| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
|
Vec nekoliko puta pocinjem pisati o lijepim stvarima koje su nam se desile u prosle 3 sedmice i svaki put stanem i buljim u ekran, ne znam odakle da krenem, o cemu da pisem. O onim ruznim je bilo lako jer su to bili neki detaljni dogadaji koji su iza sebe ostavili i sok i ruzan ukus. A ovi lijepi nemaju tako puno detalja, oni su vise kao neki fini, topli osjecaj, sjetis ih se i osmijeh ti se pojavi na licu, ali ne znas bas kako da ih opises i sta da kazes o njima. Znas samo da ti je drago imati ta sjecanja i drago ti je sto se desilo. Pokusacu ih nekoliko docarati: Moja sestra je naucila Edu kako da njenom mobitelu sebi pusti muziku i plese. Cak je naucio kako da promijeni izmedu dvije melodije i kako da ih pusti i zaustavi. A ples se svodi na cupkanje u koljenima (tj. guzom), mahanje rukicama dok su kaziprsti u nesto upeseni, i onda okretanje u krug na kraju melodije dok mu se ne zavrti pa padne na pod. Prvo vece je tako plese preko sat vremena, uzaivao sto smo mu se mi smijali, pljeskali i vikali bravo i "pade Edo" kad bi se srusio na pod. Kasnije ga je Azra naucila i da plese bez moba dok mu ona pjeva "hopa-cupa, hopa-cupa, hop-hop-hop".  Jednog dana je Haris unosio drva (jer njegovi imaju pec pa loze i drva i ugalj) i Edo je odlucio da zeli i on da bude kao tata. Skoro dva sata je prenosio komade isjecenih drva sa gomile do kolica i uzivao svaki put kad bi komad ubacio u kolica i cuo kako zvekne na ostala drva. Negdje u po posla Haris je sjeo i pustio Edu da sam ubacuju, a Edo je kao pravi napunio citava kolica! Vidjelo se na njemu koliko je uzivao, da to mu je bila najbolja igra koje se ikad igrao. A mi smo uzivali gledajuci ga (pogotovo Harisov otac za kojeg nisam sigurna da li ce htjeti da izlozi drva koja mu je unuk unosio), smijali se i naravno slikali. Bilo je tako slatko gleedati ga kako zeli da bude kao tata, kako on zeli da odgura kolica i kako kad je vidio Harisa da komad drveta lupa od zemlju da ga ocisti i on uradi isto. Otkrili smo da Edo voli zelene sljive - dali smo mu fine, zrele, ali je on zgrabio one zelenkasta, kisele i davio se njima. Prvu je pojeo do kospe, pa je ostavio jer nije znao sta ce s kospom. A vec drugu je pojeo i s jedne i s druge strane, ostala je samo kospa sa malo sljive oko nje :) U jedom je trenutku imao tri sljive u ruci i sve tri ih je! A meni uopste nije smetalo sto je sav umeljan i sto je sve na njemu prljavo. Poslije je naucio da smrkne nos i zatvori oci da pokaze kako su sljive kisele  Naucio je da kaze majmun, jaje, tetka, deda, da nas uzme za prst i dovuce (ili odvede, a ponekad i odgura) gdje zeli. Naucio je da se popne na kauc. Naucio je da pije iz flase (ne one za bebe, neko plasticne flase za vodu). Naucio je (skoro pa je naucio) da pije iz case. Naucio je da sjedi na stolici, normalnoj stolici za odrasle. Naucio je da trci i hoda po neravnoj livadi, naucio je da side niz jednu stepenicu bez oslanjanja. Naucio je tako mnogo toga sto ovdje vjerovano ne bi naucio jos za nekoliko mjeseci. Jedna od omiljenih zanimacija mu je bila da ganja golubove dok ih neko hrani. Prvo ih zove "pije, pije" (u prevodu "pile, pile") cim ih ugleda u blizini i rucicama pokazuje da mu dodu, a onda pokazuje i trazi kukuruz od onoga ko mu je najblizi. A kako je samo bio sretan kad oni slete, pa on potrci da ih uhvati, a golubovi prsnu na sve strane. Ma to je sreca, skakanje, mahanje rukama i naravno odmah se trazi da se golubovima baci jos hrane da opet dodu. Znao je po sat i po neumorno da ih ganja. A golubovi su se kroz dva-tri dana bilo toliko naucili na njega da su na samo nekoliko centimatara od njega letjeli. Na jednog je skoro stao jer golub nije poletio dok ga je Edo ganjao. A sa jednim se 3 puta u krug ganjao je golub samo pjeske bjezao od njega  Ono sto je mozda bilo najljepse vidjeti je bio Edin osmjeh kojeg je imao za svakoga i sreca i radost na licima nasih roditelja i rodbine dok su se s njim igrali, dok su ga nosili ili dok su ga samo gledali. Zbog toga je vrijedilo otici. |