utorak, 21.10.2008.

So sick



Da imam kaj reći rekao bih, ali.... nemam. (čitaj, ne da mi se)

Jer.... uvijek imam. Ali zavisi kome i kada.

Bla.
16:15 | Komentari (0) | Print | ^ |

subota, 11.10.2008.

Tuga dolazi kasnije




Jednom.
14:25 | Komentari (0) | Print | ^ |

utorak, 07.10.2008.

I baš zato

- Izađi.
- Molim?
- Izađi mi iz glave. Nije u redu da mi ne daš mira i da mi stalno hodaš po mislima kad ja to ne želim.
- sretan
- Nije smiješno. Ozbiljan sam.
- Dobro.
- Baš si si sva super s tim kratkim porukama....
- Nisam.
- Falim ti?
- Joj daj.
- Aha, zaboravio sam tvoj način komunikacije u kojem se ništa ne govori i onda se čudiš zašto više ne želim. A znam da ti falim i ne bi ti kruna s glave pala da mi to i kažeš. Ne napišeš, zajebi to. Da mi kažeš. Ali nije to tvoj stil. Jel tak.
- Ne znam.
- I kaj sad? Nikaj sad. Dobro da se suzdržim kad mi dođe da ti se javim. Znam da nema smisla i da se ništa promijeniti ne će. Ali jedva se suzdržim. Znam da nas nikud ne bi odvelo da se čujemo. Samo bi me rastužilo, a tebi je ionako svejedno.
- Dobro.
- Naravno da postoje riječi koje me mogu osvojiti i ti ih znaš. Samo ne znam da li ćeš ih ikada upotrebiti. Ako mi se opet dogodi da mi netko nakon dvije godine kaže da sam imao šansu i da sam samo trebao biti direktniji opalit ću ga. Mislim da direktniji ne mogu biti. Osim da koristim boksačke direkte, a to opet nije moj stil.
- Znam.

Eto, ništa riješili nismo. Ne možemo. Takvi smo. Ti ne pokazuješ osjećaje, a ja ih pokazuem previše. To ne znači da osjećam više od tebe. Toliko si me naučila. I baš zato je ovako. Eto.
10:35 | Komentari (0) | Print | ^ |

nedjelja, 05.10.2008.

Znam

Ona je ta! Nisam toga postao svjestan jučer niti danas. Znam to već dugo. Znam od početka. Od kad se poznajemo. Od kad je miris njen ostao nakon što je otišla. Nije toga ni svjesna, to je najbolji dio.

Vidim nas. Baš nas mogu zamisliti. Ne bi bilo teško ni mučenje. Bilo bi tako prirodno grliti je. Bilo bi....

I kako sad pisati o tome. Kako kad znam nešto što prije nisam. Možda bi bilo i bolje da nisam saznao. Ma ne bi. I kako sad ne pisati o tome. O kako si blizu. Napisat ću roman o propuštenim prilikama i stavit ću vas rame uz rame na pijedestal.
Gdje griješim? Ne sviđaju mi se ovakve uloge gdje uvijek završavam sam i poražen zato što sam zakasnio. Ili došao prerano, ali to se svodi na isto. A moglo je biti drugačije. Baš je moglo.

Ne znam da li znaš koliko si neodoljiva? Koliko imaš sve što mi treba i sve što sam oduvijek želio? Tebe sam tražio. Imaš tu ljepotu “za na kruh namazati“. Ti si sve što mi treba. Ni to ne znaš. Nitko tu ne zna ništa. Osim da je vrijeme na našoj strani. To nada iz mene govori. Moralo je i do toga jednom doći. Da vrijeme radi za mene. I da se nadam. Ovaj puta stvarno vjerujem u to. Samo nisam siguran da smo mi na istoj strani. Ovog trenutka ne, ali još se jednom pozivam na vrijeme. I nadu. Zbunjen sam. Prilično. Ali nisam nesretan. To je korak naprijed. Jer znam da si ti sretna. To znam.
15:44 | Komentari (0) | Print | ^ |

subota, 04.10.2008.

Krema za sunčanje....

Jučer na promociji:
13:08 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>