G R L I C A

Evo, nisam se mogao suzdržati, a da ne prenesem ovu vijest sa monitor portala.

Prema istraživanju provedenom među studentima nekoliko zagrebačkih fakulteta, korupcija je najmanje izražena na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, nešto više na Filozofskom fakultetu, osrednje na Medicinskom fakultetu, znatno na Prometnom fakultetu i najviše na Ekonomskom fakultetu. Za ozbiljnije slučajeve korupcije koje iniciraju nastavnici, poput uvjetovanja prolaska na ispitu davanjem mita, čulo je najviše studenata ekonomije (približno jedna trećina), a najmanje FER-ovci i studenti Filozofskog fakulteta (ne više od 5%). Istraživanje na ovih pet fakulteta proveli su klub studenata sociologije "Diskrepancija" i List Osječkih Studenata, a uz podršku Transparency International Hrvatska (TI Croatia), Saveza studentskih udruga FFZG i uprave Filozofskog fakulteta.

Komentar je taj da nemam komentara.

Pred vama stoje slova kartaskog maga. Naime, sad cu vas uputiti sto se to desilo, a da niti jedna televizija nije popratila. Kum i ja izgubili jucer prvo mjesto na turniru u Beli u "Podravskom Domu" odosno osvojili smo drugo mjesto. Rezultat je svjetskih razmjera pogotovo ako uzmete u obzir da je to prvi turnir na kojem smo bili. Mi smo vam inace dva velemajstora koji su do sada svoj talent razvijali natucajuci vjestinu po dumbusima nasih soba, ali.... isplatilo se. Isto kao i rukometasima. Dobro, malo manje. Za taj superiorno ostvareni rezultat dobili smo svaki onu veliku Milku sa ogromnim ljesnjacima. Taj poklon tesak nekoniko tona i svoj uspjeh koji je ekstemno enorman enormicno ekstreman posvecujem svojoj majci koja je bila uz mene kad je bilo najpotrebnije i koja je vjerovala u mene kad nitko nije i koja by the way misli da ja studiram u Zagrebu i nije joj na kraju pameti da se vucaram po turnirima galaktickih znacaja. Zahvaljujem se Bogu i svim svojim fanovima jer niti bez njih ne bih bio tu gdje jesam. I last but ne list zahvaljujem se svojem hrvatskom narodu (po novome "narod presedan") sto postoji. Hvala himni, sahovnici i kruni uz nadu da ce se nasa zastava jednom i u Turskoj prodavati. I zaboravio sam, evo tjeraju me sa pozornice, izrazavam nadu da ce Ljubicic koji puta u zivotu ipak pobjediti neustrasivog i besprijekornog Federera.

Nije me bilo skoro mjesec dana. Ljudi kazu da mi je pisanje oslabilo, da nije vise kao prije. "Mozda ste me se zasitili": kazem ja njima. Sto oni ocekuju? Da ih stalno sokiram? Pa ne mogu ni ja cijeli dan razmisljati kako cu napisati post na blogu. Fuck blog!!
Alo! Imam ja zivot. Ucim, idem u kazaliste, pobjedujem u Beli, drkam dobrim prijateljima....
Uostalom, pisem za sebe. Ne bi covjek vjerovao kako nije sve bas za to da se na blogu objavi. Onima koji su mi dali "dvicu" mogu reci da je to njihovo pravo. Isto kao i da vise nikad ne ucitaju ovu stranicu, kao i da me vise nikad ne pozdrave na ulici, a moze i suprotno.... Mogu me i zvati svakog dana. Nekad ima granica, a nekad ne. To vam se zove zivot!