Pred vama stoje slova kartaskog maga. Naime, sad cu vas uputiti sto se to desilo, a da niti jedna televizija nije popratila. Kum i ja izgubili jucer prvo mjesto na turniru u Beli u "Podravskom Domu" odosno osvojili smo drugo mjesto. Rezultat je svjetskih razmjera pogotovo ako uzmete u obzir da je to prvi turnir na kojem smo bili. Mi smo vam inace dva velemajstora koji su do sada svoj talent razvijali natucajuci vjestinu po dumbusima nasih soba, ali.... isplatilo se. Isto kao i rukometasima. Dobro, malo manje. Za taj superiorno ostvareni rezultat dobili smo svaki onu veliku Milku sa ogromnim ljesnjacima. Taj poklon tesak nekoniko tona i svoj uspjeh koji je ekstemno enorman enormicno ekstreman posvecujem svojoj majci koja je bila uz mene kad je bilo najpotrebnije i koja je vjerovala u mene kad nitko nije i koja by the way misli da ja studiram u Zagrebu i nije joj na kraju pameti da se vucaram po turnirima galaktickih znacaja. Zahvaljujem se Bogu i svim svojim fanovima jer niti bez njih ne bih bio tu gdje jesam. I last but ne list zahvaljujem se svojem hrvatskom narodu (po novome "narod presedan") sto postoji. Hvala himni, sahovnici i kruni uz nadu da ce se nasa zastava jednom i u Turskoj prodavati. I zaboravio sam, evo tjeraju me sa pozornice, izrazavam nadu da ce Ljubicic koji puta u zivotu ipak pobjediti neustrasivog i besprijekornog Federera.
Post je objavljen 17.03.2005. u 09:09 sati.