Možda bih i napisao nešto na ovoj tabli. Možda hvalio one koji to zaslužuju i kritizirao one koji to ne zaslužuju.
Možda bih poslušao govore Baraca Obame i bio sretan kao neke sretne bliske meni. Možda bih se sjetio 2paca i kako je propovijedao o Black presidentu. Možda bih bacio neku figuru da mu je kanula suza u grobu sad kad se ostvarilo. Možda bih izvadio Bluntov cd, obrisao prašinu sa "paca", prisjetio se da je prošlo trinaest godina i da je još uvijek isto. I nitko ne zna kad će biti drugačije. Zajebi ovu euforiju! Dobra je ako traje jedan dan, ne duže. "Crnac je opet dobio najteži posao u državi." Sve je to možda, ali ja sam izvan toga.
Spavam. Kao da se želim dodatno odmoriti pred napore koji dolaze. Kao da se može akumulirati odmor koji ću koristiti kad mi ponestane snage. Ne vjerujem da to tako radi.
Spavam da brže dođe sutra. Spavam kao da vrijeme ne bi ionako prolazilo.
I ono što mi uljepša dan.... Prevedeni životopis. Od kada pričam o tome?
Eh, da....
"I tek onda kad me se svi odreknete želim vam se vratiti. Doista, drugim ću očima, braćo moja, potražiti tada moje izgubljene; drugom ću vas ljubavi tada ljubiti."