G R L I C A

Ljudi! Preživio sam. Vratio sam se živ, a o zdravlju radije ne bih. Bila su to najodvratnija dva mjeseca mojeg života. Nisu me tukli, ali su me pljuvali i gazili. Svejedno, vratio sam se jači i shvatio koliko volim svoj život. Nisam prije znao koliko mi se sviđa u vlastitoj koži. Živjela moja kolotečina! Nadam se da više neću morati iz nje izlaziti, barem ne ovako drastično. Volim svoje prijatelje, volim majku, volim svoj krevet i čistoću u glavi koju nisam imao u Rovinju. Tamo sam radio za lopova i odvratnog čovjeka. Obuzela su me neka razmišljanja da sam sam na svijetu kao neki demon koji čeka da uhvati dušu izgubljenog čovjeka.Uvijek sam mislio da sam jači od toga i ono "ma neće meni", ali ja sam samo mali čovo u ovom velikom svijetu. I dobro da je tako. Spušten na zemlju sada mi ne treba kamenčić u cipeli da me podsjeća na ranjivost duha. Hvala prijateljima na njihovoj ljubavi. Nije mi žao što sam to iskusio jer sad vidim što me čeka i shvatio sam da je sa ljudima teško raditi jer nas ima svakakvih. Stoga treba biti oprezan jer ne možeš uvijek svakome vjerovati.
Moj sljedeći korak je razvijanje nečega što niti jedni novci ne mogu kupiti, a ja za time tragam već godinama. Cilj mi je izgraditi u sebi najprecizniju moguću vagu između onih poteza koji dolaze u životu. Čovjek koji može ispravno odrediti što mu je sljedeće najvažnije zaslužuje najviše mjesto u nekoj hijerarhiji divljenja. Onaj tko zna kuda ide nekako je iznad svega i sumnjam da ga itko može omesti u namjeri ili mu pomutiti prioritete. Možda jedino ljubav, ali to je neka druga tema i neki drugi tekst. I neki drugi pisac jer ja nisam dovoljno pametan niti rječit da opišem nešto tako veliko.
Vrato se ja. Ili ćete me prezirati ili uživati u mojim riječima. Ili ćete pritisnuti na iksić ili odscrolati dolje. Svejedno, više ne odlazim tako lako.