| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
|
Drugi post o posjeti Bosni je o necemu sto bilo smijesno da nije zalsno - bosanskoj birokratiji. To su, u stvari, dvije price, pa da krenemo redom. Prica prva - o policajcima Vozimo se iz D (gdje zive Harisovi roditelji) u B (gdje zive moji) i za nekih 15 minuta smo tu kad ispred nas mahnu policajac onom svojom stop lizalicom. Stanemo mi, Haris otvori prozor (jer on je vozio, a ja se nisam usudila ni sjesti na vozacevo sjediste, a kamoli voziti medu ludim i neljubaznim bosanskim vozacima, no o tome mozda neki drugi put). Policacaj drzi radar i prije nego sto smo mi mogli i rijec progovoriti poce on svoju pricu "Ovo je novi radar, izmjerio je da ste vozili 78, ogranicenje je 50, mi to ne mozemo izbrisati, kazna je 50 KM, a da ste vozili jos 3 preko granice (ovdje mi kontamo covjek ce nam reci da bi nas odmah hapsio) kazna bi vam bila 100 KM." E kad je rekao tih 100 mi smo ce poceli valjat od smijeha - ma daj, covjece, ne prepadaj me za 100 KM! - OK, kazemo mi, evo dokumenti. - A imate li vi kakve nase dokumente?, pita on kad je vidio Harisov ameicki pasos. - Pa nemam, nisam nas, kaze dragi i nas dvoje se opet smijemo. Smije se i policajac, ne zna sta da radi, ide da se posavjetuje se kolegom i njih dvojica dodu na super ideju da meni daju kaznu ako ja slucajno imam "kakve nase dokumente". - Ma, nema problema, kazem ja i po gepeku trazim pasos. Ali ne moze pasos, njima na formularu pise da treba broj vozacke a ja imam samo americku vozacku.... joj, sta cemo sad. Pa oni mi bi nas trebali privesti u stanicu, pa ovo pa ono, a Edo naravno sa nama u autu ... Nekako odluce da ipak Harisu upisu kaznu od 50 KM plus 1 KM nekakvog poreza sto valjda trose papir da napisu tu kaznu. A jos kad bi mi imali KM da platimo sto bi to bilo super! Mogu li dolari, ne mogu. Stanemo mi rovariti po autu da trazimo koliko sice imamo i uspijemo skupiti 21 KM u nocanicama od 1 KM koje im je dragi dao onako u dvije sake i rekao "evo ostatak" nakon sto smo nekako nasli 30 papirnih KM. Ne znam sta su policajci o svemu tome mislili, ali mi se iducih 15 minuta nismo mogli prestati smijati. Prica druga - o kancelarijskim policajcima (Ova prica je dugacka, trajala je 4-5 dana pa slijede samo highlights) Bili smo u Zadru 4 dana i uspjeli izgubiti saobracajnu u kojoj je bio i dokaz o osiguranju. U tamosnjoj policiji su nam rekli da gubitak mozemo prijaviti bilo gdje, ali nam oni nisu mogli izdati potvrdu jer je bio neki praznik (tjelovo?). Po dolasku nazad otisli smo u policiju da trazimo potvrdu da smo prijavili gubitak saobracajne gdje su nam rekli da nam je ne mogu dati jer oni mogu izdati potvrde samo ako je saobracajna izgubljena u njigovom gradu (??). To je trajalo oko sat vremena i posjetili smo dvije razlicite zgrade. Nakon nekoliko telefonskih poziva, dragi je otisao u susjedni grad da prijavi da ju je tamo izgubio (oni isti policajci iz prve price su mu rekli kako da pronade stanicu) gdje su mu dobronamjerno savjetovali da kaze da je izgubio prije 3 dana jer mora proci najmanje 48 sati prije nego sto se gubitak moze prijaviti (jer mozda se u ta dva dana pronade!). U policijskoj stanici iz nekog proslog vremena su mu jedva pristali napisati potrvdu. Napisala je neka zena, svojom rukom na listu papira i dala mu da se potpise. Dragi je naravno trazio kopiju jer to mu treba da odnese rental agenciju da bi ovi mogli traziti novu saobracajnu (a izdavanje te nove saobracajne traje oko 3-4 sedmice, moze se traziti samo u stanici gdje je orginalna izdata i izdaje se tek posto se doznaka o gubitku posalje u Banja Luku i objavi u nekom sluzbenom listu za koji niko ne zna kad i kako cesto islazi). Rekli su mu da mora napraviti zahtjev za kopiju koji se pravi u nekoj drugoj zgradi gdje su ga uputili u banku da uplati 5 KM kao porez na taj zahtjev gdje su mu pak jedva to uplatili jer nije imao maticni broj. Kao sto rekoh, da nije zalosno bilo bi smjesno. Sa potvrdom o uplati vratio se u tu zgradu gdje su mu dali olovku i list papira i rekli "pisi zahtjev". Aha! Kad ga je napisao rekli su mu da ce duplikat biti gotov tek u utorak (a ovo je bio petak). U ponedeljak su zvali iz banke jer im je onih 5 KM vraceno jer nije bilo maticnog broja pa su trazili od nas bilo kakav i bilo ciji maticni broj. U utorak smo isli po duplikat napisan na pisacoj masini. I sam ovaj sazetak price mi je dosadio dok sam ga pisala, pa vi sad zamislite nasu frustraciju na toliku neefikasnost i toliku nefleksibilnost i toliki nedostatak zelje da se ista napravi bolje ili da se nekome pomogne. Svi te gledaju kao da si im ucinio najvecu nepravdu jer trazis od njih da urade svoj posao. Svi te rado posalju nekom drugom samo da te se rijese, a da ih briga nije hoces li uspjeti uraditi ono sto pokusavas. Ako ne padas u sablon oni pojma nemaju sta da rade s tobom... uzas! Zar stvarno ta policijska stanica nije mogla imati kompjuter, pa cak i neki stari od 10ak godina koji ima Win 95 ili nesto slicno tek toliko da moze otipkati formular i odstampati ga u dva primjerka - pa cak i da naplate za to 5 ili 10 KM? Zasto je neophodan maticni broj prilikom uplate na ziro racun ako se taj maticni broj ne provjerava i ako nije bitno ciji je i da li je taj niz brojeva uopste maticni broj? Zasto se to sve ne moze obaviti na jednom mjestu za nekih 15ak minuta? Reci cu vam da moze jer vidijela sam da moze mnogo puta u ovih 12 godina. A zasto tamo ne moze? Ili se ne zeli? I znam i ne znam, znam samo da je zalosno sto je tako. I znam da mi je zbog takvih stvari drago da vise nisam tamo. (u idecem postu o lijepim stvarima) |