeš ostvariti moju želju!
Ti vječno ćeš imati posebno mjesto u meni...
Sad umirem zbog tebe moj prijatelju!
Ja zauvijek ću dana nazivati tobom,
zauvijek suze zbog tebe ću piti.
Dok noćima bdjet ću da mi se javiš,
ja kamen bez duše za druge ću biti.

I voljeh te strasno dok ljubio ti si,
sad volim te sjetno jer nema te više...
Al ljubav bez tebe i nije ljubav
vec tamna sjena na srcu što piše!!!



ZBOG OSMJEHA
13.05.2007.

Lako je naći
cvijetak u mračnoj šumi.
Lako je dotaknuti
zvijezdu nad oblakom sivim.
Lako je stisnuti srce
ljubavi puno
i pustiti suzu dok ti se divim.
Ja nikada neću imati dušu tvoju,
niti ću ljubav imati
od tebe iskrenu.
Ali živjet ću zbog osmjeha
koji mi daješ
i svaki put umrijeti sretna
u istome trenu...





03.04.2008
VRIJEME ZA NAS
20.08.1991.

Kada ljubav bude pobjedila bol
i kada nebo pošalje glas
sreća će prijeći granicu snova
noseći vrijeme samo za nas.

Kada ljubav bude jača i od zla
i kada jecaj pretvori u smijeh
naći ćeš iskru posljednje nade,
znat ćeš da voljeti nije grijeh.

I zato nemoj sad da se predaš
vjeruj da život donjet će spas.
A kada skineš taj veo tuge
bit će to vrijeme samo za nas.





04.05.2008

...DOK ŽIVIM...
17.05.1991.

Ne traži od mene da ti kažem zbogom
i molim te još ne odlazi.
Ako ikada i rastanem se sa tobom
znaj da ljubav će živjeti.

Ne traži od mene da prva ja krenem
i za sobom sve mostove srušim
jer dobro znaš,sve će da svene
i snage neće biti u duši.

Uzalud pokušavaš da tragove zbrišeš
uzalud sudbinu vjetru daješ.
U srcu mom tvoje srce diše
i sve dok živim,u meni traješ.